Maksova maksimala

nedjelja, 27.07.2008.

I CIVILIZACIJA JEDE SVOJU DJECU

Iako sam u više navrata napisao da nisam sklon komentirati komentare na svom blogu, nikako nisam pristaša skinuti bilo koji komentar zbog toga što je nepristojan, neciviliziran ili, kao ovaj prvi u prošlom broju, primitivan. No, ovaj prvi i četvrti komentar u postu od 20. srpnja ove godine animirali su me i nisam mogao odoljeti.
Ako bih si dozvolio skidati nepoćudne komentare tek tada bih bio isključiv, postao bih uvjetno bolji kada bih koristio samo pohvalne riječi, a medijski prostor bio bi zavaravajući i dao sasvim drugačiju sliku, presjek, ovoga društva. Ovo društvo je upravo ovakvo kako ga opisuje prvi komentator, plaćenik ove vlasti, špicl za bijednu crkavicu. Prodati dušu, odnosno savjest, za šaku Judinih škuda nije spodoba koja vas može uvrijediti, jer je on i njegov komentar bezvrijedan. Komentirati desetak argumenata koje sam iznio u postu, a da nema ni na pomolu protuargumenata, stvarno je benigno za autora bloga, ali strašno maligno za ovo naše društvo. Pače, za svako društvo.
Nadalje, ako je meni dozvoljeno da poznam Maksa, moram reći da Maks nikada nije robijao zbog hrvatstva, a da se je uvijek deklarirao kao Hrvat (nikako veliki, već - Hrvat). Nije mu to smetalo niti u jednoj sredini; bilo među komunistima, klerom ili klerikalcima, među Srbima, Šiptarima ili Slovencima, među vjernicima, agnosticima ili ateistima, niti je zbog hrvatstva i hrvatskog jezika imao i trunke problema u tadašnjoj vojsci s pretežno srpskim oficirskim kadrom. Pisao je „Dnevne zapovijesti“ ijekavicom na čistom hrvatskom jeziku. Bez posljedica. Ali je uvijek poštivao i poštuje drugačija opredjeljenja.
Ali, da je zapjevao Vilu Velebita i da ga neki primitivac prijavio da je time vrijeđao njegove nacionalne osjećaje mogao je dobiti robije i do šezdeset dana. Ovisi o prekršajnom sucu. No, moram reći da se tada istinom moglo dokazati da takve pjesme, za razliku od nekih Thompsonovih danas, nikoga ne vrijeđaju niti šire mržnju pa smanjiti robiju na podnošljivu mjeru, mada je neshvatljivo da se uopće može završiti u zatvoru za takve pjesme.
Zbog ljudi koje predstavlja onaj prvi komentator, zbog mentalnog i moralnog presjeka članova toga korpusa ovoga društva, ja se danas osjećam na robiji. Hrvatstvo je još od Tuđmanova vramena postalo profesija, ustaštvo pozitivna strujanja, nacionalizam isključiva kategorija, ksenofobija službena politika, a crkva najbogatiji državni kapitalist. Spominjati ratni zločin s hrvatske strane je zločin, prozvati lažnog ratnog invalida je veleizdaja, prijaviti dilera droge ravno je samoubojstvu. Državna politika u ratu i nakon njega nije sprečavala pljačku imovine srpskog (pravoslavnog) življa, a zakonima je omogućila pljačku „svojega“ naroda. Konačno nas više ne pljačkaju Mleci, Francuzi, Talijani, Austrijanci, Ugri ni Srbi, sada su nas dokrajčili naši. Ali Baba iz Dugobaba i dvadesetak ministara. S korupcijom i Anom Lovrin u Europu, deviza je službene vlasti.
Eto, konačno je i civilizacija zakoračila u naše domove. Imamo i internet na kojemu možemo pisati što hoćemo, civilizacija nam je to omogućila, ta ista koja je načinila otklon od prirode i prirodnog ponašanja, koja lagano jede svoju djecu (da parafraziram revoluciju), civilizacija koja je uvela novu religiju – kapital.
Stoga vam preporučam jednu krasnu knjigu; „Tihi zov Australije“ od Marlo Morgan gdje se možete upoznati s autohtonim Aboriđinima kojima je kao i američkim Indijancima priroda, sloboda i istina jedina životna filozofija. Ako pročitate tu knjigu lakše ćete se nositi s ovom civilizacijom i komentatorima tipa „Stackers“.

nedjelja, 20.07.2008.

OGULINSKA ŠKOLA URBANIZMA

I to još nije sve. Pored Visoke škole prometa i veza (naročito ovo – veza) koja je organizirana pri Obrtničko-tehničkoj školi u Ogulinu, u istoj tvornici znanosti otvara se i »Ogulinska škola urbanizma«, smjer „Šetnice kroz parkove i dječja igrališta“. Za Ogulin će nova škola urbanizma značiti korak dalje u europskim integracijama. Nakon fekalnog jezera Struga, retencije rijeke Dobre, registracije kupališta na jezeru Sabljaci, pročistača otpadnih voda Dražice, opskrbe vodom turističkog naselja Jasenak i HOC Bjelolasice, eksplozije Poduzetničke zone Otok Oštarijski, sredstvima fonda Europske unije doguralo se i do organiziranja jedne visoke škole urbanizma. Urbanizam, kao uostalom ni samu arhitekturu, ne može
naučiti obični „lajbek“, to može svladati samo čovjek koji je po vokaciji urbanist, hoću reći koji se rodio s takvom predispozicijom, talentom, da mu treba samo malo pomoći da shvati upravo ono što je bogomdano svim članovima Gradskog poglavarstva na čelu s narodnim zastupnikom kao sivom eminencijom svega i svačega što se odigrava u Ogulinu.
Birokracija Europskog fonda za ruralni urbanizam znala je prepoznati, pročitati, taj ogulinski osjećaj simbioze čovjeka i prirode, zapravo potrebe čovjeka da se susreće sa zaprekama i preprekama. Saznao sam da nije svejedno da li vam na putu stoji zapreka ili prepreka. Zapreka je, recimo, nešto stameno, čvrsto, vezano s prirodom, dok je prepreka pomična, labilna, zapravo pragmatična, kao što je npr. labilan i pragmatičan karakter političara, rekao bih svih, pa možda i ogulinskih. Tako ćemo ponovno tuđim novcem podići razinu domaće umnosti i to u redovnom pohađanju škole, a ne nekakve tamo večernje ili noćne, nedajbože.
Birokratsko predstavništvo EU bilo je oduševljeno, prilikom nedavnog posjeta Ogulinu za vrijeme festivala Grada bajke, bajkovitom idejom našega gradonačelnika i narodnog zastupnika pri Saboru RH da se sruši jedan oronuli stari park u centru grada i običnom šetaču otvore horizonti i pogled na Badžekovu kavanu i ženski đački dom koji bi uskoro mogao postati pasji hotel za lovačke potrebe, a da pri tomu taj park ne izgubi na autentičnosti. Naime, na kamenoj šetnici uz crkvu Svetog križa s izlazom (ulazom) prema Starom gradu i Erste banci (Riječkoj banci) nalazi se jedino nesrušeno deblo toga parka točno u sredini šetnice. To je ta zapreka što smo ju malo prije spomenuli, a da usput imamo i prepreke postavili smo, iscrtali, parkirališta za automobile okomito na šetnicu. Tako se pješak u jednom trenutku osjeća da je u prirodi, u nekom šumskom predjelu kada glavom drmne u kesten, ali se odmah osjeti urbanim stanovnikom kada tako mamuran udari u Ferari ili BMW nekog tajkuna, parkiranog na parkiralištu. Ni to još nije sve. Ovi Europljani mislili su da je to slučajno nečija providnost imala svoj utjecaj na gradski park, ali kada su prošetali do Vijenca Ive Marinkovića, do raskošnog dječjega igrališta između šahti ogromne septičke jame i ugledali jedinu pješačku asfaltiranu stazu koja veže sjeverozapadni dio Vijenca s centralnim poslovnim trgom ugledali su točno u sredini te staze stup električne javne rasvjete – banderu! To je bio signal Fondu EU za ruralni urbanizam da šetnica u gradskom parku nije bila slučajnost, već da se u Ogulinu rađa smisleni urbanizam kojega su oni nekako čudno zvali stupido, ili tako nešto, a za naše potrebe nazvali su ga »Ogulinskom školom urbanizma« i za širenje toga smjera odvojili pozamašnu svotu eura za voditelje te škole i opremu - ako doteče.
Oko tih prepreka sjetio sam se stare anegdote iz onoga mraka. Jedan zastupnik udruženog rada išao je na sjednicu Sabora autom i na jednom križanju bez semafora u Zagrebu nagazio prometnog milicajca. „Pa što radi nasred ceste“, pravdao se on. Od tada je zastupnik morao u Zagreb dolaziti manevarkom ŽTP-a i tramvajem do Sabora kako bi izbjegao susret s uličnim prometnikom.

nedjelja, 13.07.2008.

RETENCIJA KOJA IGNORIRA POPLAVU

Za petnaestak dana navršit će se devet godina od do sada najveće katastrofe, kataklizme recimo, grada Ogulina, ako izuzmemo katastrofalno vladanje HDZ-a na ovim prostorima. Premda HDZ mic po mic vlada Ogulinom još i više od devet godina ne bih se usudio reći da je on kriv za tu katastrofalnu 1999. godinu kada je pola grada bilo pod vodom. Voda je te godine bila točno na pragu i hrama božjega, crkve Svetoga križa, što, kažu, nije bilo za najveće dotadašnje poplave negdje 1938. godine. Možda je te godine, 1938. sveukupna vodna masa u Ogulinu bila i veća, ali se ona odljevala prirodnim strugovima i mnogobrojnim ponorima. Civilizacija koja je zahvatila i naše područje težila je za ravnicama pa su se prirodne škrape i strugovi zatrpavali otpadnim materijalom i stvarale zemljišne čestice za tobože kvalitetniji sadržaj. Rezultat kvalitete bila je polava koja je s istom količinom vode dosegla daleko višu poplavnu kotu, pa su stradale i one kuće koje do tada nisu bile na popisu ugroženih. Ovo „popisu“ je uvjetno rečeno jer popisa ničega mi nemamo, osim popisa nehrvatskog stanovništva. Eto, neki dan su i predstavnici Hrvatskih voda izjavili da nemamo ni popisa kupališta u Ogulinu, iako je samo jedno! Nemamo ni popisa pročistača otpadnih voda na glavnoj kanalizaciji, ali tu doista nemamo niti jednoga. Čekamo moderniju tehnologiju.
Te 1999. godine u toj nesreći imali smo i sreću jer nas je zbog toga udesa posjetila potprdsjednica vlade, mlada aktivistica Ljerka Mintas-Hodak koja me nekako asocira na današnju potpredsjednicu. Ne bih baš ljubio da se i ona sruči u Ogulin. I to bi bilo nakon neke nesreće. No, Ljerka Mintas-Hodak bila je inicijator da tadašnji župan karlovački, izvjesni Vlado Jelkovac proglasi elemntarnu nepogodu, a to je značilo da će se građanima koji su pretrpjeli štete na zgradama i usjevima pomoći u barem 50 postotnom iznosu od strane Grada, Županije i Vlade RH. Sredstva koja su se sakupila za tu svrhu bila su dostatna za troškove administracije i popisivača štete, i za pokoji brodski pod u spavaonici od devet kvadrata.
E, da se to više nikada ne dogodi ovom narodu, ogulinska je vlast obznanila da stvar uzima u svoje ruke i da će se regulacijom Dobre, izradom retencije na Jelačkom polju, čišćenjem strugova i odštopavanjem podzemnih kanala spriječiti nove polave i njih nikada više neće biti. Ogulin će postati grad bajke kakvu piše lokalna vlast. No, već tada je jedan vidovnjak primijetio da stvar u svoje ruke mogu uzeti samo drkađije. I tako bi.
Umjesto retencije i ostalih zahvata na zaštiti grada od poplave mi smo izradili tenisku dvoranu jedinstvenu u Hrvata, rasvjetu nogometnog stadiona, mi smo ukopali 20-ak kilometara kolektora otpadnih voda bez pročistača i, što je najvažnije, pripremili smo projekte za skijalište na Kranjčevki!
Istinabog, Hrvatske vode napravile su neku snimku visinskih kota poplavnih voda kako bi izdali posebne uvjete Billi da svoju tvrđu bez prozora i vrata obrubi betonskim zidinama visine upravo izmjerene prethodno spomenute visinske kote vode(!?).
I sada, nakon ovoga posta, najveća briga naše vlasti bit će da pronađu tko to piše ovakve bljuvotine na bilo kojem blogu, kao bi mu se mogla osvetiti, a ne da se uhvate u koštac s mogućom poplavom. Ma dajte molim vas. A da se puno ne mučite ja ću vam odati tajnu tko je autor ovoga bloga. Autor ovoga bloga sam ja. I ne zastupam onu HDZ-ovu struju koja se bori protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju kao naš narodni zastupnik. Ja sam uvijek protiv struje.
I na kraju za one koji još nisu čuli za vijet koja se samo tri dana vrti svaki sat na radiju i televiziji: Nikica je Jelavić pristao (uz jamčevinu od pola milijuna eura) otići u Njemačku dokazati nevinost. U Hrvatskoj je to već dokazao.

srijeda, 09.07.2008.

TALASANJE SABLJAČKOG JEZERA - izvanredno izdanje

Ne talasaj, ne talasaj, rekao bi novinar ROG-a i dobio smanjenje plaće od svoje ravnateljice koja je, tobože, ocijenila da se to nije smjelo reći za poslodavca koji im osigurava kruh s nekoliko tvrdih kora. Kako ja imam loše zube i za mene nije tvrdi kruh, to se hranim mekanim kolačima koje mi ne mijesi gradska vlast pa mogu reći ono što ne smiju novinari lokalnog radija niti lokalne tiskovine.
Radi se, naime, o informaciji koju je preko interneta apsolvirao naš gradonačelnik – da je voda u jezeru Sabljaci zagađena i da se na ogulinskom moru svaki pučanin može okupati na svoju osobnu odgovornost. Gradonačelnik svoje tijelo ne može izložiti čarima jezerske vode i sunčevim zrakama jer mora preko interneta pratiti što se to dešava u njegovu gradu. Njegove ulizice slabo ga hrane s istinom od koje i sam bježi k'o vrag od tamjana. Ležeći na plavoj zastavi koju je iz nekih razloga čudnih kriterija dobilo jezero Sabljaci prošle godine gradonačelnik je dobio osip spoznajom da je za to isto jezero samo godinu dana kasnije dobio crvenu zastavu. Ne od SDP-a, već onu koja ga isključuje s terena.
U vezi te katstrofe od jezera razgovaro sam jučer s jednim podobnim dužnosnikom gradske vlasti i s jednom kompetentnom osobom iz Hrvatskih voda. Prvi se čudio da postoji Zakon o vodama i Zakon o komunalnom gospodarstvu, dok je drugi upozorio da se nepoštivanjem tih dvaju zakona prouzroči zagađenje ne samo jezerske vode, već čitavog okoliša. Direkno je rekao da gradska vlast Ogulina radi protuzakonito, a ja ću dodati da to podliježe onom trećem zakonu - Kaznenom!
A zbog čega? Evo; predstavničko tijelo Grada Ogulina na prijedlog Poglavarstva trebalo je učiniti prema ona prva dva zakona sljedeće: donijeti program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, donijeti odluku o odvodnji otpadnih voda u kanalizaciju ili u septičke jame, evidentirati sve jame i odrediti dinamiku pražnjenja te odvoziti na određeno mjesto, kupalište na jezeru upisati u registar kod Hrvatskih voda kako bi i one vodile brigu o zaštiti vode, ljudi i imovine, zatražiti od Hrvatskih voda studiju o gospodarenju javnim dobrom jezera i kupališta.
Nasuprot tomu, Grad je kontrolu otpadnih voda prepustio Stambeno-komunalnom poduzeću koje u tom smislu nije registrirano niti ima kompetentne ljude za to.
Nakon svega ovoga ni sanitarna inspekcija ne vrši redovito ispitivanje vode, a gradonačelnik laže kada govori da nema pojma o tim nedaćama, već ih poima s interneta, pošto je od vodopravnih inspektora i lani i ove godine osobno upozoren na nezakonito postupanje s otpadnim vodama i kupalištem.
Kompetentna osoba za zaštitu vode i vodnog dobra ističe pred podobnim iz gradske vlasti da je voda u jezeru zagađena direktnim izljevom fekalija iz septičkih jama oko jezera, kojem zagađenju je pogodovalo toplo vrijeme, ustajala voda, nizak vodostaj. Inače se za zaštitu od fekalnog zagađenja ranije spomenutog određenom dinamikom fekalije odvoze u kanalizaciju i pročistač. Ako toga nema – ne na Sodol, već u Karlovac ili neku bližu kanalizaciju koja ima registrirani recipijent.
Nadalje, kontrola komunalnih organizacija u vezi i odvodnje otpadnih voda je u nadležnosti Državnog inspektorata čiji inspektori, uglavnom iz Rijeke, obilaze naše komunalce, ali još nikada nismo čuli kakvo mišljenje o njima imaju (ili se i to taji, kakvog li čuda).
Sve u svemu; ovdje se gadno zatalasala topla jezerska voda, ali i fotelje gradskih otaca ako netko od Općinskog državnog odvjetništva shvati da je na prekrasnim Sabljacima ugroženo zdravlje ogulinskog življa. Treba samo malo probrljati kroz Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, 82/04, 110/04, 178/04) i Zakon o vodama (NN 107/05, 180/05).

nedjelja, 06.07.2008.

TKO TU KOGA VRIJEĐA

Nikada do sada nisam s ovoga bloga skidao ni jedan komentar jer se ne smatram kompetentan naći granicu između kulturnog i neukusnog komentara. S druge pak strane smatram da svaki komentar obogaćuje ove stranice jer sudjeluje u stvaranju presjeka jednog društva kakvo je ovo ogulinsko, pošto ne mislim da se odjeci ovih blogova šire na neku veću udaljenost.
Zato mi je drago da se Ivek javio na prethodnoj stranici i drugi puta. Komentator Ivek u prošlom broju ovoga bloga ispao je đentlemen jer se za neukusnu sintagmu „izborna rulja“ ispričao svima onima koji takav atribut nisu zaslužili. E, sada očekujemo da se za strahote ove vlasti, oni koji ju obnašaju ispričaju svim građanima koji ne participiraju u njoj i svima onima kojima nanose nepravdu svojom samovoljom, bahatošću, nekompetentnošću i pokvarenošću. Ako se i ispričaju nećemo živjeti puno bolje, a dok se ne otkloni žuljat će sadržaj zbog čega se ispričavaju, ali će nam biti lakše.
Zašto se gradska vlast ne bi ispričala stanarima Struge, učenicima gimnazije i svim građanima koji prolaze tuda kroz Strugu zbog onoga, mogu ponoviti, namjernog trovanja ljudi s izljevima fekalija iz septičke jame uz gimnaziju i sedmerokatnicu. Neka se ispričaju, a uklone trovilo iz centra grada, bit će im oprošteno. Ako se još ispovijede u crkvi i Bog će im oprostiti bez obzira što su do 1991. godine hulili na njega. Kada bi se ispričali za Bolničku ulicu i iskreno rekli da ju nikada neće popraviti psihički bi lakše pacijenti, potrebiti bolničke njege, stizali u bolnicu i njene laboratorije. Mogli bi se ispričati što su dozvolili izvođaču asfalterskih radova ispred Gradske vijećnice da stvori one puste lokve čiji nam sadržaj upropaštava odijela, kostime i živce kada nas za kišnih dana „operu“ automobili. Ispričajte se zbog cinizma upućenog invalidima kojima ste tobože izveli rampe na prelazu s kolnika na pločnik i na svakoj rampi osigurali posebnu lokvu prljave vode.
Što će ova vlast reći svojim biračima, i onima koji nisu glasovali za njih, kada se za koji dan počne polagati plinovodna mreža i po onim ulicama po kojima je izvedena ova uzaludna kanalizacija. Zašto smo ugrađivali kolektore, razvaljivali ceste i ulice, asfaltirali ih, a bez pročistača, bez recipijenta !?
Nije li se uvrijedilo istinske domoljube kada su im u čast podigli trg koji izgleda tako sablasno prazno kao i susjedni gradski park. U novom parku konačno je došao do izražaja samo onaj neki kontrolni ormarić za struju, vodu, telefon, čega li? Upravo ono čega sigurno nije smjelo biti u njemu. Ako na trgu i parku ne smije biti zelenila – neka bude betona i kamena.
Spreman sam povjerovati da će se ova vlast ispričati svojim građanima što je zadnje poskupljenje vode pravdala velikim gubicima u dotrajaloj vodovodnoj mreži, umjesto da je rukovodstvo Vodovoda i kanalizacije pozvalo na red zašto se ta mreža nije održavala i zašto se u to trgovačko poduzeće ne može zaposliti ni ulični čistač, a da se ne učlani u HDZ, ili biti barem profesionalni špicl.
No, nemojmo se zavaravati; neće se oni ispričati, niti će ispraviti greške. Oni su vojnici partije svoga velikoga vođe koji ih je na televiziji poučio da sve ono što nije za HDZ – je stoka sitnoga zuba. Takvo je mišljenje o velikom dijelu svoga naroda imao predsjednik hrvatske države. Tu stoku poslao je u rat, a za to vrijeme opljačkao i likvidirao poduzeća koja su oni stvarali. To nije bila pljačka, to je bio zločin. Što je onda „izborna rulja“ prema „stoci sitnog zuba“. - Svećena vodica.
Mislim da bih na kraju trebao konačno reći (uvijek zaboravim) da pratim svaki blog na našim prostorima, ali ne stignem komentirati, i da mi se zbog svoje posebnosti sviđaju NAŠI POSLI i Janjo. I svi ostali imaju moju punu podršku, i svi su na svoj način posebni, sa zajedničkim nazivnikom – slobodni. Uvjeravam vas da čovjek i u zatvoru može biti slobodan!

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv