Maksova maksimala

nedjelja, 07.12.2008.

OJ HRVATSKA OJ, SLOBODNO NAM STOJ

Zašto smo se borili? Kako zašto? Pa imamo Hrvatsku.
Tako je zborio Otac domovine kada je s generalom Koradom podno kninske tvrđe ljubio zastavu Republike Hrvatske. Imamo ju! Dodali su Kutle, Pašalić, Barać, Gucić, Zagorec, Rojs. Imamo ju! Nisu se ustručavali zagrmiti Bagarić, Pokrajac, Košutići mladi, Jelavići, Momčilovići, Čermak. I bili su u pravu. Mnogi od njih preživjeli imaju ju i danas. Hrvatsku ima i Andrija Hebrang koji pored necivilizacijskih i primitivnih eskapada u Hrvatskom saboru uživa sinekuru koju plaćaju; ni manje ni više do li porezni obveznici kojima on i njegovi stranački istomišljenici rade o njihovoj egzistenciji. Svi potezi koje je on povukao dok je bio u Vladi, pa i danas u Saboru, bili su na štetu naroda, radnika, običnoga smrtnika. Moto s Facebooka da će se lako naći 5.000 ljudi koji ne vole Sanadera Hebrang je jučerašnjom izjavom: „To je veliki uspjeh premijera Sanadera, jer to znači da ga 4,500.000 ljudi u Hrvatskoj voli“ dokazao da je to ispod svake razine nepismena čovjeka, ja bih rekao – debila.
Nedavno je na suđenju jednoj mafiji u Zagrebu vodeći mafiozo rekao da je zadnjih godina poslovao s gubitkom!? To je trebalo značiti da je bez grižnje savjesti zatražio olakšice prilikom presude! Dok je istovremeno talijanska javnost obaviještena da je mafija najprofitabilnija radna organizacija. U Italiji, naravno. Imam osjećaj da je siva eminencija ovoga našeg mafijaša sam Hebrang jer su i njegova ministarstva koje je on svojevremeno vodio također poslovala s gubitkom.
Godine 1967. DIP Ogulin, Tvornica kuća, izvodila je građevinske, obrtničke i instalaterske radove na montažnim zgradama za jednu zagrebačku trgovačku tvrtku na području Rakova Potoka, Male Gorice, Mirnovca, Svete Nedelje i Strmca (to je na potezu između Rakova Potoka i Samobora). U Strmcu (Strmec; broj pošte 01434), tadašnjem selu u kojemu su se u pličacima uz cestu na suncu perutale guske koje su danas nestale u magli novih strogo čuvanih zatvorenih nizova kuća, svirao je neki domaći seoski sastav koji je na početku i kraju nastupa (tada) otpjevao pjesmu „Oj Hrvatska oj, slobodno nam stoj“. Milicija nije reagirala, a svakom od nas iz Ogulina prolazili su trnci niz moždanu srž. Nama je to bilo neobično, mi smo bili iz neke druge sredine. Ali se slobodarski hrvatski duh osjećao.
Četrdesetak godina kasnije izvojevali smo slobodnu Hrvatsku. Izratili smo ju! Kako je u komentaru prošloga posta na ovom blogu Hugo Chavez duboko odgovorio Franu da su u svakom ratu svi poraženi, da su svi izgubili, da su i pobjednici izborili Pirovu pobjedu. I zato se te pobjede ne trebaju slaviti, ratove treba zaboraviti. Slobodu bi trebalo slaviti. Ali nje nema. Možemo samo pjevati zaboravljenu pjesmu „Oj Hrvatska oj, slobodno nam stoj“!
Inspiracija za ovaj post krajnje je deprimirajuća. Mada sam po prirodi optimist, mada volim živjeti, lijepo mi je čak uvijek bilo, žalostan sam što smo izborili državu, a istoga trena prodali joj slobodu. Prodali u doslovnom smislu. Vi ne možete ovom Lijepom našom više slobodno hodati kako ste donedavna mogli! U gradu vas čeka pogibelj od suludih vozača, od neodgojenih rasističkih mladića, zalutalih metaka mafijaških obračuna, obala nam je samo za elitni turizam, ali niti izvan ravnica gradova i obala više ne vrijedi ona Mažuranićeva: „Oro gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u ravnici nije“. Provozajte se županijskom cestom od Puškarića do Jasenka i zapazit ćete da su oni balvani uklonjeni, i staro granje je uklonjeno, ali ne smijete skrenuti s ceste. Ne možete čak. S jedne su strane „Gama“ d.o.o., a s druge strane ceste „V grupa“ d.o.o. postavili zapreke. Postavljene su ograde koje označavaju lovišta nakaradnih ljudi kojima je država ustupila zemljište mada je ono općenarodno dobro po kojemu su se slobodno mogli kretati i ljudi i životinje pareći se prirodno iz ljubavi ili nagonski. Svoje interesno područje označavali su mošusom, a ne žičanom ogradom. Skrenete li danas u neki od tih ograđenih prostora, slučajno ili namjerno, razderat će vas poludivlje životinje, ili će vas napucati neki lovočuvar, pa i lovokradica, misleći da ste za otstrijel bez obzira što vam žena možda i nije nabila rogove. Ta lovačko-politička mafija nije samo u Ogulinu.
Oj Hrvatska oj, slobodno nam stoj! Ako vas ne privedu na obavijesni razgovor i sprovedu u zatvor. Oni koji su pisali imat će odijela s vertikalnim prugama, a oni koji čitaju - s vodoravnim. Boje će biti crvene i žute.

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv