Maksova maksimala

nedjelja, 04.01.2015.

IZBORI ZA NOVOG PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

Puno puta neki od korisnika Facebooka na internetu znaju odabrati prave bisere pronađenih u našim medijima da je prava šteta ne pročitati ih. Jedan od bisera, političkih naravno, došao je u rujnu prošle godine iz najdemokratičnije emisije u Hrvatskoj; to je emisija Bujica na TV Osijek. Gosti te emisije mogu biti umjetnici, znanstvenici, političari, ratni zločinci, popovi i svi drugi koji nešto znače za hrvatsko blagostanje koje se stalno oplemenjuje. I blagostanje i osječka Bujica koje je voditelj i urednik Velimir Bujanec.
Nije Bujica značajna što je Bujanec ugostio izvjesnog Vojislava Šešelja, već što je u rujnu 2014. ugostio i našu kandidatkinju za predsjednicu Republike Hrvatske. Iz njenih usta čuo se glas: » Moram vam ispričati nešto nevjerojatno. Kada sam bila mala, tada je još postojala Radio Televizija Zagreb koja je završavala program s »Lijepom našom«. Često sam čekala kraj programa iza ponoći. Tada bih u tišini svoje kuće ustala i slušala himnu. Onog momenta kada dolaze stihovi »dok mu živo srce bije«, ja bih stavljala ruku na srce«.
Malo me je tom izjavom zatekla i nisam se odmah snašao. Naime, ja sam isto pred puno godina bio mali i tata je negdje oko 1950. godine kupio radio, marke Slavica, i na njemu je isto na Radio Zagrebu o ponoći svirala hrvatska himna. Ona se, kažu, svirala od uspostave Radio Zagreba sve do danas.
Međutim, do 1991. godine izvedba hrvatske himne na radiju bila je samo instrumentalna, a uspostavom Republike Hrvatske i izmjenom dijela himne ona se izvodi vokalno i čuju se riječi koje spominje naša kandidatkinja. Ne vjerujem da je gospođa, buduća predsjednica, 1991. godine bila tako mala i ustajala u ponoć iz krevetića da bi odslušala stihove „dok mu živo srce bije“ stavljajući ručicu na srce. Ali sam se onda sjetio da je to bila vizija jedne odlučne svjetske žene, kao što je i Otac Domovine bio vizionar kada je izdvajanjem Hrvatske iz staroga društva vidio novu domovinu punu blagostanja i vladavine prava. Zbog te njihove kompatibilnosti: prvog predsjednika Republike Hrvatske i buduće predsjednice, ja sam odlučio svoj glas na izborima 28. prosinca prošle godine dati vizionarki.
Ali se ispostavilo da je to bio račun bez krčmara. Naime, u subotu kasno popodne me nazvala susjeda i pitala gdje stanovnici Bolničke ulice i okolice trebaju glasati? Pa na stadionu gdje i do sada, odgovorio sam, ne znajući da je to neizvedivo, jer prostor dosadašnjeg birališta Grad Ogulin je dao u zakup. Nazivao sam više puta Radio Ogulin, ali se nitko nije javljao broj 531 515, a na broj 531 616 dobio sam odgovor na engleskom jeziku kojega ne kužim. Zvao sam i bivšu direktoricu ROG-a, ali mi je odgovorila da ne zna poziciju birališta. Pokuša sam na broj 522 612, broj s kojega izborno povjerenstvo komunicira s biračima, ali se ni tamo nitko nije javljao!? Konačno je nazvala bivša direktorica ROG-a sa spoznajom da birači dijela grada između Bolničke i Frankopanove mogu svoj glas dati u prizemlju Prve osnovne školi u Bolničkoj ulici.
Znam da je 51,38 % birača iz tog kvarta izišlo na izbore i da bi ih još 25% izišlo da su znali gdje im je biralište, ali kada sam u nedjelju prišao Prvoj osnovnoj školi i nisam vidio državnu zastavu na tom biralištu smatrao sam da sam ga promašio i otišao ne zalazeći u školu.
Ni danas mi nije jasno da narod Republike Hrvatske bira svoga predsjednika na narednih pet godina, a jedinica lokalne samouprave i njen gradonačelnik nisu u stanju organizirati izbore na jedan civilizirani način. Tim prije što je jedina kandidatkinja za tu funkciju od njih četvero upravo članica stranke koja je u Ogulinu na vlasti od 1991. godine do danas u kontinuitetu. Bahatost ogulinske vlasti za ovog zadnjeg mandata prevršila je svaku mjeru. Gradonačelnik nemušto odgovara na sva pitanja zastupnika i građana, ne radi ništa za društvenu korist, ali je dobar pijun u rukama svojega župana. Do svoga dostojanstva ne drži ni kod svojih građana niti kod gradonačelničkih kolega. Nedavno si je dozvolio da njega i njegovog zamjenika pozove na red kolega, karlovački gradonačelnik, zbog izvjesnih grešaka u Poduzetničkoj zoni, što li.
Upravo je neshvatljivo da se i državna i lokalna vlast ponašaju tako indiferentno prema izborima za prvu osobu svoje države, za predsjednika koji i nema neke značajnije ovlasti, ali ima značajni proračun s kojim bi se dalo otvoriti i uzdržavati puno pučkih kuhinja koje su nam sve potrebnije.
Kako šlag dolazi na kraju, tako i ovdje. Prije Božića sam pozvan na liječenje u toplice i u petak 2. siječnja zatražio sam u Matičnom uredu potvrdu da mogu glasati barem u drugom krugu za predsjednicu, ali su rekli da sam zakasnio sa zahtjevom. Osjećao sam se kao idiot. Za ovo nije kriva lokalna vlast. Za ovo je krivo državno zakonodavstvo.
Svima vam želim sretniju novu 2015. godinu! A gradskoj vlasti dostojanstvo.

Oznake: skijanje

<	listopad, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv