Maksova maksimala

nedjelja, 09.08.2009.

UZ PRAZNIK POBJEDE I ZAHVALNOSTI

Popove bi svakako trebalo svrstati tamo gdje im mjesto. U crkve i samostane. Imaju tamo što raditi. U svjetovnom području neka rade oni koje smo izabrali na „demokratskim“ izborima prema Ustavu i ustavnom zakonima. Što popovi imaju raditi u vrtićima, školama, vojsci, na proslavama državnih praznika osim što mlate praznu slamu za veću lemozinu, plaću i mirovinu. I podilaziti ektremnoj desnici. Oni si uzimaju za pravo pratiti Thompsona u napadu na predsjednika države kao izdajnika, predsjednika kojega su u dva maha na izborima uvjerljivo izabrali i vjernici i nevjernici. I jedni i drugi su pred narodom i pred Bogom jednako vrijedni. Sad će nam razni Jezerinci, Gargameli, Ivasi, Lasići, Miklenići davati kriterije tko je junak našega vremena, i onoga prošloga, a tko je izdajnik! Kada bi to barem rekao Zdravko Tomac, ali ne, on se obrušava na onaj dio svećenstva koji žive za narod i s narodom. On će prigovoriti biskupu Komarici, don Grubišiću ili fra Markoviću iz Vrh Bosne, jer on se obratio. On je izdao samo - svoje ideale.
Slušao sam 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Duhovnu misao na Hrvatskom radiju i svećenika koji se snebiva kako to da su nekada ljudi znali slaviti i pamtiti Dan Republike, a danas zaboravljaju kako se zovu i kada su današnji blagdani. Još je, kao svećenik, rekao da je tu Republiku stvorio onaj režim koji je dao pobiti na tisuće ljudi. Nije uspio reći što je radio režim Ante Pavelića.
Pored Miklenića i biskup Jezerinac zna da bi predsjednik Mesić trebao i mimo protokola sudjelovati na misi u čast Dana pobjede, ali ne uspjeva reći što to on radi u vojnom odinarijatu koji se ne može posramiti ni Petrovih dvora u Vatikanu. Sve za narod. Sram bilo i nas i te popove koji u ovoj nesnosnoj atmosferi koju stvoriše vladajući oligarsi na čelu sa Sanaderom gradimo velebne dvore i crkve kako bi se sirotinja koju stvaramo imala gdje prekrižiti i ispovijediti svoje grijehe.
Možda bi se ovaj narod i sjetio kako se zove koji praznik ili blagdan da mu ne serviraju kroz eter i televiziju audio i video zapisi „Oca domovine“ kada pod Kninom kolovoza 1995. kliče: „Ovo nije samo pobjeda u ratu, ovo su položeni temelji nezavisne, slobodne i suverene države koja će trajati vjekovima!“ Lagao je. Već je tada on osobno organizirao pljačku svoga puka (kako mu je tepao) i potpuno razvlastio njegovo bogatsvo stečeno marljivim radom kroz pedeset godina, već je tada uništio osnovne temelje nezavisnosti prodajom banaka i uništenjem industrije, a njegovi sljednici prodali su ostalo bogatstvo raznim Kutlama, Gucićima, Rajićima, Todorićima, Kerumima. Javna poduzeća prodali su strancima pa ni od suverenosti nema ni „s“.
Čemu pamtiti praznike, čemu slaviti? Dobar dio ovoga naroda sudjelovao je u Domovinskom ratu; što na bojišnici, što u pozadini, vođen domoljubljem i poštenjem, neznajući da ga vlast i predsjednik varaju, da oni samo zadovoljavaju njihove bolesne ambicije. Sva je prilika da će povijest dokazati kako je rat bio dogovoren, kako se komadanje Jugoslavije trebalo završiti na nešto drugačiji način od ovoga sadašnjega i kako su se raspršile vizije Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića jer se umiješao netko četvrti. Povijest će dokazati kako je Europa glavni krivac krvoprolića na balkanskim prostorima, i krivac za nestajanje država i naroda toga Balkana. A koga i briga kada se granice i tako brišu, a poljoprivredna zemljišta postaju golf igrališta. S Pelješkoga mosta slušat ćemo zov hodže iz Neuma uz mostarinu koju će naplaćivati IGH i Jure Radić.
I sada kada smo izgubili mladost, nezavisnost i suverenitet, kada je ova vlast osramotila svoj narod, bez obzira na narodnost i vjeroispovijed, morala ga je dotući s totalnom uvredom – za predsjedničkog kandidata Republike Hrvatske kandidirala je; ni manje ni više, već Andriju Hebranga! Kakvu je državu HDZ stvorio, takvoga je predsjedničkog kandidata i iznjedrio. Bez obzira što Hebrang ne može postati predsjednik, uvreda njegove kandidature ogromna je. To je uvjerljiv znak koliko doista ova vlast drži do svojih građana.
No, da netko ne bi mislio da ja ne volim svoju domovinu, moram reći da sam se kao dijete radovao kada smo 5. kolovoza ušli u Knin, da nikada nisam bio u strahu da nećemo osloboditi tu Krajinu, ali me je strašno sram što smo učinili nakon Oluje i što iz te Hrvatske činimo i danas.
Oslobodimo konačno Lijepu našu, pa ćemo se veseliti Danu pobjede!

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv