Maksova maksimala

nedjelja, 04.01.2009.

ČOVJEK JE ČOVJEKU ČOVJEK

Neka mi bude dopušteno da ovu novu godinu na svom blogu započnem bez teme mada s naslovom; Čovjek je čovjeku čovjek, jer je to poraznije od one; Čovjek je čovjeku vuk. Životinje navodno nemaju svijesti pa ne mogu činiti zlo ni svojoj, a kamo li drugoj vrsti. Čovjek to može i većina ih to i čine. Životinje mogu oduzeti život drugom samo radi pukog preživljavanja, a čovjek radi iživljavanja. Mediji dokazuju da na svijetu ima puno više zlih nego dobrih ljudi, ili su zli izraženiji, dojmljiviji.
Kao agnostik uvijek si postavljam pitanje koje pravi vjernici zanemaruju. Ako je Bog svemoguć, pravedan, volitelj svega što je stvorio i ako je napravio čovjeka na svoju sliku i priliku - zašto na svijetu ima toliko zla!? Zašto se od pamtivijeka vode ratovi i ubija kako bi jači živio na račun slabijega. Zašto Kerum kupuje Ferari, kada i u Škodi ima klima uređaj, dovoljno mjesta i motor koji razvija brzinu veću od dopuštene na svakoj autocesti? Zašto Sanader kupuje kolekciju satova razorne vrijednosti, a svi pokazuju isto vrijeme koje neumitno teče i njemu i meni istom brzinom? Zašto kler mora kupovati stanove, auta, seksualne usluge, kada stanuje u župnom uredu, voze ga vjernici, a svojevoljno je prihvato celibat?
Zašto imamo samo jednog don Grubišića koji, eto, kandidira na Radiju 101 za osobu godine u Hrvata, zašto samo jednog dominikanca dr. Marijana Jurčevića, profesora teologije, filozofa i antropologa, koji svake nedjelje u Rijeci drži misu u crkvi Sv. Jeronima, a na propovijed dolaze mladi, i to većinom intelektualci! Jurčević priča o snovima budućnosti, ali ovozemaljskoj, a ne posmrtnoj budućnosti. Priča o mudrim i ludim djevicama te o ljudskim talentima koji se moraju razvijati. Čovjek mora misliti i postati čovjek. Čovjek sebe mora naći, jer danas je vrijeme velike produkcije, a male sreće.
Takvim razmišljanjem na tragu je egzistencijalizma Jean-Paula Sartrea koji kao ateist uči da ljudska egzistencija prethodi esenciji! Da slučajno rođeno biće mora sam u sebi pronaći čovjeka, a to upravo propovijeda i dr. Jurčević, premda kršćanka dogma govori da je Bog stvorio gotovog čovjeka koji treba samo egzistirati. No, i kršćanstvo i egzistencijalizam, kao i svaka druga religija, uče da čovjek mora pomoći čovjeku.
Martin Luther King je svojevremeno pred jedan Božić naglasio: Ecce homo! Svjetlo je došlo na svijet. Svatko se mora odlučiti hoće li hodati u svjetlu ljubavi prema bližnjemu ili u mraku sebičnosti. Po tomu ćemo biti suđeni. Najbitnije pitanje stoga glasi: Što si učinio za drugoga?
Mi smo zbog toga izgubili dobar broj ogulinskih zaslužnih građana koji su se borili ne za sebe, već za svoje građane, kako bi im omogućili „svega obilja“, pa smo tako na onaj svijet otpremili svojevremenog predsjednika Županijske skupštine kojega je udes zadesio u susjednoj Italiji, izgubili smo političara koji je lutao od stranke do stranke tražeći najbolji položaj s kojega bi mogao najviše pomoći sugrađanima, morali smo se odreći ovozemaljskog djelovanja lokalnog ratnog vođe. Zato im svake godine odajemo počast u znak naše poniznosti i naše zahvalnosti.
S druge, pak, strane olako smo zaboravili jednog Đuku Ivoševića koji je svojim entuzijazmom (bez lažnih poriva) odgajao generacije i generacije mladih ljudi u duhu etičkih i moralnih vrijednosti otimajući ih ulici i uličnim porocima, ostavili smo zaboravu i jednog Iliju Čikaru koji je svoju krv dao više od stotinu puta i spasio možda isto toliko života. Istinabog, njihova krvna zrnca danas i nisu na nekoj visokoj cijeni, ali zaboravismo mi i Josu Franjkovića, Dragu Salopeka, Branka Vučemila. No, svi oni više su se borili za narod nego za novac i, tu je vjerojatno glavni razlog zaborava.
Za kraj sam ostavio jednu aktualniju; na konferenciji za tisak 3. prosinca 2008. Vladimir Faber je kazao: »Parola „STEGNITE VI REMEN, BANDO LOPOVSKA“ prema kaznenom zakonu je vrijednosni sud koji nije kažnjiv« (sic). Možda Faber i nije svjestan da je ovim „vrijednosnim sudom“ dao elegantnu pljusku bandi lopovskoj. S obzirom na njegovu ineligenciju ipak sam siguran da je svjesno to izrekao, jer i u njemu čući glas naroda. Svaka mu čast. Od te bande lopovske on je primao debele šamarčine pa sad može udijeliti pokoju pljusku.
Na kraju je ipak čovjek čovjeku čovjek.

<	siječanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv