Maksova maksimala

nedjelja, 24.02.2013.

PSIHOLOGIJA MASA

U onomu mraku bilo je češće prilika da nečega nestane na tržištu. Zbog čega je to dolazilo nije mi jasno ni danas. Zašto nije bilo benzina, recimo, a mi smo ga pod povoljnijim cijenama od ostaloga svijeta kupovali od nesvrstanih. Dobro, nije bilo ni puno automobila, ali nestajalo je i faksa, kave, krumpira iz Poljske, svinjskih polovica iz Kine i, što ja znam čega još ne. A imali smo novaca za to kupiti! Danas pristaše kapitalizma šutiraju nostalgičare velikim izjavama da danas možeš kupiti sve što ti nudi uvoz, ali ne spominju da ljudi nemaju novaca za to kupiti.
U tom mraku češće ste mogli vidjeti pred trgovinama redove ljudi koji nešto čekaju kada se pojavi neka veća količina artikala u nestašici. I tako ste mogli doživjeti jedno jutro dugačak red ljudi pred trgovinom špeceraja i išli ste mu se priključiti. „Što je dans došlo?“ priupita čovjek u redu tetu ispred sebe. Ne znam, ja sam se priključila sada kada sam vidjela red. Pitanja su krenula naprijed sve do prvih u koloni koji su rekli da misle da će danas doći faks u trgovinu! „A da li će doći ne znamo dok se trgovina ne otvori!“
Ovakve pojave dešavaju se kroz cijelu povijest čovječanstva i filozofi od antičkog doba to nazivaju filozofijom masa koju koriste svi političari i zgubidani od te antike do danas. Ta filozofija masa kazuje zapravo da je čovjek ovca koja ne razmišlja svojom glavom, već ide za masom. Tu spoznaju najprije je koristila Crkva, a onda i ostali stališi društva koji su ovce koristili za šišanje. Tom metodom danas se svi političari rukovode, ne samo pojedinim dijelovima društva, već cijelim svijetom. Hrvatska me najviše interesira i neki dan čuh da je oko 75 % stanovništva Hrvatske s primanjima ispod minimuma za preživljavanje! I to nakon 23 godine oslobođenja, osamostaljenja, suverenosti i neovisnosti. Tko onda u toj Hrvatskoj živi normalnim životom?; tajkuni Franje Tuđmana, političari i branitelji Hrvatske koji su kao takvi upisani. Kategoriju branitelja Hrvatske izmislila je i ozakonila HDZ-ova vlast, kao da ostali domoljubi koji su se borili na druge načine i koji su držali kompletnu logistiku branitelja nisu zaslužili poštovanje. Svatko se borio na svoj način i svi su obranili Hrvatsku. Onaj tko se borio da bi dobio beneficije za cijeli život, sram ga bilo. Dvadesetak godina kasnije kada su povlašteni opljačkali i upropastili našu domovinu javljaju se neki nadobudni koji se ne slažu s općom konstatacijom da su građani Hrvatske upropašteni i da je Hrvatska propala zbog lažnih domoljuba, rodoljuba i ratnih profitera i danas razmišljaju ovako: u petak, 15. veljače ove godine, javio se na Radio Sljemenu jedan slušatelj u emisiji Glas velegrada na temu prosvjeda naroda po gradovima Hrvatske i rekao kako transparenti kao „Svi ste nas opljačkali“ nisu dobrodošli jer i države koje nisu prolazile tranziciju također imaju problema s ekonomijom i standardom. Muški glas, rekao bih, šezdeset i nekih godina još nije svjestan da ga je hrvatska vlast od 1991. pljačkala kako ga ni jedan stranac nije. To je upravo po antiviziji Brune Bušića, političkog emigranta kojega je ubila UDBA. On kao Hrvat dobro je poznavao Hrvate. A ovaj striček koji se javio na Radio Sljeme; ili je bio Tuđmanov miljenik, ili je retardiran. Mada je govorio dosta suvislo.
Ova moja teza o psihologiji masa ja sam doživio u ponedjeljak, 18. veljače ove godine, a zbila su u Općoj bolnici Ogulin na centralnoj prijamnici na koju se svi moramo prijaviti ako koristimo bilo koju uslugu. Ta centrala ima dva „šaltera“ i na jednom je dugačak red pacijenata, a na drugomu nema nikoga osim službenice. Nakon izvjesnog vremena jedna žena mi kaže neka pređem na drugi šalter i obavim prijam. Ja pređem za drugi šalter i pitam gospođu mogu li se prijaviti? Zašto ne, uzvrati ona! I tako sam ni kriv ni dužan prepolovio red na jednom šalteru i nesvjesno ubrzao proizvodnju zdravlja u našoj bolnici. Zašto dama koja je uživala u komociji nije pozvala pacijente da se prijave i kod nje, neću komentirati. Ali ću komentirati jedan strašno veliki tehnički nedostatak na prelaznoj konstrukciji koja spaja novi bolnički kopleks sa starim dijelom bolnice u kojem se vrše rengenske snimke i ultra zvuk. Na spoju poda natkrivenog „mosta“ i kamenih ploča novog dijela bolnica ugrađena je pola metra široka glatka guma (!?) koja se pod ovim snijegom ne vidi, a strašno je klizava. Pacijent s nogom u gipsu na tom prelazu osklizne se i lako slomi i drugu nogu, a pacijenti s ozlijeđenom kralježnicom koji idu sa slikanja pri padu zbog klizanja idu na novo snimanje. Ovo drugo doživio sam ja, a mogao je i netko plemenitiji. Možda i jest.
Od mojeg posljednjeg posjeta bolnici pred dvije godine, nisam primijetio nikakvo poboljšanje. Bio sam naručen u 8,15 sati, a na red sam došao u 11,20! Da sam bio pripremljen uzeo bih naočale i barem Novosti da pročitam Đikića, Čulića, Gavrovića, Ivančića, Rašetu i ostale profesionalne novinare. Uzeo bih i Novi list jer dok dođete na red kod doktora možete pročitati i roman. Možete pročitati recimo „Iluziju o bogu“ Charlesa Dawkinsa ili „Fatima da ili ne“ Yvesa Ivonidesa (Ivon Ćuk).
Ništa kod nas ne ide na bolje, samo se po javnim uredima i ustanovama stvaraju sve veće gužve. Dobro je što je narod nezaposlen pa u tim redovima ubija vrijeme.

nedjelja, 17.02.2013.

OD KOMUNISTA GORI SU SAMO ANTIKOMUNISTI

Na ovom mjestu je već napisano da je hrvatsko pleme sišavši s Karpata zaposjelo nekakvu Liburniju uz Jadransko more, sve do Boke kotorske, kasnije Bosnu, Slavoniju, Zagorje na zapadu, Istru, Međimurje, Baranju, Srijem do Zemuna. Svi Hrvati koji su znali plivati i ploviti osvajali su lagano more i otoke Jadrana kojih je na sreću bilo puno. Branili su se s juga od Arnauta, sa sjevera od Mlečana, s istoka od Bugara, sa sjevera su ih napadali Ugri, a sa zapada Napoleon i Austrija. I onda je 1940. godine došlo do smirenja. U Italiji smo pronašli spasitelja Antu Pavelića koji je prodao pola hrvatskog teritorija i uz nacističku Njemačku konačno osnovao Nezavisnu državu Hrvatsku na osnovi ustaške ideologije!
Ta NDH zadala je takav politički i kultorološki udarac svim Hrvatima da se oni ni do danas nisu oporavili i da je ustaštvo zaštićeno i dan danas od dijela politike i, rekao bih, najvećega dijela braniteljskih udruga. Zašto tih udruga hrvatskih branitelja ima dvadesetak, a Hrvatska je samo jedna, vrag će ga znati, rekao bi Mile Vrbica.
Ovaj post je trebao biti posvećen jedinom problemu koji danas tišti ovu Hrvatsku – ćirilićno pismo u Vukovaru! Ustavom i zakonom zagarantirano je da područja na kojima ima više od 33% manjinskog stanovništva te manjine imaju pravo da se u javnom općenju mogu služiti i svojim jezikom i pismom. Tako u Hrvatskoj možete pronaći područje Istre gdje ima talijanske manjie, područje Like i Zagore sa srpskom manjinom. I Vukovar. Što je s Borovim Selom i Belim Manastirom, vrag će ga znati.
Postavlja se opravdano pitanje da u ovakom gospodarsko bremenitom stanju netko potegne pitanje ćirilice, i to baš u Vukovaru. Prema riječima predsjednika Srpske narodne stranke Rodića, pitanje je potegao Milorad Pupovac da u predizborno vrijeme za lokalne izbore opet zajebe svoj srpski narod kako bi on ostao blizu jasala s kvalitetnim mirišljavim sijenom.
Potegnuvši danas pitanje ćirilice u Vukovaru ravno je onoj znamenitoj rečenici Jovana Raškovića da su Srbi lud narod. Što je mislio o hrvatskom nije rekao. Većinski narod u Hrvatskoj nasjeo je provokaciji o ćirilici i digao se na „ustanak“ mada je prije toga mogao utvrditi da li u Vukovaru doista ima toliko Srba od 33% ukupnog stanovništva, kako je propisao zakon, a koji tamo imaju prebivalište. Dok bi se to izbrojilo prošli bi i izbori. Primijetili ste da mi nismo službeno objavili ni opći popis stanovništva iz 2011. godine. Nismo obavili ni popis glasača, jer nemamo vremena. Sve vrijeme trošimo na povećanja standarda i to je u redu. Neka glasaju i mrtvi samo da je ugodno; i njima i nama.
Hrvatski narod koji se digao na ustanak su uglavnom dokoni ljudi s dobrim primanjima i dosadno im je. Spašavaju Hrvatsku od unutarnjeg neprijatelja koji je zahtjevao da se provede zakon o ravnopravnosti pisma. Ja sam ponosan što znam pored latinice pročitati i ćirilicu i ona mi se čini puno prihvatljivijom od hrvatske glagoljice. Izvjesni Kremenić na svojoj osobnoj iskaznici potpisao se glagoljicom, što mu je puno pametnije nego ćirilicom. Mada je svojevremeno i ćirilica bila hrvatsko pismo.
A sada malo o hrvatskim pravoslavcima koji, eto, danas traže da se u Vukovaru uvede ćirilićno pismo jer na to imaju pravo po zakonu. I imaju! Međutim, ćirilica na javnim mjestima u Vukovaru je zajebancija na zakon koji im je priuštila HDZ-ova vlast, a u HDZ-u su gotovo svi prosvjednici koji su se u Vukovar došli boriti protiv zakona RH. A svi ovi pravoslavci koji forsiraju ćirilicu u Vukovaru svjesni su da ni na jednoj tabli na ulasku u bilo koji grada u Srbili nema ćirilićnog znaka, već samo latiničnog!
Posebna je priča njegova Niskost Tomislav Karamarko. On je čak i predsjednik HDZ-a, a kazuje da nije vrijeme uvođenja ćirilice i da se malo pričeka, ili za vijeke. No, s kojim obrazloženjem. Kaže da su rane Vukovaraca, a posebno Vukovarki, još toliko svježe da je nemoralno uvoditi ćirilicu na javnim mjestima jer po Vukovaru šeću ratni zločinci i silovatelji Vukovarki koje one prepoznaju. To govori jedna idividua koja je po Vukovoj Gorici sa specijalcima lovila invalidnog Josipa Boljkovca i strpala ga u zatvor pred dvije godine radi ratnog zločina iz 2. svjetskog rata, a isti silovatelji četničkih postrojbi su mu šetali, kao i danas, po Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.
Vaša Gadosti, otvorite si već jednom ta svoja usta i pljunite si u njih! Vaš moralni habitus odgovara mislima velikog humanista Vaclava Havela: Od komunista gori su samo antikomunisti.
U smirivanju nacionalističkih naboja koji su doveli i do zadnjega rata na ovim prostorima sugeriro bih Ministarstvu školstva da uvede za obveznu lektiru osnovne i srednje škole djelo Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“. Ako to svladamo saznat ćemo da su hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski policentrični jezik s izvjenim nijansama, kao što u hrvatskom imate čakavski, kajkavski, štokavski, koje teže razumijemo od srpskog, ali ovoga izdvajamo radi nacionalizma. Svi „političari“ to koriste i njima manipuliraju kada treba otvoriti krvavu frontu na ovim prostorima. Zato djelo Snježane Kordić može služiti i kao udžbenik, a ne samo lektira.

nedjelja, 10.02.2013.

NORA I GRAĐANI HRVATSKE POBJEDNICI

Od teških bolesti boluje pola čovječanstva. Sve su one smrtonosne, ako ih ne liječimo. Čovječanstvo je ušlo u završnu fazu svoga postojanja i to bi čak mogli reći i najveći živući intelekti, bez obzira da li se radi o vjernicima, agnosticima ili ateistima. Svi smo mi ljudi i razmišljamo ljudski, svi se borimo za nastavak vrste i svi smo blagoslovljeni ako se borimo za čovječnost. Po mom skromnom razmišljanju Isus Krist je povijesna ličnost koji je živio pred nekih 2.000 godina, bio pošten, skroman i pametan pa je savjetovao svoj narod u tom duhu. Nije uspio jer je vlast bila ugrožena demokratskim naukom Isusa i ona ga se je riješila. Farizeji su naravno likovali; na njegovoj tragediji dogradili su kršćanstvo, dogmu da je kršćanstvo jedino ispravno vjersko uvjerenje i gurali mnoge da štićenjem vjere u Isusova predavanja o ljudskosti srljaju u pogibije koje će ih dovesti do svetosti!
Mislim da ovu moju preambulu o farizejima i kršćanskoj vjeri može polomiti samo „biskup“ Valentin Pozaić. Kada sam njega slušao za crkvenom propovijedaonicom imao sam osjećaj da je on bio jedan od Isusovih apostola koji su ga izdali i koji, kao i Crkva, živi već oko 2.000 godina i s takvim uvjerenjima o životu djeluje još i danas. Ali nisam siguran što ima u preponama.
Početkom 90-ih godina Republika Hrvatska ušla je na novi kolodvor, ali na pogrešni kolosijek. Na tom kolosijeku deset godina narod je držao i uništavao HDZ, nakon toga četiri godine SDP je pokušao ispraviti krivu Drinu ali nije uspio, da bi narednih osam godina HDZ dokrajčio Hrvatsku. Ona je bila proklamirana kao narodna, samostalna, suverena i socijalna država svih njenih građana, a Ustav im je zagarantirao pravo na rad, plaću, školovanje i liječenje.
Kada nakon dvadeset godina proklamiranog blagostanja 20% građana nema posao, kada veliki dio radnika koji radi ne prima plaće pet ili dvanaest mjeseci, tada njihova djeca nemaju mogućnosti školovanja i tada je liječenje osigurano samao ako dodatno platite troškove, onda je blagostanje samo za onih dvjesta miljenika koji su opljačkali hrvatski narod u doba Tuđmana i kusur podobnika na čelu s bivšim premijerom kojemu treba oduzetu svu imovinu i prognati ga iz zemlje! Njega još nitko nije proglasio izdajnikom Domovine i njenih građana, ali jest ovu vlast koja ide provesti odluke zakona koje je donio HDZ i koja ide ispraviti sve HDZ-ove gadosti. Ne ide joj to naročito, ali pokušava. Kada se riješi HNS-a možda i uspije.
Današnja tema ovoga posta jest zapravo mala Nora i građani Hrvatske koji su joj pomogli da ode na liječenje u tamo neku Ameriku, u Philadlphiju, gdje eksperimentalno liječenje košta oko tri milijuna kuna, a onda za nekoliko dana oko pet milijuna. Brat bratu.
Hrvatski građani i to su izdržali. Ako su mogli izdržati nebrigu HZZO-a, Ministarstva zdravlja, Sabora i Vlade RH, zašto ne bi mogli izdržati i jednu Philadlphiju! Sve su ih nokautirali!
Maloj Nori svi želimo, i nadamo se, da ozdravi, ali se postavlja pitanje što s ostalim norama koje nisu u istoj poziciji. Roditelji mnoge bolesne djece nemaju računalo da u njega unesu kako njihovo dijete umire jer nema novaca da plati skupo liječenje u ovom kapitalističkom društvu koje i troškove spašavanja dječjih života svodi na financijski završni račun krajem veljače svake godine, koji mora biti pozitivniji od lanjskog!
Jeste li u državnom proračunu (ili lokalnom) pročitali da se mora voditi briga o djetetu ili čovjeku, nego ste u stavkama pročitali da liječnik ne smije potrošiti više o d određenog broja recepata, da bolnica ne smije zadržati pacijenta duže od osam dana, a da socijalna skrb mora brinuti o predviđenim sredstvima. Čovjeka i djeteta tu nema.
Nedavno sam gledao jedan film gdje je starija sestra od desetak godina za rođendan mlađoj htjela kupiti poklon. Došla je u židovsku trgovinu i pitala koliko košta onaj privjesak koji se njenoj sestri jako sviđa. Pa košta 500 nečega, reče trgovac. A joj, ja sam prošle godine mogla prištedjeti samo 50 i nemam više. Hvala Vam, i ode. Čekaj, zaustavi ju trgovac, stavi u kutijicu privjesak i reče, za tebe je taj privjesak 50 i izdao račun. Sutradan dođe mlađa sestra u trgovinu vraćajući privjesak jer je u izlogu vidjela koliko košta. Zabunili ste se, sestra nije imala toliko novaca. Trgovac je odgovorio: Tvoja je sestra platila više nego on vrijedi.
Kako? Pa dala je sve što je imala!
Ovo je asocijacija na primjedbu Norine mame da joj se posebno dojmila jedna uplatnica od 8 kuna. Toj osobi nakon podmirenja svih obveza i nameta ostalo je 8 kuna - za Noru. I zato će Nora ozdraviti!
Sada bi se bilo pošteno sjetiti i naše Crkve u Hrvata. Od brige kako će škola odgajati Noru na satovima zdravstvenog odgoja zaboravila je dati svoj obol u potpori njena ozdravljenja, ali neće zaboraviti naplatiti sve moguće sakramente koje će milošću božjom udijeliti Nori kada ozdravi.
Sram neka me bude ako sam ovako neinformiran povrijedio Crkvu. Ona je za duhovnu obnovu i hagioterapiju. A to plaćaju „pacijenti“.

nedjelja, 03.02.2013.

HVALA VAM, PODUZETNICI

Nadam se da Vinko Brešan nikada neće umrijeti kako bi mogao snimiti i nastavak serije Ive Štivičića i Ivana Hetricha Kuda idu divlje svinje? Neka ova dva-tri koja znaju, ne zamjere meni što ću uputiti one druge koji ne znaju, a nisam ni ja znao do nedavna, odakle su uopće u naslovu te serije divlje svinje?! Naime, kada je za vrijeme NDH jedan njemački vojni izaslanik pisao izvještaj s terena u Hrvatskoj, napisao je Fűhreru da ne može baš uspostaviti neku čvrstu vezu s režimom NDH jer se svi ti ljudi s kojima opći ponašaju kao divlje svinje!
Trebalo bi pogledati reprizu te serije, trebalo bi pročitati scenarij, trebalo je i slušati Ivu Štivičića u emisiji Nedjeljom u 2, kako bi se shvatilo da se Hrvati nikada nisu predavali, kako smo mi snalažljivi i u jeku najjačih pritisaka na našu naciju i osobnosti. Uvijek smo se znali osoviti na noge, posebno kada je u pitanju osobno preživljavanje.
Vinku Brešanu ostavljam da se snađe u realizaciji serije na temu „Kuda idu divlje svinje“ nakon još jednog rata kojega smo uvjetno nazvali Domovinski rat. Sam naziv „Domovinski rat“ imao je svoje opravdanje da nije organiziran i vođen po principu divljih svinja kako je onaj njemački oficir nazvao vlast i njene pobočnike u NDH. Zašto sam naredio Brešanu da sredi divlje svinje, polazim od Mile Biondića iz Rijeke koji je u ime UHDDR Rijeka naredio Oliveru Frljiću da ne može u Rijeci prikazati ubojstvo obitelji Zec, a posebno maloljetne Aleksandre Zec, već da režira pogibije riječke djece i riječkih roditelja od strane Srba i JNA. I mislim da je to u redu. Ako su mogli biti dragovoljci i sami obraniti Hrvatsku, red je da vode ovu zemlju u blagostanje i istinu, kao što čini i Crkva. Dakle; oni moraju voditi brigu o politici, gospodarstvu, sportu i kulturi. Zato predlažem da predsjednik republike bude Josip Đakić, premijer Mile Biondić, a Karamarko njihov zaštitnik. Seksualni vodič kroz život svakog pojedinca dodijeljen je Crkvi. A ona će prema predlošku Ive Štivičića i ustaškog službenika Mile Vrbice (mislim da je to jedina ustaška uloga do sada, gdje je ustaša pozitivna ličnost) pjevati po ogulinskom gradskom parku ispred crkve: „Mene cura moli/da spavamo goli/ a ja neću/bojim se ozepst ću.“
Dokle mogu divlje svinje opisao je i dragovoljac Domovinskog rata Jerko Zovak u svojoj knjizi Bosanska Posavina. Bez obzira što se bitke nisu vodile u domovini, ljudi su bili iz Hrvatske, a Jerko Zovak napisao je sljedeće: Ljudi su izginuli zato jer im nitko nije rekao da puste taj koridor koji je politika bila dogovorila - optužio je Zovak ne samo za ovaj teški vojni poraz nego i gubitak teritorija koji će imati dugoročne ekonomske, socijalne, demografske posljedice, zaključujući: - Za gubitak bosanske Posavine kriva je politika. Ovim redom: Tuđman, Šušak, Boban, Čermak, Praljak, Basarac. A nisu krivi: Tus, Stipetić, Štefanek, Sorić i ostali, nije kriva 108. i 3.A brigada Hrvatske vojske. (poginulo je prema izjavi generela Petra Stipetića oko 2.00 vojnika!)
Hans-Dietrich Genscher 1991. godine nije čitao izvještaj onog svoga zemljaka iz 1943. godine koji je rekao o svojstvima Hrvata, a nije gledao ni Štivičićevu seriju o Crnom Roku, Verigi, Mili Vrbici i ostalima pa je prijateljski isforsirao priznanje Republike Hrvatske kao nove suverene države, ali su njegovi nasljednici očito bili obaviješteni bolje od njega pa Hrvatsku ni nakon 22 godine još nisu prihvatile u EU kao da je kužna. Čak i Rumunjska izbacuje amandmane za ulazak Hrvatske i skeptična je oko moritoringa!?
I kada je pred godinu dana, i kusur, Republika Hrvatska izabrala novu socijaldemokratsku vladu u koaliciji s nekim HNS-om svi smo bili euforični da će nas ta vlada izvući iz krize, da će biti poštena i da će konačno radnika početi vrednovati kao stvaratelja novih vrijednosti, kao snagu koja će povećati nacionalni bruto dohodak, kako će srednja klasa društva biti nositelj dohotka, a radnika plaćati kako bi mogao normalno živjeti, dogodila se nova katastrofa.
Kako je HDZ-ova vlast opljačkala i zadužila svakog svog stanovnika, i onoga koji se upravo rađa prirodnim putem ili umjetnom oplodnjom, kako je umrežila koruptivni sustav, tako smo očekivali da će socijaldemokratska vlast učiniti preokret. Ona se, međutim, skoro godinu dana bavila s Radimirom Čačićem i ostalim HNS-ovim prijestupnicima. HNS se toliko osilio da su bili sigurni u svoju intelektualnu nadmoć i preuzeli pola ministarstava koja i danas plutaju na političkoj sceni. A ni ovi drugi, osim ministra financija nisu bolji. Ta lijeva vlast, socijaldemokratska, šalje dnevno 500 radnika na biro rada, polovici ne pomaže da prime plaću pet do osam mjeseci u nekakvim minimalnim iznosima, onemogućuju proizvodnju čije su tvornice prodane strancima i, sve odlazi u vražju mater.
Sada dolazi poanta; ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak iz HNS-a (kako to gordo zvuči) organizirao je neki okrugli, ili ćoškasti, stol s hrvatskim poduzetnicima i izvalio najznačajniju rečenicu u dosadašnjem gospodarskom zamahu: Hvala vam što nam hranite radnike!? I ostao na nogama!
Radniče, izguraj to blato iz ministarstva svojim nogama i pljuni ga u obraz kojega nema.
I reci mu: Ne sramim se svojega siromaštva. Do njega sam došao poštenim radom! A ti?

<	veljača, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv