Maksova maksimala

subota, 14.02.2015.

HRVATSKI REČENO, U OVOJ ZEMLJI JE PRAVI HAOS

Na internetu neki Kekec komentira svaki dan koliko su vremena hrvatski branitelji proveli na smjestištu u Savskoj cesti 66 u Zagrebu! To čini s dosta euforije, kao što sam ja bio euforičan kada su snage Hrvatske vojske 1995. ušle u Knin. Međutim kada je u Saboru izglasan zakon da se 5. kolovoza proglasi praznikom Republike Hrvatske, kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, nisam bio oduševljen.
Naime, za razliku od branitelja raznih kategorija, koji su u ratu sudjelovali od nekoliko dana do nekoliko godina, ja sam „ratovao“ od 1991. do 2000. godine u kontinuitetu. Prema Zakonu o popisu ratne štete bili smo po terenu na crtama bojišnice od Kamenice, Skradnika, Carevog Polja, Modruških Sabljaka i Modruša u periodu 1991. do 1995. godine, a od 5. kolovoza 1995. do 2000. po terenu od Kunića, Trojvrha i Vojnovca, preko Plaščanske doline, Blata i Ličke Jesenice, do Saborskog i Kuselja. Da, tu je sjeverno od Plaškog bio i Tržić Tounjski s Ključem. Komisija za procjenu, rat je doživljavala svakodnevno devet godina preskačući preko ruševina, miniranih područja i mnogo puta pod unakrsnom vatrom do operacije Oluje. Gledajući razaranja, paljenja i pljačkanja s ove strane bojišnice bio sam opsjednut dojmom da su pravoslavni susjedi i četničke horde izvan Hrvatske, koje su u rat dolazile vikendom, ljudi niže vrste.
Međutim kada su naše snage u Oluji oslobodile sva okupirana područja, osim istočne Slavonije, i kada smo snimali ratne štete koje su nastale u Oluji i nakon nje, ostao sam razočaran kako smo svakodnevno nailazili na nove znakove hrvatskog mentaliteta koji se zapravo ne razlikuje od mentaliteta agresora dok su ovi imali moć. Tolike pljačke svih napuštenih kuća; od bijele tehnike, namještaja, stolarije, pokrova, stoke sitnog i krupnog zuba, poljoprivredne i ine mehanizacije, sve se to odvozilo privatnim i vojnim kamionima pod strogom kontrolom naoružanih vojnika i odvažano mimo policijskih kontrolnih točaka, ali bez kontrole. Ovo što pišem gledao sam uživo i bio udaljavan s mjesta događaja od naoružanih vojnika.
Neću prihvatiti kritike da to pišem sada kada je kasno jer sam ovo pisao i u dnevnim novinama za vrijeme pljačke, kao što sam pisao i o pripadnicima postrojbi HOS-a 1992. ili 1993. godine kada su mi u skloništu za vrijeme uzbune pokazivali „krunicu“ od četničkih ušesa nanizanih na konopcu.
No, bio sam ponosan na našu ogulinsku sredinu i naše branitelje što se u Oluji i nakon nje nije dogodilo ni jedno ubojstvo na teritoriju nekadašnje srpske Krajine. Ali pljačka i palež ostat će vječna sramota civila, policije i vojske, za što nije odgovarao nitko. Dapače, vlast kao da je davala poticaj za ta zlodjela. Zato mi se domovinska zahvalnost čini upitnom i ciničnom sintagmom naše novije povijesti.
Dvadeset godina nakon Oluje kao da piri neki vjetrić kroz glave desno orjentiranog korpusa hrvatskog stanovništva na čelu s hrvatskim braniteljima, invalidima iz Domovinskog rata, koji su se izdigli iznad zakona i organizirali neki domjenak usred Savske ceste na, do sada više od stotinu dana, zapriječivši građanima Zagreba slobodan prolaz, čak štoviše, uplašili su stanovnike svojom arogancijom i nemuštim izjavama o svrsi toga domjenka. Prvi mjesec nisu uopće znali zbog čega su instalirali šator i ogrijevna drva, drugi mjesec su razmišljali što da kažu građanima i vlasti, a treći mjesec preuzeli su vlast u Republici Hrvatskoj te smjenjuju ministre, premijera, kreiraju ustavni zakon o braniteljima, tražeći zapravo kruha nad pogačom.
Zagrepčane su uplašili do te mjere da ih jedni zaobilaze u širokom luku, a drugi im nose hranu, kolače i pijaču, dok nisu primijetili da mnogi od njih spavaju po hotelima, da neki primaju dnevnice za boravak u šatoru i spoznali da je to jedna besposlena skupina s velikim primanjima, koja iz obijesti želi srušiti demokratski izabranu vlast.
Ovako je jedna skupina branitelja napisala otvoreno pismo (samo dio): „U Hrvatskoj danas vrijedi načelo: pokornost pod svaku cijenu, a prema unutra generalna, paušalna i apsolutna sloboda. Dakle, sloboda je za veleizdajnike, sloboda za lijevu opstrukciju i destrukciju, a ne sloboda za hrvatske veličine i svetinje, ne sloboda za ponos i dostojanstvo svakog hrvatskog branitelja, ne sloboda za ozbiljnu, odgovornu, iskrenu domoljubnu, državotvornu i spasonosnu misao“. Domoljublje je posljednje utočište hulja, napisao je veliki Samuel Johnson još u 18. stoljeću.
Na istočnoj strani domovine zaigrao se i Stožer za zaštitu Vukovara, pa njegov predsjednik, kao da je premijer izjavljuje: tužit ćemo pojedinačno Srbiju za naknadu ratne štete, pa će to onda učiniti grad Vukovar, a na kraju će Srbiju tužiti i država za tzv. reparaciju.
Za ovo samovoljno preuzimanje vlasti došlo je zbog toga što je ova nenarodna Kukuriku vlast iz Hrvatske stvorila pravi haos u državi. „Pravi haos“, tri puta je na hrvatskom jeziku izjavio jedan od vodećih prosvjednika u Savskoj, Antun Deur!
Nisu upućeni stožeraši, šatoraši i ostali desničari da oni sami nisu stvorili Hrvatsku, već je ona stvorena referendumom o samostalnosti 1991. godine, kako je odlučilo 94 posto od 84 posto svih glasača na referendumu. Nisu upućeni da je vladajuća stranka u ratu donosila zakone kojima su opljačkani hrvatski građani i država, da jedan veleizdajnički premijer čami u zatvoru, a da je stranka HDZ sudskim postupkom osuđena za kriminal.

Oznake: Zimovanje

<	veljača, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv