Maksova maksimala

ponedjeljak, 14.07.2014.

DUBROVAČKE LJETNE IGRE - ODA SLOBODI

Davne 1950. godine netko se iz one vlasti koja je nastupila 1945. godine porazivši nacizam i fašizam dosjetio da nitko ne može biti veći katolik od pape, ali ni veći hrvatski književnik od Držića, Hektorovića, Gundulića, (u svoje vrijeme), a bili su s južnog kraja Hrvatske. Zbog toga su se dosjetili da u njihovu čast organiziraju Dubrovačke ljetne igre koje će se svake godine održavati kako bi se i s tom manifestacijom podigla kulturna razina hrvatskoga naroda.
Kako svaka manifestacija ima svoju himnu odlučeno je da Dubrovačke igre za svoju izaberu himnu slobode isječak iz pastorale Dubravka koju je osmislio Ivan Gundulić.Nešto plemenitijega, ljepšega, slobodarskoga i nadahnutijega nije mogao izmisliti ni sam Gundulić!
Himna slobodi koja se izvodi na početku i kraju Dubrovačkih igara glasi ovako :
O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
Hvala ti Ivane Gunduliću, hvala onomu koji ju je odabrao za himnu!
S druge strane danas, izvjesni Josip Vrbić, policajac specijaliziran za umjetnine , kojemu se sudi jer je mobitelom snimio nekoliko fotografija skrovišta za umjetnine bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadana Vidoševića i dao ih Jutarnjem listu, danas je na zagrebačkom Županijskom sudu kazao da se ne osjeća krivim. Bez obzira na svoj stav Josip Vrbić skoro 500 godina nakon Gundulićeve himne slobode on je dva mjeseca ležao u zatvoru i čeka presudu zbog slobode mišljenja i djela koje nikomu osim dokazanom pljačkašu ne škode. Mi smo jedino društvo na Balkanu, EU, Europi i svijetu koji strogo štitimo lopove, pljačkaše, ratne zločince i ratne profitere.
Naša vlast je s posla izbacila Josipa Vrbića jednog izuzetnog stručnjaka koji je struku usavršio u Scotland Yardu i FBI-u samo zato što je bio slobodan obavijestiti osiromašen, opljačkan i posramljen narod dajući u medije podatke koje je vlast već odavna morala dostaviti tom narodu kojemu služi. I opet je nastradao onaj koji širi istinu jer je sirotinja i tako osuđena da služi pljačkašima, zvali se oni Sanader, Vidošević, Čermak, Merčep ili Glavaš.
Koliko ima snage u tom hrvatskom čovjeku da on dvadeset i pet godina trpi zulum kakav nije trpio od stoljeća sedmog do 1991. godine. A napumpan je sa slobodom i blagostanjem.
O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
Neka se Josip Vrbić i Nadan Vidošević zagrle u zatvoru i dovrše Gundulićevu himnu slobodi. Ti si Dubravku, Vrbiću, shvatio doslovce. I ona je napisana za jedan sloj ljudi koju su uživali u slobodi. Gundulić je bio generalov sin, a većina Dubrovčana služila je gosparima.
Ali, himna slobodi je nenadmašna.

nedjelja, 06.07.2014.

PREMIJERU PUKLA CIJEV U STANU

Nijedan društveni sustav nije mogao proći bez mita i korupcije. A nijedan nije prošao bez kurvanja. Koliko su se cijenile usluge to je bila stvar tržišta, i kvalitete, naravno; od umjetničkog dojma do same izvedbe u parteru, na gredi, ručama, preskoku i što ti ja znam koje su još zahvati zastupljeni i uvršteni u sam umjetnički, ali i sportski program. Naravno da je slobodni program bio najcjenjeniji i bio je presudan za ukupnu pobjedu (nagradu).
Zašto naša žuta štampa, pa i plava, zašto crna štampa, sve društvene mreže, Jutarnji, Večernji, Novi pa i Kupusni list, na kraju, pišu o pizdarijama? Svi se uloviše informacije da je poznata nevina glumica dobila ovaj mjesec dvostruku menstruaciju, i sada je, naravno pitanje ginekoškog stručnjaka da li je to zvjezdani znak da će uskoro zatrudnjeti i roditi dvojčeke (u Bosni se to kaže odviziti), da li će ih roditi istodobno, ili s razmakom od 15 dana.
U našim novinama možete pronaći da li se nekom saborskom zastupniku u preponama pojavio neki prištić koji se zacrvenio i iritira ga od dugotrajnog sjedenja, ili spavanja, svejedno, da nekadašnja ministrica nabija kondiciju plesom oko „štange“, da je neka lijeva prsata plavuša promijenila tri muškarca u zadnjih mjesec dana, a da nisu spavali, već su stalno bili budni.
Međutim nigdje u novinama, na radiju i televiziji nije bilo ozbiljnijeg osvrta na propast Republike Hrvatske od pretvorbe i privatizacije, a posebno u zadnjih šest godina. Nigdje na prvim stranicama u udarnim terminima nema kako smo pronašli izlazak iz krize, kako smo smanjili nezaposlenost, kako smo platili devetomjesečni zaostatak plaće radnicima, klasi koja jedina stvara dodanu vrijednost i koja jedina može izvući društvo iz krize.
Ali ćemo cijeli vikend pričati da su pronašli Barbiku koja smeta Josipoviću da obnovi predsjednički mandat i nastavi oporavak uništene Hrvatske, ali smeta i protukandidatkinji, jer sve to nije normalno kao ni ova hrvatska država.
Neki dan je premijer Milanović ponovno posjetio Rajevo Selo i Gunju u Slavoniji vjerojatno da pogura odgovorne u Vladi i u Crvenom križu da krenu sa sanacijom štete na građevinama i da pronađu one novce koje je dobronamjerni Bog odredio oštećenima. Kada mu je jedna žena u plaču rekla da je zadužila pumpu i da ona dnevno crpi tri litre vode iz podruma i prizemlja te da ona, stoga, ove godine neće moći useliti ni na tavan, Milanović ju je utješio: Da, i meni je lani pukla cijev u kući i dosta dugo nisam mogao položiti nove parkete. Na ovu premijerovu izjavu nisam primijetio da ga je itko zalio s govnima kao što su učinili Anti Tomiću samo zato što je pisao istinu.
Ovo što ću sada ispričati nisam nikada mislio, ali kada je naš premijer ovo mogao reći 25 godina nakon rata, možda u težim uvjetima nego što su bila ratna, uzimam si za pravo da rečem jedan događaj koji se zbio u našem župnom Caritasu negdje oko 1992./3.
Ja sam bio u nezavidnom položaju jer sam vodio popis štete na području pod kontrolom RH, a na samoj bojišnci od; Kamenice, Careva Polja, Skradnika, Josipdola, Cerovnika, Modruških Sabljaka i Modruša. Riječki Caritas preko kojega je stizala pomoć za naše nastradale početkom rata vodio je velečasni Jure Petrović, a glavni je bio biskup Mile Bogović. S velečasnim Petrovićem sam u više mahova razgovarao telefonom radio operacionalizacije podjele Caritasove ponude, a osobno me je nazvao i biskup Bogović da će za dva dana doći u Ogulin i obići Cerovnik (Bogović je iz Cerovnika) pa bi molio da ga dočekam i s njim obiđem bojišnicu. Do danas mi se više nikada nije javio. Rat je bio, zaboga.
I sada ono najbolnije. Vidjevši da ni biskup, ni velečasni nemaju vremena, najavio sam se našemu župniku, on me je primio i ja sam mu rekao o čemu se radi. S obzirom da sam ja potpuno upućen u situaciju svake kuće na terenu, za svakog stradalog na bojišnici, ponudio sam se da ću ispisati prioritete potrebitih i dati ih Caritasu, odnosno župniku. Skočio je kao oparen! To je vjerska udruga kojom upravlja Crkva, to se Vas ne tiče, mi smo kompetentni da sami to riješimo, bla, bla, bla, nakon dva sata razgovora oba smo bili pijani od rakije kvalitetne, naravno. Nikada više nismo prozborili ni jedne jedine riječi! Čoban je dozvolio da mu ovca pobjegne iz tora.
Ovo ne bi bilo dovoljno reći da najbolja dugačka bunda s Caritasova lagera nije godinama nosila dama koja je mjesečno primala oko 50.000 kuna neto! I bila je vjernica, naravno. Ne znam koliko je Caritas dobio bundi i ostalih skupocjenih predmeta.

<	srpanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv