Quis custodiet ipsos custodes?

"Znam ja nas. Jebo ti nas."

Iako je ekonomska situacija sve ozbiljnija, perspektive sve lošije, čini mi se da je sve manje ljudi spremno uopće išta o tome reći. Svi su se nekako povukli, i životno važne teme za naš grad prolaze neopaženo i potiho.

Imam dojam da rezultati NK Ogulin našim sugrađanima znače znatno više no mogućnost da ostanemo bez suda, katastra, bolnice. Lijepo je kad sportaši pobjeđuju i dobro igraju (kruha i igara), ali za koga će igrati ako se trend vođenja grada u propast nastavi.


Pozitivna stvar se dogodila nakon istupa g. Vukovića (koji jedini na županijskoj razini zaista pokušava učiniti nešto za naš grad, ali je u tome, kao i dr. Božić u gradskom vijeću, usamljen).

Prema vijesti objavljenoj na Radio Mrežnici ipak će naša bolnica dobiti 550 000kn i aparat vrijedan 1 300 000kn, a dom zdravlja 500 000kn.
Neću ulaziti u obrazloženja zašto to nije bilo urađeno ranije, bitno je da ćemo ipak nešto dobiti. Kako smo i mi dio županije, red je da učestvujemo u raspodjeli sredstava. Raduje da je nepravda djelomično ispravljena.
Prema svemu izrečenom, jedino je g. Vukoviću bilo stalo do toga da grad nešto dobije, ostali čelnici i participanti u vlasti su svo to vrijeme bili zauzeti silno važnim poslovima, o kojima se može čitati i slušati u našim medijima.
Uostalom, vi ih dobro znate i poznate, pa se tu nemamo čemu čuditi.

Pred više od godinu dana iznio sam ideju da se pokrene peticija, referendum, bilo što, za izdvajanje iz Karlovačke županije, i više puta od tada sam ponovio da nam Karlovac radi o glavi na svim područjima.

Nisam jedini s takvim stavom, vjerujem da je ta idej bila već i prije pominjana (dakle ne kitim se tuđim perjem, ali priznajem da mi se dopada), ali me žalosti da je malo ljudi uopće imalo ikakav sud o tome. Volio bih i da me netko argumentirano pobije u razmišljanju da bi nam drugdje bilo bolje.

Činjenica je da sa sadašnjim rukovodstvom i ljudima koji vode i zastupaju grad na višim instancama nam je u stvari svejedno gdje smo i kamo ćemo, i ovako i onako smo osuđeni na propast.
Ali, svako toliko su neki izbori na kojima imamo šansu odabrati neke druge ljude, i svaki put se zaludu budi nada da će se nešto promijeniti.

I sve više do neba vrišti šutnja većine u ovom gradu, i izaziva jezu, kao da su se svi bezvoljno predali, i kao ovce čekaju što će biti s našim gradom na kraju balade.
Što je bilo s ovcama na kraju Tadijanovićeve balade zasigurno znate.


Na današnji dan 1984. ubio se Branko Ćopić.