Maksova maksimala

nedjelja, 28.04.2013.

POLICIJA TRENIRA STROGOĆU

Dugo sam razmišljao da li je pametno pisati ovo što upravo pišem. Ovim postom neću dobiti ni jednog novog prijatelja, ali ću zaraditi one koji se mogu svetiti. Ja ih čekam; na slobodi, ili u zatvoru. Uživao sam svojevremeno u oba medija! Zašto sam se okuražio? Naime, kažu, da je ovo demokratska država, da si slobodan reći kaj te žulja, ali su mene učili da je i ono prije Tuđmana bilo demokratsko društvo. Kako je policija već drugi puta ilegalno provalila u inentitet autora ovoga bloga neću se predstavljati, već samo pisati ono što smeta svakog slobodarskog građanina Ogulina.
Policajci su čuvari reda i mira u svakom društvu i, što je potpuno jednako važno, da policija mora osiguravati i pozitivno ozračje u sredini u kojoj djeluju. Oni moraju pomagati ljudima, a ne ih strašiti. Ako ih straše, to se zove represija. Sad sam ja izmislio toplu vodu, ali smatrajte ovo otvorenim pismom načelniku Policijske stanice Ogulin koji je zatečen na tom radnom mjestu. Zatečen stoga što se u Ogulinu svaki čas mijenja načelnik u svrhu, naravno, podizanja standarda ovoga puka kojega su zelje i krumpir dogurali do Europe. Ako ćete pravo dajte pogledajte tko na ogulinskim manifestacijama akcijske prodaje, ono po hotelima i restoranima, uz pojačanu večeru, kupuje robu europske kvalitete i prima višekaratne zlatne brzlete.
Ali SDP je sa svojim programom od zelja i krumpira krenuo dalje; od turizma s Bjelolasicom i Sabljacima, sa speleološkim gradom očišćenim od seljačkog otpada, do pokojne drvne industrije i poduzetničke zone kojoj možemo dizati ekstremitete k'o mrtvom magarcu.
Ma kada god počnete nešto ozbiljno pisati uvijek zastranite. Evo, stvarno mislim napisati otvoreno pismo načelniku Policijske stanice Ogulin u vezi njegovih službenika i operativaca na terenu. To sam ja činio i u prethodnih petnaestak godina, ali mi se čini da me nitko ne šljivi. Ovo „ne šljivi“ da se prevest i na šatrovački, ali ni to nitko ne jebe ni pol posto. Radi se, naime o neozbiljnosti i nepoštivanju Zakona koje mora pratiti policija. Ne može policija kažnjavati za prekršajni i kazneni incident, ako ga je ona sama prije toga učinila! To je osnovno načelo društvenog djelovanja. Zato ja priželjkujem na lokalnim i parlamentarnim izborima pobjedu HDZ-a kako bi bio siguran da će se pozitivni zakoni Republike Hrvatske poštivati u punom njihovom opsegu. Zašto? To će, ustvari, biti policijska država na čelu s Tomislavom Karamarkom, Milijanom Brkićem i Ružom Tomašić.
Da ipak krenemo na otvoreno pismo načelniku Policijske stanice Ogulin. Načelniče, prihvatite to da više nisam mogao izdržati. Vjerojatno ću ja platiti cijenu, ali život nitko ne nudi badava.
U utorak 5. ožujka 2013. policijska patrola parkirana na parkiralištu preko puta Robne kuće, zaustavila je vozača osobnog automobila u 21,35 sati točno na raskršću V. Nazora-Zrinski trg! Zaustavila i traži dokumente, a mi koji smo iza njega, nemamo kuda! Ne smijemo dati lijevi žmigavac jer ljudi misle da skrećemo u centar grada. Lokacija tog zaustavljanja je za nepismene ljude suluda, ali nije za naše policajce.
Ja idem iz svog „offisa“ obično poslije 22,00 sata i vozim prometnicom I.G. Kovačića ravno na ulicu Vladimira Nazora. Idem kroz raskršće bez žmigavca – znači ravno! U četvrtak, 7. ožujka u 22,15, policajac me je na Trgu rodoljuba zaustavio i usmjerio na kolni trak prema Vrbovskom. Bio je visoki svijeg i naravno da sam mu prigovorio. Prvo zato što me nije smio skrenuti s moje putanje. E pazite sada ovo dalje. Ja se ne mogu okrenuti natrag jer je na tom mjestu puna linija! (sutradan sam sve uslikao). Sada sam namjerno prešao punu liniju pred očima oba policajca i čekao reakciju. Nisam ju doživio. Inače bi se trebao okretati na parkiralištu iza Frankopanske kule! Tko je ovdje lud?
Možemo li dalje načelniče?
Vaši operativci trebali bi svladati Zakon o sigurnosti na cestama i Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika. Pravilnik su svladali dosta dobro, ali članak 43. i 44. Zakona o sigurnosti na cestama, čista koma. Namjerno sam ih pratio jedan dan od rotora kod „Tri palme“. Išli su iz Zagorja ispred mene i skretali u centar. Nisu dali desni žmigavac! Sada sam ih pratio dalje. Išli su Nazorovom do Trga rodoljuba. Stali su na traku koja obilježava ravno i skretanje u desno. Oni su skrenuli desno – bez žmigavca!
Tvrdim da 80 % naših vozača ne upotrebljave žmigavce i tvrdim da je ulica I.G. Kovačića svaki dan puna parkiranih automobila na očigled policajaca pješaka, a ulica ima zabranu zaustavljanja i parkiranja. Radi li netko budale od nas građana!?
Ovo je za mene najvažnije; često idem Bolničkom pješice ili autom. Nedavno se u Slavonskom Brodu dogodila tragedija zbog divljaka. Ne bih želio da se u Bolničkoj desi nešto slično. Tom ulicom vozi se protiv svih zakona o prometu. Po danu, kada je otvorena osnovna škola, gimnazija, dvorana, stadion, nema ni jedne policijske patrole, nego po noći. Čemu? Kontrolirate stare ljude da nisu možda zbludili.

nedjelja, 21.04.2013.

KAKO VOLJETI HRVATSKU

Kako voljeti Hrvatsku 21. travnja 2013.

Ovakav naslov, ova sintagma, ponovljena je u ovih dvadesetak godina u svim birtijama, na ulici, u svim mogućim medijima, a Hrvatska nam u posljednjih godina sve više propada. Propadala je ona još od 1991. godine, ali to nismo primjećivali jer smo bili zauzeti Domovinskim ratom koji nam je nametnut, ili je možda dogovoren. Vrag će ga znati. Mi za svoga života to nećemo saznati, ali će neutralni povjesničari s izvjesnim odmakom to dokučiti.
Ovaj sam naslov stavio jer sam osjetio da za nas još ima nade. Globalno uzevši naš je narod, puk, kako bi znao reći Franjo Tuđman čija nas je strategija dovela na ove grane, potpuno frustriran, nemoćan i u bijedi. Imaju obitelj, ali nitko ne radi i ne mogu platiti osnovne režije; ne može platiti struju i vodu!
Kada smo već kod vode, donedavna sam bio uvjerenja da se domaćinstvu ne smije isključiti voda jer je voda osnovna potreba svakoga čovjeka i ustavom zagarantirana njena dobava. No, čujem da smo mi to promijenili! Voda; more, rijeke, potoci, izvori, kao i šume, opće je narodno dobro onih koji su se organizirali u društvo, državu. To je narodno, ali narod ima pravo na korištenje vode i još veću obvezu da ju čuva i održava. Bez vode nije moguće živjeti, a kažu da je ljudski organizam sazdan iz 75, 80 ili i više posto vode, a sve drugo je ostalo. Među ostalom je i mozak koji će razlučiti vodu od nafte kada budemo žedni. Kapitalizam se odlučio da je nafta puno potrebnija, stoga i skuplja, a vodna polja zagađujemo i nadamo se da ćemo ju sutra naći na nekom drugom planetu i transportirati ju na Zemlju.
Zbog toga su ekološki osvješteni ljudi posvetili vodama jedan dan u godini. Međunarodni Dan voda je na datum 22. ožujka!
U Hrvatskoj o vodama „brinu“ Hrvatske vode. To je jedna monopolistička ustanova koja s ogromnim novcem ne vodi brigu o vodama, već o svojim potrebama. Hrvatske vode pored redovnih primanja za funkcioniranje prodaju šljunak iz Save, Drave i dijelova ostalih rijeka gdje je to moguće, ali se ne zna kamo se to troši. One su od 2006. uvele vodni doprinos na građenje svih objekata (a to je brdo novaca) i nikada nisu dali izvještaj kamo je utrošen taj novac. Sjetite se samo koliko je vikendica izgrađeno na Bjelolasici od toga datuma (isključimo zadnje tri godine zbog uništavanja HOC-a na čelu sa županom karlovačkim), koliko je vodnog doprinosa ubrano, a oni nisu u stanju regulirati potoke u Jasenku i nisu u stanju pronaći izvore vode u Jasenku već trideset godina, a s toga područja i Drežnice puni se Zagorska Mrežnica koja snabdijeva cijelu Ogulinsku kotlinu!
Hrvatska je bogata kvalitetnom vodom koja će uskoro postati skuplja od nafte. A to znači da je Hrvatska bogata zemlja samo što nema tko s njom upravljati. Kapitalizam će opsjedati našu državu da barem u koncesiju dobiju naša izvorišta. Ako naša vlada nasjedne na to treba ju srušiti na bilo koji način. Treba galamiti dok je vrijeme da ljudi ne kažu kako je čovječja ribica hrvatska zato što je prerano ušla u vodu da ne može govoriti.
Voda će i dalje ostati u centru ovoga napisa, ali uz jedan drugi datum: 20. travnja koji je proglašen Danom zelene čistke. Zelena čistka je dan ekologa koji drže do čistoće okoliša kojega su onečistili nesavjesni domoljubi. Ovo: domoljubi posebno naglašam jer se svaki čas čuju na kvazipolitičkim mintintima, a nisu u stanju platiti propisani porez i nisu u stanju svoj otpad odvesti na za to propisano mjesto, već ga bace u prirodu od koje živimo. Sav taj otpad proizvodi svoje nekakve otrovne produkte koji se slijevaju u zemlju, odatle u korijenje biljaka, a ostalo u vodne tokove čiju vodu pijemo ili koristimo na neki drugi način.
20. Travnja bio je jučer, ali iz zdravstvenih razloga nisam bio u mogućnosti uživatida li su naši, ogulinski, ekolozi volontirali na čišćenju okoliša. Prijašnjih godina to su organizirali članovi katoličkog zbora „MI“, ali su mi jučer rekli da im je vlast Ogulina pred godinu dana zabranila takvu organizaciju, jer bi to trebalo biti u domeni Grada! Oni stoga više ne sudjeluju u organizaciji. Ali učestvuju u zelenoj čistki.
I na kraju dodajem šlag; 16. travnja u 6,15 dogodio mi se najsretniji trenutak mojih zadnjih desetak godina. Išao sam na posao Bolničkom i iz kuće Struga 3b izlaz jedan mladić od 20-ak godina. Ima ruksak na leđima i bicikl okrenut prema bolnici. U tom trenutku na rotoru se čulo krčanje auta koji ne može upaliti. Crko je na mjestu da je zakrčio cijeli promet u rotoru! Mladić je ugledao auto, okrenuo bicikl na jednoj nozi za 180 stupnjeva i naslonio ga na živicu, otišao do auta, sugerirao vozačici da će ju odgurati na „mrtvi prostor“ rotora do nekadašnje Stanoprivrede i odatle će ona tražiti pomoć! Ja sam im poručio da im ne mogu pomoći jer sam bolestan i otišao sretan da ima takvih mladih ljudi. Sve češće primjećujem da i đaci iz škole pozdravljaju starije što je donedavno bila rijetkost.
Evo, zbog bogatstva hrvatskih voda, zbog zelene čistke, ljudskosti mladeži, podizanje kulture; ima nade za nas mlade!

nedjelja, 14.04.2013.

NISTE ZABORAVILI? MORATE NA IZBORE!

Vidite vi što je plemeniti sport, boks, učinio od svojedobno najboljeg boksača Hrvatske Željka Mavrovića. On se 15 godina nakon oproštaja od boksa vraća u ring!? Istinabog i Tihomir Dujmović se neprestano vraća među filoustaše, makar nije bio u boksačkoj branši. Jedino je moguće da ga je onaj njegov otac, cijenjen među svim ljudima u Ogulinu i šire, šakama morao svako jutro buditi u školu. Naime udarci u glavu svakom čovjeku donose nepovratne ozljede mozga, a prema tomu i poremećaj za normalno razmišljanje.
Za Željka Mavrovića piše da je 1969. godine rođen u Zagrebu, ali nigdje nije spomenuto da je on iz Tounja, blizu Ogulina, gdje živi dio njegove obitelji (brat recimo), kao što je za njegova vrlo poznatog prethodnika Ivana Prebega pisalo da je iz Oštarija, blizu Ogulina.
Koliko su udarci u glavu naštetili Mavroviću govori i podatak da se nakon vješanja rukavica o klin uhvatio poljoprivrede, i to proizvodnjom zdrave hrane, ubacio u vodeće ljude toga resora i predstavljao tu seljačku populaciju među udrugama? Izbacili su ga, naravno, jer to nije imalo nikakve veze s boksom i bokserskim biznisom.
No, biznis je biznis. Tko jednom uđe u to kolo, zaigra preferans s jednom bankom i jednim ministarstvom– odjeb'o je.
Tako je i Željko Mavrović uletio u začarani krug poljoprivrednih poticaja. Ovo sam već jednom napisao, ali zaboravismo: Poljoprivrednik kupi 50 muznih krava, recimo, na njih dobije 100 hektara državnog zemljišta, a na to zemljište potporu. Zemljište se ne stigne obraditi, krave pocrkaju ili prodaju u klaonice, a s potporom poljoprivrednik kupi specijalno vozilo za provod, kupi jahtu ili mali avion za prelet svojega poljoprivrednog zemljišta. Kada bančini obroci dođu na naplatu, kada potpora ishlapi, poljoprivrednik mora blokirati ceste.
Sada Mavrović mora pokušati stati na noge i ulovio se treninga pa mu pucaju rebra, a Dujmović podržava Hebranga kako u dvadesetgodišnjoj vlasti HDZ-a crveni nisu dozvolili da se procesuiraju ratni zločini komunista (!?) i puca mu prsluk. To je, naime, prvi rekao Hebrang bez srama da su im nakon prevrata 1990. godine mantije krojili crveni. Ja bih se na mjestu Hebranga odrekao vlasti, ako ju ne mogu provoditi! Hebrang je ipak ograničen čovjek, ako tvrdi da nije mogao provoditi vlast.
Što se ograničenja tiče moram se osvrnuti na neke moje komentatore na blogu primjedbom na moju izjavu da nisam imao problema sa svojom narodnošću kao Hrvat u bilo kojem trenutku i mjestu, ali nisam nikada bio nacionalist. Komentator/ica kaže „Ako ti nisi imao problema u ono doba govori samo dvoje: ili si bio njihov ili nisi bio naš. Ma jasno da nije svaki Hrvat imao problema, ali ti to ističeš kao i sebe danas kada nam je svima pa i tebi nacionalizam dao ovo što imamo. Državu, SLOBODU koje nije bilo (ne pobijaj jer bi do sada već bio osuđen na tritisuće godina na gostovanje na Golom Otoku)."
Evo to je naš domet što se tiče slobode, neovisnosti i suverenosti – nacionalizam! Svi znamo i pravoslavce, Srbe, koji su branili svoju domovinu Hrvatsku. Tko su pak oni? A o kojoj to slobodi govoriš? Što te iza svakog ćoška dočekuje s toljagom pljačkaš ili silovatelj. A kada ga tužiš, naš časni sud ti napiše rješenje da si stranku izazivala hvaleći se nakitom na vratu ili si ga izazvala podigavši kikljicu iznad koljena. U rješenju piše da trebaš platiti i 50 tisuća kuna sudskih troškova i ostati u kućnom pritvoru pola godine.
U hrvatskom društvu nema nikakvih zakonitosti; ni političkih, ni pravnih, niti moralnih, a ekonomskih ni slučajno. Pored tolikih brojnih ekonomista, što s diplomom nakon pet-šest godina gulenja klupa, što ovih s kupljenim diplomama, mi nismo pronašli nikoga, ili nekoliko njih, koji će ovu državu izvući iz govana. Katastrofično je kada HDZ daje lekcije novoj vlasti. Ona, doduše, ne valja, ali je HDZ zadnja štraca u Hrvatskoj i na Balkanu, koja ima moralno, ili bilo kakvo drugo, pravo kritizirati bilo koju drugu vlast.
Još je nešto indikativno u Hrvatskoj. Mi imamo stručne, vrijedne i savjesne radnike kada su u inozemstvu. Kada se vrate dome, kao da je grom pukao u njih. Nezaposlenih je u nas preko 20% radno sposobnih, ali kada dobijete vagon cementa i nađete kamion za prevoz, ne možete naći pet radnika za istovar. Stoje na semaforu ili u kavani, ponudite im 30 kn po satu rada i marendu, ali ni jedan se ne odluči da bi to odradio!? U čemu je problem? A ljutimo se kada nam kažu da smo mi lijeni ljudi.
Ima jedan vic, doduše crnogorski, gdje na vašaru jedan Rus traži radnu snagu za gradnju hotela tamo negdje oko Bečića ili Budve; priđe jednom i pita da li radi?
– C, jok, čo'če, a što?
- Čuo sam da vas u Crnoj Gori ima preko 25% nezaposlenih, a to je oko 100 hiljada ljudi pa ti evo nudim pos'o!
- A što od hiljadu ljudi ti nađe baš mene?
I na kraju; iziđimo na izbore. Na to imamo pravo, ali i obvezu!

nedjelja, 07.04.2013.

SDP UPORNO RADI U OGULINU

Ljubo Jurčić je na stručnom izlaganju u Rijeci u dvorani Transadrije istaknuo: Industrija temeljena na znanju pokretač je društva. To čini Srbija, ali Hrvatske ne!. Srbijanski izvoz ove će godine bit će veći od hrvatskog!?. I to, uglavnom, na bazi pameti. Ne na proizvodnji krumpira, zelja i boze.
Ovo je uvod u još jedno predavanje SDP-a Ogulin, danas pod naslovom: Plan oživotvorenja Poduzetničke zone u Otoku Oštarijskom. Ta zona koju su mnogi nazvali zonom sumraka egzistira već petnaestak godina i u koju je ulupano 26 mijuna kuna nije realiziral baš ništa, osim što je u zakup dala jednu baraku za poduzeće OG Grafika d.o.o. Ogulin Mirka Brkića s desetak radnika. Ostali zaposleni nisu na toj lokaciji.
Ako je do sada uloženo 26 mijuna kuna za infrastrukturu zone, a evo prema današnjim informacijama na predavanju bilo bi potrebno još 38 mijuna kuna. Za koga. Fondovi EU daju sredstva za perspektivne projekte koji će oplemeniti ta sredstva i povećati standard domicilnom stanovništvu. Ako bi EU fondovi sudjelovali s 80 % smatram da 20 % sredstava može Grad osigurati na neki način.
Mogu reći da češće sudjelujem na predavanjima SDP-ovog Savjeta za Ogulin, ali sam prvi puta čuo da će menađer Zone biti na natječaju izabran čovjek koji će plesati samo jedno ljeto ako nije u stanju dignuti u zrak našu Zonu. Ovo „u zrak“ misli se na zaposlenost, na zvuk sirena za početak i završetak radova, na alarm vožnje u rikverc raznih bagera, utovarivača, grejdera, parkiranja šlepera s armirano-betonskim elementima proizvodnih hala i ostalih aktivnosti.
Večeras je više puta bila spomenuta načelnica Ozlja, koja je unijela u „svoju“ poslovnu zonu sav svoj žar i odabrala pravo društvo za vođenje takvoga posla. Gradonačelnica Biserka Vranić napravila je puno. Kako ona može, a drugi gradonačelnici ne mogu.
Drugi se vjerojatno bave kozmetikom izgleda grada, polaganjem cijevi svake vrste i asfaltiranjem preko njih, a zakrpom ne može prijeći vozilo zbog uleknuća zemlje i asfalta. Čujem da u zadnje vrijeme polaganje novoga asfalta vrše vodoinstalateri koji su polagali cijevi jer; 'ko jebe promet, važno je naplatiti. A naplatiti zbijanje terena i asfaltiranje, vidio sam svaki puta, može i šuster. Vjerojatno i nadzorni inženjer tekstilne struke, recimo, ubere koju kintu.
Predsjednik SDP-a je prvi puta spomenuo da u privredi neće raditi podobni, već kompetentni, na temelju natječaja. Znači ni nadzorni, ni upravni odbori neće biti podobni, već kompetentni ljudi. To je dosta hrabro rečeno ispred budućih mladih predstavnika vlasti i starih okorjelih zlopamtila. Nije li plan 21 Kukuriku koalicije navještao nešto takvo, a što je učinio SDP-ov koalicijski partner HNS?
Ja se sve više nadam ako ovo tijelo SDP-a, s predsjednikom na čelu, bude pred narod izlazilo s jednostavnijim rječnikom od ovoga što smo danas čuli i, da narodu prenesu poruku da se sve ovo što predlažu može razbiti tijekom realizacije iz bezbroj razloga, mogu očekivati da će ih narod pratiti i razumijeti.
Pazite; ogulinski narod prati, recimo, što sve radi gradonačelnik Zagreba ili Rijeke, što radi gradonačelnica Ozlja ili Delnica i prihvatio sve njihove pozitivne vibracije i usporedio ih s našim gradonačelnikom. I što je dobio? Dobio je dojam da nam takav gradonačelnik pod kontrolom župana Ivana Vučića, dipl. inž. - nije trebao.
Moram vam reći da me je priznanje predsjednika SDP-a da je s koalicijskim partnerom HNS-om pred mjesec dana ušao grlom u jagode, oduševilo. Tko radi, taj i griješi, rekao je kokot sišavši s ježa. I bi mu oprošteno!
Još je jedna ishitrena i sumnjiva rečenica izbačena na sastanku da će investitoru Gradske vlasti izdati sve potrebne papire u roku od sedam dana!? Grad treba investitoru prodati zemljište potrebno za gradnju proizvodnog pogona, potpisati ugovor s kvalitetnim kondicijama i pomoći da se to provede u gruntovnici. Sve drugo nije u njihovoj moći!
Poručujem, nadam se, novoj Gradskoj vlast, da će imati tri jaka kočničara provedbe gospodarskih programa i prostornog, urbanističkog ili detaljnog plana uređenja prostora. To su državne institucije; gruntovnica i katastar te županijsko tijelo graditeljstva. Dok prve dvije institucije ne žele pomagati svomu pučanstvu brineći se za svoje fotelje, zbog straha ili neznanja, izdavanje građevinskih dozvola povezano je sa zakonima Ministarstva graditeljstva, ali i s desetak posebnih zakona koji su mogli biti ugrađeni u urbanističke ili detaljne planove koje je platio Grad Ogulin.

<	travanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv