Maksova maksimala

nedjelja, 12.12.2010.

POKOPALI SMO SOCIJALIZAM, SAD UMIREMO U KAPITALIZMU

Na Radio Mrežnici, a gdje drugdje, danas sam pročitao da je IGM Tounj d.d. otišao u stečaj. Evo toga naslova: »RIJEKA - Na Trgovačkom sudu u Rijeci pokrenut je stečaj tvrtke IGM Tounj. Zadnja je to epizoda u agoniji ove nekad moćne i velike tvrtke koja je prošle godine došla u ruke riječkog poduzetnika Joze Kalema.«
U Tounju je oduvijek bilo teško živjeti. A gdje nije? Tounjke su vazda pravile sir i dandanas priznat i poznat dobrim dijelom Hrvatske. Svake godine na „sajmu“ sira u Hrvatskoj Tounjke uberu nagrade za kvalitetu. Tounjske „čišnje“ bile su u ljetu prve na placu kada je u pitanju domaće voće. Tounjci, pak, kretali su u „žicare“ ili na željeznicu uglavnom u Rijeku. Onaj manji dio Tounjaca bio je već preko 150 godina zaposlen u Industriji građevnog materijala u Krpelu iznad željezničke postaje Tounj. Od ove industrije Tounj bio je poznatiji samo po Željku Mavroviću, boksaču teške kategorije, ponikao u Tounju, i po kamenom mostu preko Tounjčice, koji je izgrađen u dvije etaže, što je pored teniske dvorane u Ogulinu s betonskim stupom u sredini, drugi kuriozitet na području Republike Hrvatske i šire. Ovdje svakako treba dodati i Lomošćanski pločasti most tipa „Henebique“. To je armirano-betonski most dužine oko 8 metara izgrađen početkom 20. stoljeća među prvima u Hrvatskoj.
Ako je eksploatacija kamene mase u Tounju počela prije 150 godina (s drvenim tačkama, krampom i lopatom) onda je povijest te tvrtke pratila povijest Tounja i Hrvatske. Znači: proizvodnja kamena, šljunka i pijeska počela je za Austrougarske monarhije, preko Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne države Hrvatske, Nove Jugoslavije do Republike Hrvatske. Razvijala se ta grana industrije u Tounju u svim društveno-političkim sistemima i sustavima kroz 150 godina, da bi propala u samostalnoj i suverenoj državi - Republici Hrvatskoj. Ova konstatacija nije uperena protiv Hrvatske kako će sada pokušati interpretirati hrvatski „domoljubi“ i „državotvorci“, ova istina uperena je protiv protunarodne vlasti HDZ-a koja uništava i prodaje sve što je hrvatsko. Uništavanje provodi već dvadeset godina dajući društvena bogatstva i društveno vlasništvo u ruke podobnim polupismenim ljudima. Takav čovjek, vulkanizer, bio je vlasnik i IGM Tounj d.d. Dok je vlasnik bio u milosti HDZ-a ta industrija je donekle egzistirala na sustavu korupcije i lažnih računovodstvenih podataka, a kada je trebalo položiti račun bez friziranja- firma je propala. Vlasnik, nažalost, još nije, a ka'će – ne znamo.
Takav nekompetentan čovjek preuzimajući jednu firmu s oko 500 radnika, hdezeovac koji se bahatio i širio svoju „djelatnost“ i na trgovinu, ugostiteljstvo, turizam, da ne kažemo i sport i medije (!?), nije mogao polučiti nikakv drugi rezultat do – propasti. Novi vlasnik nije kupio (ako je kupio) IGM da unaprijedi proizvodnju, već je firmu dao u stečaj, promijenio ime u „Rudar“ da zamete tragove, i ostavio Tounj i Tounjce bez egzistencije.
Živjeti u Tounju i do sada, bilo je mučno. Pod stalnim oblakom prašine iz drobilana i pretovara šljunka i pijeska cijeli Tounj dobio je onu sivu bolesnu patinu. Ljudi u Tounju nisu mogli disati, nisu mogli provjetriti kuću ni osušiti rublje i posteljinu, nisu mogli ubrati zdravog voća ni povrća. Čitavi svoj vijek gutali su kamen. A nisu trebali. Barem ne ovih zadnjih godina kada je vlasnik dobio nalog da ugradi propisani sustav filtera na one pogone koji stvaraju prašinu. Umjesto filtera vlasnik je kupovao nogometaše, paviljone na Bjelolasici, bazene u Lešću, a radnike isplaćivao s kuponima kojima su mogli kupovati samo u njegovim trgovinama u kojima je roba bila skuplja za 50% od drugih.
Vlasniku nije pala dlaka s brka, ni kila s tjelesne mase, ali je za nadati se da će i takvi doći na red kada se skončaju procesi protiv domoljuba koji bježe pred ustavom države koju su stvarali i zakonima koje su donosili. Ovo se odnosi i na Ivu Sanadera. Ako je bivši premijer Sanader uopće zaslužio da se o njemu govori, onda bih ga svrstao u red s Antom Pavelićem. Njih dva imaju zajednički nazivnik što su jedini predsjednici vlade Hrvatske koji su pobjegli iz domovine od prevelikog domoljublja. Sjetite se da je taj Sanader jednom izjavio da ne može biti ni jedan Hrvat koji bi Hrvatsku mogao voljeti više od njega. On je, nažalost, bio u pravu. Hrvatska mu je dala sve. Ako su Zagorec, Kutle, onaj Janjevac i drugi – kriminalci, onda je Sanader zločinac. On je u Hrvatskoj usavršio ovakav sustav kapitalizma od kojega sve propada.
Stoga bih završio s izjavom Ivice Vrkića u sasvim ozbiljnom razgovoru: »Pokopali smo socijalizam, sad umiremo u kapitalizmu.«!

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv