Maksova maksimala

nedjelja, 21.11.2010.

TRAGEDIJA DOMOVINSKOG RATA

Možda je, nekada davno, rat pobjedniku donosio koristi. Danas u ovom modernom svijetu rat baš nikome ne može donijeti ništa dobroga s izuzetkom onih malobrojnijnih koji su u njemu profitirali i ubrzo umrli ne dočekavši da im proradi savjest, ili da izgube vlast pa ih dočeka „pravna“ država.
Prošlih desetak dana imali smo niz žalosnih obljetnica prouzročenih ljudskom glupošću i bolesnim umovima, što je prouzročilo tragediju od koje se još dugo, dugo, nećemo oporaviti, taman da i imamo volju. Radi se, nažalost, o padu Saborskog, masakru u Škabrnji i, najtežem padu u Domovinskom ratu – padu Vukovara. Bilo bi nepravedno ne spomenuti da je u tim danima tragediju proživljavao i Gospić, ne zbog lanaca kojima se vezao današnji ministar zdravstva, već zbog razaranja Gospića, premda nikada nije pao u četničke ruke. Nisam bio u Vukovaru, samo sam razaranje gledao putem slika, a mislim da je poslije Vukovara Gospić drugi grad u Hrvatskoj po intenzitetu neprijateljskog granatiranja i materijalnoj šteti. Stoga je jako čudno da naši političari i ogromni, dobro plaćeni, odvjetnički timovi optuženih generala Hrvatske vojske, ne spominju kako to da nije bilo prekomjerojnog granatiranja Vukovara i Gospića, a strašno je bilo granatiranje praznoga Knina!? To je sigurno pljuska odvjetničkom timu, hrvatskoj politici, ali i samom Haškom sudu. A sve to skupa plaćamo mi, obični smrtnici.
Svaka od ovih tragedija ima i svoje detalje koji su strašni. Vjerojatno nikada nećemo saznati zašto i kako je pao Vukovar, niti ćemo saznati onu istinu koju je nastojao ispričati heroj Vukovara, Siniša Glavašević. Njega su, kao kasnije i Milu Dedakovića, ušutkali državni plaćenici, a Glavaševića su za vazda ušutkali i kratkotrajni okupatori. Još nam u ušima odzvanja prodoran i vapijući glas Siniše preko Radio Vukovara, tražeći pomoć Vlade u lijekovima i naoružanju, otvoreno prigovarajući kako pomoći nema. Tada su mu zabranili da govori direktno u eter, već samo rezanim snimkama, da bi, eto, devetnaest godina kasnije u jednom dvotjedniku pročitali jedno njegovo pismo optužujućeg sadržaja. Faksimil toga pisma u rukopisu Siniše Glavaševića možete pročitati u Objektivu od 8. studenoga 2010. godine. Vjerojatno takvih skrivenih pisama još negdje ima.
Škabrnja svoje žrtve oplakuje bez nade da će počinitelji ispaštati svoje grijehe, a Saborčani još uvijek nemaju mira od vandala koji im oskvrnjuju spomenike poginulih branitelja.
Tragične ratne posljedice odzvanjaju i danas, petnaest godina od završetka Domovinskog rata, ne dajući nikakvu nadu da će se stanje poboljšati i da ćemo krenuti iz ponora. Političkim previranjem u našoj domovini, borbom za ostanak na vlasti radi očuvanja privilegija, zgrtanjem kapitala na kriminalni način, narod je ostavljen nezaštićen, napušten, čak, zaboravljen od vlasti koja od njega živi razmišljajući samo o sebi.
Svaki je rat opustošio zemlju u kojoj se vodio, ali je poraće osiguravalo napredak i izlazak iz ratne krize. Kod nas se u ratu i neposredno poslije živjelo bolje nego danas! To u povijesti još nije zabilježeno. A onaj verbalni put kojim Jadranka Kosor kroči prema putu izlaska iz krize nalazi se u Ogulinu! Taj put, u prenesenom značenju, je - Bolnička ulica. Ta ulica nazaduje ne samo zadnjih petnaest godina, ona svoj oporavak čeka još od 1980. godine, a njeno propadanje simbolizira gospodarsko stanje Ogulina i cijele Hrvatske.
Sada su sve oči uprte u mladu generaciju koja ima zadatak i potencijal pomoći svojoj domovini i izvući ju iz krize. No, onaj nesretni GONG organizirao je anketu među mladim srednjoškolcima koja je pokazala da je zapravo najveća tragedija ratnih i poratnih zbivanja zahvatila mladež. Oni ne uvažavaju politički pluralizam, dobar dio smatra da NDH nije bila fašistička tvorevina, ogroman broj je homofoban, pa ksenofoban.
Ta mlada generacija je očito odlutala u neke druge vode vođena sadržajima u školi, na televizji, internetu i disko klubovima. U svim tim medijima od rane mladosti najvećim dijelom mogu gledati i čitati stravu i užas, korupciju i ubijanje, mržnju i rasizam, a u lokalnim medijima i ulici još i nacionalizam.
Eto, imao sam potrebu reći da je Domovinski rat, iniciran sa svih strana, ostavio trajne posljedice u ovoj regiji, jer je sudbina htjela da se u isto vrijeme nađu tri najodgovornija državnika kojima je taj rat odgovarao, a još k tomu uz prešutni blagoslov međunarodne zajednice.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv