Maksova maksimala

nedjelja, 05.06.2011.

NEKA RASTE SVE ŠTO TREBA RASTI

Sram me je gledati i doživljavati moju premijerku i njenu Vladu, koji svi rade 25 sati dnevno. Neumorno rade, neumorno se cere svom narodu poručujući mu: Tko vas jebe dok smo mi na vlasti. To je parafraza na onu Luja XIV: L'etat, s'est moi. (što će reći: država, to sam ja).
Ceri se tako premijerka, prerezuje razne vrpce po svojoj Rijeci čak, vrpce krojene osam dugih godina, ali tko mari za prošlost. Budućnost je moto premijerke, ono; moj te mota oko plota i dokazuje da je sve krenulo prema gore. Gore se ne može, istinabog, ali neka. Raste odjednom postotak izvoza, raste broj noćenja u turističkoj sezoni, raste cijena prehrambenih artikala, benzina, liječenja, školovanja. „Neka raste sve što treba rasti“ ponosno kliče premijerka svomu puku, šaljući budućnosne bajkovite poruke. Samo da nam se dočepati Europe, gdje će nam tek onda biti kraj.
Spuštajući se s Karpata tamo negdje u sedmom stoljeću poslije Krista, Hrvati su kao slavensko pleme iz perzijske pradomovine, kako je to znanstveno dokazao nekadašnji ministar znanosti Dragan Primorac, zaposjeli prazne obale Panonskog i Jadranskog mora da oplemene te krasne krajobraze. A uspostavom samostalne, suverene i slobodne države nam Hrvatske još 1991. godine, zakoračili smo u budućnost. Budućnost je već počela, blagostanje se kotrlja cestama, samo se treba sagnuti i pokupiti ga. No, u svakom slučaju treba paziti na gaće da budu na guzici, a ne na štapu. Svjetlo jednoumlja Hrvatske demokratske zajednice zamijenilo je ono mračno jednoumlje Komunističke partije, uništili smo sve što nas je podsjećalo na tu mračnu prošlost, opljačkali ono smeće smoupravnog socijalizma, okrenuli sve na pravu stranu i u pravom smjeru. Čak smo i riječne tokove usmjerili prema gore. Nek se diže što se dići mora, opet kliče premijerka i dodaje da smo konačno svoj na svome (kako je to moguće) i da stvar držimo u svojim rukama (aludirajući vjerojatno na drkađije).
I kada smo shvatili da nas je Sanader napustio (neki kažu da je išao u Austriju kupiti zimske gume, a ovi mu uvalili još i lance) mi se vraćamo na materijarhat, jer, muškarci su ipak veći ljubavnici no gospodari. Bez obzira što je osmijeh Sanadera na televiziji i javnim nastupima ulijevao lažni optimizam, ovaj osmijeh Jace Kosorove ulijeva dramatičan pesimizam. Rekao bih i uvredu zdravog razuma, rušenje ljudskoga dostojanstva.
Ne bih rekao da mi živimo jako loše. Postoje argumenti koji kazuju da se stanuje s prihvatljivim standardom, da je oprema stana zadovoljavajuća, da imamo vlastiti prevoz, hranimo se dobro, ali nezdravo, oblačimo se po lokalnim standardima, ali smo obmanuti da ćemo u kapitalizmu živjeti bolje nego u socijalizmu. Kamo su se skrili ti argumenti?
Kako se ne sramiti HDZ-ove vlasti, ako nam je prvi predsjednik usmjerio sustav prema korupciji i pljački svakog nacionalnog bogatstva, kada nam je bivši premijer Vlade uznik u stranoj državi, ako nam nova premijerka svojom nekompetentnošću izaziva podsmijeh stranih i domaćih stručnjaka, ako nam je kompletna Vlada sa svim ministrima umočena u svaki iole ozbiljniji skandal po pitanju političkog i gospodarskog kriminala, da su nam najveći tajkuni, u onom posprdnom smislu, nepismeni i polupismeni ljudi s debelim osloncem na nekog člana Vlade.
Kako povratiti povjerenje u političare uopće, kada se ni jedna odluka vlasti i gomila novih propisa ne može održati u opticaju ni nekoliko mjeseci, a da se ne donese izmjena i dopuna takvog propisa. Kada svi propisi pogoduju kapitalu, a nikada običnom puku i radniku, koji su izgubili dostojanstvo čovjeka.
I kako će narod vjerovati crkvi kada se poput vlasti brinu samo o povratku svojih nekretnina koje sada služe za korist općeg dobra, kada se i ona ponaša u duhu izvrnutog sustava vrijednosti. Kada pogledate osobe koje kod crkvenih dostojanstvenika uživaju povlašteni status opet ste izvrgnuti nelagodi i sramu. Najsvježiji dokaz tomu je izbor ljudi koji su dobili posebne pozivnice za susret s papom. Sveti Otac kako ga nazivaju ponovno dolazi u Hrvatsku povratiti joj izgubljeni moral kada to već u tri navrata nije uspjelo blaženom Ivanu Pavlu II.
Nitko nas ne može spasiti do nas samih. Bili mi u Europi ili na Balkanu – svejedno je.

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv