Maksova maksimala

nedjelja, 24.05.2015.

SLOBODNA REPUBLIKA HRVATSKA

Da li je Republika Hrvatska od svoga osamostaljenja, tj. odvajanja od Jugoslavije 1991. godine, postala slobodna država? Da li je Hrvatska od potpune integracije u svojim granicama 1998. postala nezavisna država? Da li je Republika Hrvatska danas slobodna zemlja za sve svoje stanovnike, ili građane? Nije li možda nezavisnost i sloboda te mlade balkanske države iluzija o kojoj su sanjali sužnji. Ima jedna svjetska maksima; Ako vidiš roba da spava, nemoj ga buditi. Možda sanja o slobodi!
Iz bezbroj izvora; literature, likovne umjetnosti, filmova, glazbenih stvaranja, upućivani smo kako sanjamo slobodu od stoljeća sedmog, kada smo sišavši s Karpata ili doplivavši s Orijenta na ovim današnjim prostorima rasturili starosjedioce i zaposjeli Panonsko i Jadransko more i, naravno, sve ono što se našlo između. Bili smo tada još u pelenama pa nas je gazio uvijek jači; od Rimljana, preko Mongola, Mlečana, Osmanlija, Franaka, Mađara, Austrijanaca, Talijana, Nijemaca, pa sve do Srbalja. Talijane i Nijemce smo si dovukli sami, a sa Srbima smo se stopili smatrajući ih braćom. Zato smo kovali bratstvo i jedinstvo sa svim narodima Jugoslavije levitirajući između Istoka i Zapada na jedan vrlo znalački način.
Jest da se Hrvatska povremeno budila; 1941. propala je u glib, 1971. naišla na zamku, a 1991. se osamostalila! Prvi njen predsjednik bio je vizionar i ponudio blagostanje svomu puku za dvije godine, da bi današnja predsjednica blagostanje trebala preteći i uspostaviti najbogatiju, najslobodniju i najljepšu zemlju u Europi i svijetu. Ako uskoro predsjednik vlade ove države postane lider stranke HDZ koja je nepravomoćno osuđena kao kriminalna organizacija, javno je obećao da će se u Hrvatskoj na javnim mjestima govoriti samo ono što će zakon dozvoljavati, a neke slobodne misli moći će se ispuštati samo između četiri zida svoje kuće, ili dnevnog boravka. Zakonom neće rukovoditi dosadašnji tvorac svih zakona od nezavisnosti ove države, jer je otišao u penziju, te nove zakone stvarat će novi HDZ-ov uvlakač, izvjesni sudac Turudić.
E sad, kako je Grad Ogulin, kao jedinica lokalne samouprave , jedan od najtvrđih bastiona HDZ-a, kao demokratske zajednice, nije zgorega da se u Ogulinu počne vježbati narodno blagostanje začinjeno sa slobodom misli, ali i slobodom prolaska gradom. Očito je, osjećajući preuzimanje vlasti na predstojećim parlamentarnim izborima, Grad Ogulin podijeljen na kvartove po kojima su rasporedili svoje pojedince koji bi provodili strogoću i kontrolu prolaznika kroz njihov kvart, a u duhu novih humanih dostignuća koje priprema predsjednica države, budući premijer i stvaratelj potrebnih zakona za dom i domovinu.
Iz vlastitog iskustva pokušat ću vam predstaviti jednog takvog čuvara slobode za kvart Zagrad u Ogulinu. Pred tjedan dana obilazio sam Zagrad snimajući one nesretne šahte koje su potonule u trup ulice godinu dana nakon što je završila njihova montaža na položenu kanalizaciju i nakon asfaltiranja ulice. To je u zadnjih petnaestak godina normalna pojava kod svih izvođača naše kanalizacije. Investitor to uredno tolerira, a tko to sve plaća – zna se.
Kada sam došao do jedne gotovo urušene stare zgrade koja graniči s uličnim pločnikom i koja je zbog opasnosti po zdravlje i život pješaka označena s upozoravajućim pokretnim stupićima čuo sam susjeda te zgrade kako pita da li znam što će biti s njom? Odgovorio sam da znam: „Srušit će se ako ju nitko ne popravi“.
„A jeste li Vi u penziji?“, priupita. „Jesam“, odgovorih. Od toga časa prešao je na „ti“ i s one strane svoje ograde krene verbalno: „A što si radio godinama prije penzije da si dozvolio propadanje kuće, đubre jedno esdepeovo, gade crveni!…..“ I bilo je još tu svakojakih eskapada zajapurenog susjeda pa sam se s druge strane ulice okrenuo prema njemu i fotografirao njega i susjednu staru kuću. „Nemoj da se ta slika pojavi u nekim novinama ili na internetu, jer ću razbit i aparat i tebe, đubre crveno…..“ Mislio sam tu sliku staviti uz ovaj post, ali je taj čovjek zbog bijesa bio tako izobličen da mi ga je bilo žao.
Ja sam tu osobu vidio slučajno 1995. godine u Ličkoj Jesenici kada je u policijskoj uniformi s ostalima održavao sigurnost na cesti Ogulin-Plaški-Saborsko odmah poslije „Oluje“. Iste godine bio sam u njegovu dvorištu na očevidu štete od granatiranja, ali smo zaključili da štete nije bilo. Od tada ga ni jednom nisam vidio. On je mlad, još davnih godina, otišao u mirovinu kao i mnogi nepotrebni policajci pa ga vjerojatno ubija dosada. Sada je našao posao verbalno napadati i još neke druge građane koji nisu na liniji HDZ-a pa je za pretpostaviti da je nalog dobio od lokalne vlasti u kojoj je nekada i sam participirao(!?).
U svakom slučaju osjećam se ugrožen i neugodno će mi biti prolaziti tim ogulinskim kvartom. Osjećam da zbog ovakvih ljudi nisam slobodan, prema Ustavom zagarantiranom kategorijom.

Oznake: sloboda

<	listopad, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv