Quis custodiet ipsos custodes?

U nedjelju je Đula opet poplavila cestu ispod kule i željezničkog mosta prema Podvrhu.
Sav promet je bio preusmjeren preko mosta na Prapuće. E, a ta cesta se prekopava radi kanalizacije i jedva je prohodna za jedan automobil, tako da je nastala strahovita gužva.
Mora se priznati da je MUP reagirao vrlo promptno, i policajci su promet regulirali, što znači da je trebalo 15-20 minuta da bi se prošlo tom cestom.

Postavlja se pitanje (ili se ipak ne postavlja) zašto su radovi na kanalizacijskoj mreži u toj ulici tako kasno krenuli, i zašto tako sporo idu, kada ne bi bilo neobično da početkom 11. mjeseca padne i snijeg.
Srećom vrijeme je toplo, pa radovi možda i završe, ali ipak, ići u 10. mjesecu u Ogulinu prekopavati jednu od dvije ceste koje spajaju dva dijela grada odvojena Đulinim ponorom koji se zna često izliti zaista je u najmanju ruku nerazumno.

No nije to jedini problem. Iako je nakon katastrofalne poplave 1999. godine Đulin ponor u više navrata čišćen i uprkos trudu svih onih koji su bili oko toga angažirani, očito se smeće i dalje nemilice baca, jer slika koju je Đula pružala ispod kule bila je zastrašujuća. Pitanje je što treba napraviti da se takve slike više ne ponavljaju i da se jednom zauvijek prekine sa praksom nekontroliranog bacanja smeća.

Nadajmo se da će ovaj put netko izvući pouku, a možda snositi i konzekvence ovakvog devastiranja prirodnih ljepota i u krajnjoj liniji ugrožavanja imovine.
A i izvođenje komunalnih radova u kasnu jesen zaista zavređuje oštru kritiku. Pogoto sporo izvođenje radova