Maksova maksimala

nedjelja, 29.05.2011.

NASLJEĐE POGREŠNE KRVNE GRUPE

Upućujem da se osvrt na pitanje autora bloga „Ogulinske uske staze“ o reklamiranju Print Studija iz Zagreba u vitrini nedavno postavljenoj na mjestu gdje je nekada bila rodna kuća Ivane Brlić Mažuranić pročita ovdje u današnjem postu. Bilo je to zamišljeno nešto drugačije, ali podajući se trendu ovoga društva da se sa sigurnošću ne može očekivati da će neka odluka Vlade, bilo kojega ministarstva ili predsjednika Sabora biti sutra na snazi, i ovaj autor promijenio je svoju odluku.
Autorica obilježavanja lika i djela Ivane Brlić Mažuranić, inicijatorica, kako se dade pročitati na službenim stranicama Grada Ogulina, još jedna zaljubljenica u slavnu spisateljicu, hrvatskog Andersona, što bi rekao gradonačelnik njenog rodnog grada, je Ljiljana Ivković, samozatajna sugrađanka Ogulina. Njih dvije imaju zajedničkih niti; obje su rođene u Ogulinu i obje jednakim žarom vole djecu. Ivana je za djecu pisala svoje bajke, a Ljiljana živi za djecu u dječjim vrtićima u kojima im priča, pjeva, crta, sve te bajkovite bajke svoje sugrađanke.
Iz „prve ruke“ prenosim genezu slike rodne kuće Ivane Brlić Mažuranić, koja se od 5. svibnja ove godine nalazi u vitrini smještenoj na jugoistočnom pročelju poslovne zgrade Uprave šuma u Ogulinu, na mjestu gdje je nekada stajala Ivanina rodna kuća. Kuću je nacrtao Viktor Ružić, djed Matilde Ružić koja je, pak, praunuka Ivane Brlić Mažuranić! Matilda Ružić toga 5. svibnja 2011. uveličala je postavljanje te slike, kao uspomene na Ivanu.
Ljiljana Ivković bila je i autorica manifestacije Proljeće u Ivaninom vrtu 2007. godine. Slučajno ili namjerno Darinka Stojić, umirovljena učiteljica, za tu prigodu dala je Ljiljani sliku Ivanine rodne kuće, a Ljiljana je zamolila „Print Studio“ iz Zagreba da joj sliku povećaju na današnju veličinu. Print Studio je tu sliku povećao bez naknade zahvaljujući „lijepim očima“ Ljiljane i veličini ličnosti spisateljice.
Unuka Viktora Ružića, a praunuka Ivane Brlić Mažuranić, Matilda Ružić, nositeljica je autorskog prava na sliku svoga djeda, ali je poznanstvo s Ljiljanom Ivković urodilo dogovorom; Ljiljana poklanja sliku koju je bez naknade uvećao Print Studio, a Matilda se odriče naknade za autorsko pravo na sliku, sve za korist Grada Ogulina, pokrovitelja postavljanja obilježja Ivanine rodne kuće na pročelje današnje zgrade. Grad Ogulin, kao pokrovitelj, uz suglasnost Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, dobavio je i organizirao montažu vitrine, a matična OŠ Ivane Brlić Mažuranić umjesto ofucanog umjetnog cvijeća u neposrednoj blizini vitrine iznad već davno položene spomen ploče položila je svježe cvijeće koje danas izgleda kao totalno mrtva priroda. Na ploči od crnoga kamena piše: OVDJE JE DO 1952. GODINE BILA KUĆA U KOJOJ JE ROĐENA 18. TRAVNJA 1874. GODINE IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ, HRVATSKA KNJIŽEVNICA. A iznad te ploče ne piše da bi se umjetno ili osušeno cvijeće već jednom moralo ukloniti i da nagrđuje slavno ime naše spisateljice.
Tako danas pored onih i suviše transparentnih likova od „pleksiglasa“ koji nose kvalitetne prigodne tekstove u vezi Ivane postavljenih na mjestima koja odaju događanja njenog bajkovitog stvaranja, imamo i centralnu točku sjećanja na velikanku literature za djecu. Ta centralna točka zasjenila je sva kulturna obilježja u Ogulinu; počev od Pučkog otvorenog učilišta koji će se graditi k'o Skadar na Bojani, preko onoga tuljana ispred, do Trga hrvatskih rodoljuba.
Turistička zajednica, ni kriva ni dužna, dobila je tako reprezentativni izložak u svomu gradu i vjerojatno zajedno s vlasti i građanima Ogulina duboko zahvaliti autorici Ljiljani Ivković, koju će nagraditi eventualno jednim pljeskom.
Ljiljana Ivković prisutna je u društvu duhom i tijelom i organizirala puno humanitarnih i kulturnjačkih događanja, napisala neke brošure za djecu i „Našu djecu“, istupala na radiju i televiziji bez ikakve naknade. To graniči s, ooovaaj, naporima predsjednika Izvršnog odbora HOC-a, koji također, ooovaaj, volontira stvarajući profitabilno trgovačko društvo HOC Bjelolasicu i njegovu uzornu ustanovu istoga imena. No, on je dobio nagradu za životno djelo (beživotno kako kaže Iluminator) začinjeno vatrometom. A i podobna osoba Pero Zvijezda, jer je s najmanje napora, a ogromnim rezultatima zadužio skijaški i teniski sport s unapređenjem trgovine i prometa nekretninama. Paraziti za sve sisteme i sustave uvijek su nagrađeni za svoje stavove i podršku vlasti, ako već nemaju rezultata.
A Ljiljana Ivković nije zaslužila ni epitet osobe grada jer; neki ne znaju što to ona radi, neki nemaju kriterija, a sama Ljiljana ima nasljeđe krvne grupe koja odudara od sredine u kojoj stvara.

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv