Maksova maksimala

nedjelja, 20.02.2011.

RELAKSACIJA NA HRVATSKI NAČIN

25. siječnja 2011. godine izgorjela je glavna zgrada Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasice u Jasenku. Bila je to vijest dana, tjedna, mjeseca, godine, za koju je među zadnjima saznao njen direktor Maro Mišić, gospar iz Dubrovnika, na privremenom radu u Zagrebu, zadužen za izbavljanje HOC-a Bjelolasice iz krize dublje od same hrvatske krize. Kao i Republiku Hrvatsku, i HOC je iz krize trebala izvući HDZ-ova Vlada s glavnim financijskim strategom Šukerom. Nažalost ne s Davorom Šukerom, već s Ivanom. Davor je Hrvatsku izveo iz krize još 1998. na svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ali Ivan Šuker nikada. Što je Davoru pošlo za nogom, Ivanu nije pošlo ni za rukom. A oba su bila na Bjelolasici.
Dvadeset dana nakon te godpodarske katastrofe koja je svakako veća i od podatka da u Ogulinu ima 1.835 nezaposlenih i da nema nikakvu perspektivu u gospodarskom smislu, osim prekapanja ulica, navratio sam s jednim prijateljem u Vrelo da još jednom vidimo kako Bjelolasica umire.
Prvo što me začudilo bilo je pitanje moga prijatelja kako to da na zgarištu nema nikoga i zašto se ta sramota hrvatske države, kao vlasnika zgarišta, nije raskrčila i pripremila za sanaciju! Pa makar je i od moga prijatelja – previše je. No, shvatio sam, premda je čovjek intelektualac, da u tom našem društvu tinja svijest i savjest da „... još Hrvatska ni propala, dok mi živimo!“ Shvatio sam da još ima ljudi koji su iz Pandorine kutije uzeli ono što je posljednje ostalo u njoj – nadu. Ostala je nada da će ovo nakaradno društvo obnoviti Bjelolasicu!?
Tko će to prvi zagaziti u zgariršte HOC-a? Direktor trgovačkog društva HOC Bjelolasica d.o.o., direktor ustanove HOC Bjelolasica, predsjednik Nadzornog odbora, gradonačelnik Grada Ogulina na čijem je teritoriju HOC, predsjednik Mjesnog odbora ili, pak, predsjednik Srpske narodne stranke u Hrvatskoj, inače domaći čovjek, lokalpatriot, s prebivalištem u Jasenku. Možda će to biti Vlada RH pa umjesto na bazen u Kamanju, sredstva usmjeriti na Bjelolasicu. Jedno je sigurno; to neće biti predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora jer HOO nema ama baš nikakve veze s HOC-om!!!
S ovim smo, dragi moj prijatelju, otvorili Pandorinu kutiju i – nismo ju uspjeli zatvoriti. Iscurila je i nada. Dok je ove vlasti. Ova vlast nije u stanju izbrojiti nezaposlene, ona nije u stanju zaštititi svoje branitelje, nije u stanju obnoviti Vukovar. Ona ne može naplatiti zdravstveni i mirovinski doprinos od vlasnika Kamenskog, niti zaštititi njene radnice koje godinu dana ne primaju plaću, pa kako će onda sanirati HOC Bjelolasicu.
Ali su bili u stanju opljačkati svoj narod još devedesetih godina prošloga stoljeća famoznom pretvorbom, u stanju su pljačkati i dalje, a vrhunac je svega uspostava sustava vrijednosti u kojem je korupcija i podobnost jedini kriterij za opstanak i napredovanje u karijeri.
Pogledajte, molim vas, Vladu Republike Hrvatske i njene ministre. Možete li za ijednoga od njih naći ikakvu riječ o njihovom optimizmu, poštenju i kompetenciji. Možda jedino ministar turizma koji je najmanje obećavao, a izgleda dao najviše. A vladini savjetnici?!
Ako savjest vladajuće stranke čini Hebrang koji sada izjavljuje da je za Purdu kriv predsjednik Josipović, onda ni ta stranka ne može umrijeti od srama, jer - ona nema srama, da parafraziramo Vladu Gotovca. Jedino me čudi da rješenje za toga nesretnog Purdu nije našao Zvonimir Šeparović, kao čuveni viktimolog.
Zato nije nikakvo čudo da premijerka vodi brigu o turističkoj guzici jedne Jelene Glišić, o prodaji preostalog nacionalnog bogatstva voda i šuma, što vodi brigu o svojim broševima i torbicama, dok joj leđa čuvaju Popijač i Milošević. Nije ni čudo što ona na proslavi 90. godišnjice Đure Đakovića u nedostatku ikakve ideje za ponašanje i retoriku izjavi kako je „... evidentno da ljudi žive relaksiranije i da će ove godine sigurno tako nastaviti živjeti ...“
Zato joj se omakne da pokušava naći put do puta izlaska iz krize, zato nam se neprestano smije u brk kao da širi optimizam i, zato je napokon, ponudila ovom narodu izlazak iz nezaposlenosti odlazak u pastire, a mislila je na čobane. Ako premijerka ozbiljno misli zaposliti stotine tisuća pastira, onda je evidentno da nad stokom sitnoga zuba gubi kontrolu.
Sigurno ima u vidu zbivanja na Mediteranu kojem zemljopisno pripadamo.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv