Maksova maksimala

nedjelja, 17.04.2011.

KAKO OPET VOLJETI HRVATSKU ?

I sada, sjednimo i plačimo! Naši su generali završili prvu stepenicu svojega križnog puta, stepenicu koja označava da su neki krivi, a neki pravi! Prva stepenica je ta nepravomoćna presuda na koju će se žaliti i tužitelji i branitelji. Nitko ovdje nije zadovoljan, pak se onda mora uključiti i Republika Hrvatska sa svojim predsjednikom, premijerkom i predsjednikom Sabora. Naravno da su i predsjednici parlamentarnih stranaka imali po koju riječ čuđenja kako to da je pored generala (koji su ipak bili u operativi toga prokletoga rata) debeli kraj izvukla i sama Republika Hrvatska. Republika Hrvatska prešutno je nazvana državom nastalom na temeljima zločinačke organizacije koju je predvodio sam Otac te iste Republike, od milja zvana - Domovina. Svaka domovina nastaje na krvi, a ova naša je krvarila dva puta. Prvi puta kada smo anektirali pradomovinu Ilira i uspostavili slavensku državu, i drugi puta pred dvadesetak godina kada smo ju obranili od najezde istočnih susjeda, još k tomu, isto Slavena.
Mislim da je svima jasno da smo 1991. godine bili napadnuti i da smo se trebali braniti. Da li je to trebalo začiniti ovakvim besmislenim ratom; krvlju, razaranjem, pljačkom i profiterstvom, dokazat će povijest ako ju ne bude pisao Josip Jurčević i njemu slični. Pitati zašto 1991. nismo uspostavili jugoslavensku konfederaciju nemamo više koga. Govoreći narodu da su za konfederaciju, tadašnji suvereni Tuđman, Milošević i Izetbegović nisu u džepu držali fige, već kurac. To su sva tri namjenili svom narodu, a oni sami sanjali su veliku: Hrvatsku, Srbiju i Bosnu. Svaku za se, naravno.
Kada se danas naše veliko Trojstvo; Josipović, Kosor i barba Luka, čude odakle sucu Alfphonsu Orieu hrabrost kazati kako su Gotovina i Čermak bili pobočnici Zločinačke Organizacije na čelu s Ocem Domovine, zaboravljaju njenu genezu. A ona bi, i prema Mojsiju, na ovim područjima započela s Milanom Vukovićem i njegovom teorijom da napadnuti narod ne može činiti zločine i poslao je poruku upravo suprotnog značaja. Nastavila bi se sa Smiljkom Sokolom i teorijom da novac nije materijalna vrijednost pa je dopušteno svakomu da slobodno pljačka, makar i svoj narod. Vladimir Šeks ne procesuirajući ubojice i Franjo Tuđman nagrađujući zločin nad obitelji Zec, poslali su poruke da pravoslavlje nije cjenjeno na ovim prostorima i ima se iskorijeniti. Tuđman je naglašavao da je ponosan što mu žena nije židovka ili pravoslavka (premda nije to naučio svoju kćer). Miro Laco je naglašavao da u njegovu kuću ne može ući Židov, Srbin i pas (ni pojedinačno, ni u paketu). Dana 7. i 8. kolovoza 1995., uoči i na dan Oluje, Tuđman je s gramofonske ploče ponavljao da Srbi mogu ostati u Hrvatskoj, ali ako misle pobjeći neka sa sobom ponesu i svoje posrane gaće! (Njihovu pokretninu ćemo pohraniti mi sami, a kuće ćemo spaliti da ne propadaju). Šušak je na Sinjskoj alki pred kamerama s podignutom desnicom pozdravio „Za dom“ i bio nagrađen pljeskom i audiodogradnjom - „spremni“!
Ovakvih izjava, ovakvih poteza i ovakvih ljudi srami se svaki pošteni čovjek i svaki pošteni Hrvat. A upravo su te izjave, potezi i ljudi doveli do sintagme „Zločinačka organizacija“ koja ne optužuje Republiku Hrvatsku, već samo članove te Organizacije, jer kada je već došlo do rata onda su sve akcije za opstojnost i oslobađanje Hrvatske bile legitimne i odobrene barem po našem mentoru – Americi, a zaštićene međunarodnim pravom. Zločini, međutim, nisu zaštićeni.
E sada; predsjednik države, a posebno premijerka i barba Luka moraju objasniti „svomu“ narodu da su i generali žrtvovani za opću stvar; za očuvanje nenarodnog režima u Hrvatskoj u koji je umočen uglavnom HDZ. Taj režim teži za etnički čistom državom i za zaboravom da je opljačkao vlastiti narod, uništio kompletno gospodarstvo i bankarsvo, a prirodne izvore misli prodati. Oni se nisu htjeli reformirati i svijet uvjeriti da Hrvatska nije nastala na zločinu. Nisu za to imali vremena!
Ni trotjedne molitve i post, niti korizma, nisu pomogli generalima kojima je možda i trebalo malo pomoći, molitva je pomogla samo onomu koju ju nikako nije zaslužio. Taj nije bio član zločinačke organizacije, on je bio član pljačkaške vlasti koji je od vodoinstalaterskog pomoćnog radnika postao najbogatiji general, i to usred rata!!! I zbog toga ga je premijerka dočekala na aerodromu na koji je sletio u vladinom avionu i udijelila mu premijersku pusu kao da je, u najmanju ruku, Borut Pahor. Umjesto nje trebao ga je dočekati Mladen Bajić, sprovesti u Remetinec, oduzeti bespravno stečenu imovinu i dati Milinoviću da sanira zdravstvo.
A mi, narode, plaćajmo generalima i dalje odvjetnike koji će se ponovno čuditi kako to Sud nije slušao njih, a ne pravne dokaze. I Savu Štrpca.

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv