Maksova maksimala

nedjelja, 27.01.2008.

Hvala Radio Ogulinu

Ova emisija je bila za anale. Radi se o vijestima Radio Ogulina (ROG-a) dana 24. siječnja 2008. godine u režiji veterana medijskih ratova na ovomu području, Neše Magdića. Kada sam sanen začuo ubrzanu verziju ministra dječjega lica kako će Vlada, vjerojatno ovoga naroda, utvrditi financijsku konstrukciju za unapređenje turističke i sportske ponude Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica d.o.o. ili kako se već zove ta Bjelolasica koja nudi sportsko-rekreacijske programe. Ili je to ona koju vodi novi direktor, lumen za izvlačenja upravo tako posrnulih radnih organizacija kao što je bila globalna Bjelolasica. Sve donedavna mislio sam da je to neka od sprdačina oko Bjelolasice kakve se pojavljuju u periodama, gotovo mjesečnicama, prouzročene od strane njihovih radnika, direktora ili predsjednika nadzornog odbora.
Naime, postaviti za direktora jedne profitabilne organizacije revitalizacijom jednog umirovljenika slično je nastojanju da se mrtvom magaretu iznudi erekcija spolovila. Ma, da mu namjeste i najljepšu magaricu.
No, stvari i nisu za sprdačinu, to je fakat koji mora poniziti svakog lokalpatriota, svakog domoljuba, pače i rodoljuba. To je degradacija svakog naprednog razmišljanja, to je pljuska svakom Ogulincu koji se donedavna dičio Klekom, Sabljacima, bajkama Ivane Brlić Mažuranić i Bjelolasicom. Poslije ove emisije ništa neće biti kao prije. Ostat će samo bajke ?
Emisija ROG-a i završni komentar Nebojše Magdića došao je u pravo vrijeme. Ako ovakav, kratak a sadržajni, komentar ne uzbudi prozvanoga gradonačelnika i narodnog zastupnika, ako se ne probude iz dubokog sna valjajući se na lovorikama, ako im ne proradi savjest, kao što je proradila Neši Magdiću, onda ih treba otpisati za sva vremena. A tko će to uraditi? Pa mediji prvi; od radija, televizije, tiskovina, usmene predaje do izbora. To je skroz jednostavno, a svrha medija i jest da detektiraju neodgovorne i loše i time pomažu nama, običnim smrtnicima.
Nebojša Magdić konačno je naglas detektirao ono što je znao već odavna, ali mu nije odgovaralo da to i kaže. Sigurno da mu je prekipjelo, kao i svima nama, da se njega i nas danima, mjesecima, godinama laže. Od gradonačelnika i direktora Bjelolasice (onoga staroga i vječnog) da su odnosi na relaciji Grad-Bjelolasica idilični, predsjednika Nadzornog odbora koji je i naš saborski zastupnik da se upire iz petnih žila skupiti kritičnu masu u Vladi kako bi se pozabavili financijskom konstrukcijom, do tih ministara sporta, financija ili premijera osobno da je lova osigurana, samo ju treba pokupiti !?
Da svi ovi nabrojeni tipovi uživaju u sebi i blagodatima koju vlast nosi sa sobom, da se ne trude i ne osjećaju grižnju savjesti krivi smo svi mi koji im uporno dajemo priliku takvom ponašanju. Mediji su prvi koji ih trebaju načeti i stoga velika pohvala za Nešin komentar o stanju „ne talasaj“. Postoje dva rubna stanja za tu sintagmu; da im je tako lijepo da nije poželjno mijenjati prilike i položaj, ili da su u govnima do zubiju pa bi im talasanjem mogla ući u usta.
Nakon ovoga radijskog bisera kojega poslušajmo i danas u podne za očekivati bi bilo da se na radio pozovu svi ti prozvani da uživo dadu svoje viđenje problema Bjelolasice; od njihovih direktora do novaca za pristupnu cestu, vodovod, osnježivanje skijaških staza, dvoranu za vodene sportove, spremnik i instalaciju plina, rasvjetu smještajnih građevina i, naravno, plaću stručnom mladom kadru koji to može realizirati.
Hvala Radio Ogulinu, njegovom protagonistu i njegovoj direktorici.

nedjelja, 20.01.2008.

Čudna neka vremena

I dok se naši susjedi na čelu sa Slovencima ne mogu načuditi odakle Ivi Sanaderu nadahnuće da osnuje novu Vladu s ovako eminentnim stručnjacima i još poštenijim karakterima bez mrlje na životnoj i stručnoj karijeri, dok Europska unija šalje čestitke tom istom Ivi Sanaderu, ne s figom u džepu, već s figom pred njegovim nosom, taj Sanader i svi njegovi ministri nemaju srama prizivati petu brzinu na putu u EU i blagostanje koja ona pruža jednoj debilnoj naciji kaja se hrvatskom ima zvati.
Ta naša vlast sazdana od dosta nepouzdanih ministara i potpredsjednika što se tiče nacionalnih opredjeljenja, što je od ranih devedesetih do danas bilo jako važno kako bi se mogle opravdati sve pljačke i svi zločini, a među njima i ratni zločini, danas se hvali multietničkim sastavom. Politika nalaže da se za održavanje na vlasti može činiti sve; od prostituiranja, korumpiranja, do zločina. Da se može zanemariti glas naroda, ignorirati socijala i kultura, da se narodu oduzme njegova imovina stvorena u socijalizmu i proda tajkunima i strancima, da je narod stvorio i državu koju je vlast prodala u doslovnom smislu.
Prodali smo banke, prodali smo obalu, prodali smo i more. U ovom mandatu HDZ-ove vlasti prodat ćemo rijeke i pitku vodu kojom smo u Europi vjerojatno najbogatiji i koja će sutra biti skuplja od nafte. Sve će to prodati vlast zbog privatnih interesa, a u ime naroda!
I dok taj narod gubi svoju državu, svoj identitet i doživljava sve veća poniženja, dotle premijer namjerno sastavlja takvu vladu da nikako ne uđemo u tu Europsku uniju, jer se u tom društvu ne može ponašati kaubojski, balkanski u onom posprdnom smislu, a tako je činio i naš Otac nacije. Od Hrvatske je stvorena despocija, a još je Tuđman govorio da će njome vladati HDZ narednih dvjesto godina. I upravo toliko koliko će vladati HDZ, Hrvatska neće ući u tu asocijaciju, niti će se europski ponašati.
Baš dok pošteni građani ove Hrvatske gube, pored identiteta, i dostojanstvo, vjerojatno vam je promakao veliki naslov u Ogulinskom listu od prosinca 2007. godine: "Prigodno obraćanje gradonačelnika Ogulina povodom božićnih i novogodišnjih blagdana" ! Kada sam pogledao u Anićev Veliki rječnih hrvatskoga jezika (Novi Liber 2006.) pronašao sam da "obratiti", "obraćanje" znači - pretvarati se u nešto drugo, učiniti da u mišljenju ili vjeri postaneš drugačiji (!?). Pa dok sam se poveselio da je obraćanje vlasti počelo od našega gradonačelnika, a da bi moglo završiti na državnoj razini, shvatio sam da je naslov izvučen iz konteksta i da je za HDZ zvučao zaprepašćujuće. Naime, u daljnjem tekstu dalo se zaključiti da je to bilo zapravo kontaktiranje s građanstvom u smislu hvalospjeva svim uspjesima gradske vlasti u protekloj godini. Da li je autor ovaj naslov podmetnuo namjerno ili je obični lapsus, mogli bi saznati od njega samoga ili od gradskog povjerenstva za odnose s javnošću. Znači, ništa od pravog obraćanja ni na razini jedinice lokalne samouprave, pa ni regionalne ni državne. Ostajmo tu gdje smo - svoj na svome.
A nekoliko dana kasnije; 6. siječnja 2008. godine na HRT dnevniku u podne slušam informaciju da tu blizu nas, u Korenici, neće da dođe nijedan liječnik, neće da dođe niti tesar ili stolar u jednu privatnu firmu za 8.000 kn sa stanom (!?). U ovoj bezlipici (prije je bila besparica) kada je svaki peti stanovnik nezaposlen mi odbijamo ponude koje život znače.
Čudna su to neka vremena.

nedjelja, 13.01.2008.

Zašto ovakvi monstrumi žive s nama

"Zašto ovakvi monstrumi moraju živjeti s nama?", zavapila je jedna ožalošćena i utučena žena ovih dana u Triljskoj ili Sinjskoj krajini, svejedno, povodom doista monstruoznog ubojstva jedne mlade djevojke iz Vedrina pored Trilja. Ta je mlada djevojka pokušala iskoristiti svoje ljudsko pravo da s prijateljicama uprazni slobodno vrijeme na sasvim naivni djevojački način, ma što to značilo. Imala je potrebu da se zabavi, da provede večer u ugodnom društvu, da napuni duševne baterije za učenje, za rad, za bilo što. I upravo je naišla na monstruma koji se deklarira kao muškarac koji je morao pokušati obljubiti naivnu djevojku koja očito nije odgajana da je svjetina na ovom planetu pokvarena, pa tako i kod nas, da je muškarčina koja ju je povezla zadojena stilom života i razmišljanja najnižih ljudskih pobuda - obljubom.
Ljubav i vođenje ljubavi na spontani način nešto je uzvišeno, makar bilo i ukradeno, ali obljuba i sam pokušaj obljube nešto je strašno. Teško je prodrijeti u žensku psihu i teško je protumačiti što su ovoga rata, ako se on tako uopće može nazvati, mislim na stanje od 1991. do negdje 1995. godine na prostorima Hrvatske, Bosne, Hercegovine, a Kosmeta sve do danas, proživljavale te silovane žene, a mnoge od njih čak su i rađale tako začetu djecu. Obljube, odnosno silovanja, jer obljuba dolazi od ljubavi, premda jednostrane, u tim danima bile su svakodnevne, silovanja su bila normalna komunikacija sa ženama, pače i malodobnim, silovanjem su se zabavljali oni masni četnički vikendaši iz Srbije i Crne Gore, njime su se zabavljali hrvatski pravoslavci na okupiranom dijelu Hrvatske, ali su se silovanjem u slobodno vrijeme bavili i hrvatski "branitelji"; od običnih redova i desetnika do tzv. dočasnika i časnika, a neki su od njih navodno postali i respektabilni suci Ustavnog suda. To je bilo toliko uvriježeno da je postalo sasvim normalno. Zbog toga nitko nije odgovarao, mnogi nisu odgovarali ni za što. Bilo je zakonskih pljački i ubijanja, bilo je razaranja i paljenja kuća i tvornica, mita i korupcije pa je i kompletan sustav vrijednosti odnio vrag. Nova hrvatska generacija odgojena upravo na tekovinama takvih moralnih načela gdje se čovjek mjeri količinom kapitala, a ne morala. Kapital je postao neka vrsta religije koju njeguje ne samo svjetovna vlast, već i crkvena.
Upravo na tim nasadama niknuo je sustav vrijednosti poduprt politikom i policijom. Policija ne samo zbog toga što je i sama upletena u sve moguće krimene, već i zbog toga što su joj oduzeli moć i dostojanstvo koji takav društveni aparat mora imati. Namjerno je to učinjeno jer nije slučajno bivši ministar unutarnjih poslova postao upravo onaj mentalno odsutan čovjek, ili novi ministar s hipotekom nekoliko afera s kojima je morao završiti, ako ne u zatvoru, onda barem izvan politike.
Dodamo li svemu tomu sudstvo opterećeno sudačkim odlukama kako je muški prst u ženskom anusu gotovo inačica rukovanja, onda pravoj muškarčini ne preostaje ništa drugo do - rukovati se. Ako ne uspije tu je odvijač, pajser, lopata pa i samokres, što bi rekao pravi Hrvat. Ako mu i budu sudili neće biti puno. Važno je spasiti muškost.
Taj Luka Pezelj, produkt novog sustava vrijednosti, sigurno je čitao i za naš slučaj Anke Dobrić u malom mjestu Otoku Oštarijskom, kada je nad njom učinjen sličan monstruozan zločin, kada imamo živoga svjedoka toga čina, a kako ni nakon pet godina nismo pronašli toga monstruma, pa je vjerojatno računao da neće naći ni njega. Da se nije sam predao, pitanje je bi li bilo volje tražiti ga.
Iskrena sućut roditeljima Kristine Šušnjare uz prezir ove pokvarene vlasti, generatora mnogih zala.

nedjelja, 06.01.2008.

Nova Vlada za nove podvige

Prošao je i taj dan D, prošao je 25. studeni koji svojim imenom ne odaje baš nešto optimistično, već samo simbolično studeno, u duši posebno. Prošetali smo mnogi mimo tih izbora, mimoišli zamke božićnih komercijalnih blagdana, ušli u novu godinu, stariji, ozbiljniji, s nadom u novu vlast s novom Vladom sazdanom od novih ljudi iz nove generacije koji su neopterećeni mitom i korupcijom voljni svoj puk dovesti do većeg blagostanja nego je bilo za vrijeme prvoga predsjednika Tuđmana i posljednjeg premijera Sanadera.
Zaslužni za dosadašnje blagostanje odlaze u povijesnu ropotarnicu, ali većina u gliptoteku kako bi ih u nuždi mogli replicirati. Zlu ne trebalo. Možda ćemo požaliti za mnogim ministrima koje više nećemo moći gledati, a slušati ih i tako nismo mogli jer je audioprogram svih ministara preuzimao na sebe premijer. On jedino u sebe i može imati povjerenja pošto je svaki istup bilo kojega od njih bilo svršavalo stavljanjem ježa u njegove gaće. Izuzetak je jedino ministar unutarnjih poslova; on nije stigao staviti ježa, on mu je u gaće stavljao svrab.
Sada, nakon obilaska svih mogućih tržnica na kojima su se mogle naći političke ponude mješovitom robom, kada je sazdan monolitni zamašnjak za budućnost nacije s europskim pedigreom, svima nam je lakše. Svima nam je pao kamen sa srca, pak bi to kamenje trebalo postati temeljnim za građenje nove kule koja ne bi ljude, Hrvate, trebala razdvajati kao nekada babilonska, već bi u nju trebalo zazidati hrvatski jal za svagda.
Kada se riješimo hrvatskoga jala, opet će nam biti svejedno tko nas tlači; Ljubljana, Sofija, Strasbourg, Washington ili Mleci. Učit ćemo slovenski, bugarski i mađarski da možemo preko schengenske granice ući u Europu na europsko prvenstvo u nogometu, rukometu ili prodavati drogu, samokrese i maglu. I sve drugo, što je interesantno, prodat ćemo u ovm četverogodišnjem mandatu, a ostaviti samo uspomene na diktaturu proleterijata, Jasenovac, Bleiburg, Pakračku poljanu i ostale noćne mňre.
Sve u svemu, šezdeset posto birača izabralo je to što je izabralo. Demokratska pravila su takva kakva su. Sve je po pravilu službe što je potvrdio i naš predsjednik države koji je zadužen štititi ustav i zakone proizašle iz njega - i, ništa tu nije tragično do spoznaje da ću naredne četiri godine morati izbjegavati sve medije priopćavanja. Tako neću morati slušati bestidne izljeve jednoumlja da ovo društvo ništa ne može skrenuti s puta jedine državotvorne zajednice - HDZ-a, da nijedna afera ne može narušiti euroimidž ove države. Nijedna pljačka naroda, nijedno ubojstvo vanjskog lili unutarnjeg neprijatelja, nijedan vatrogasni nemar uz pogibiju desetak ljudi, ni jedna lovačka priča, ne može naštetiti ovoj naciji ako je sve to izvedeno u režiji najdraže nam zajednice - hrvatsko-demokratske.
Ne preostaje mi drugo nego krenuti u crkvu tražiti utjehu u vjeri u Boga. Pronaći svoj mir pod skutima dušebrižnika koji ne prodaju rog za svijeću, već svojim primjerima daju nadu da nije sve u materijalnom kapitalu, već u duhovnom; na sliku i priliku Vatikana, civilnih i vojnih ordinarijata, novih crkvenih zdanja za duhovni prihvat sve većeg broja beskućnika i sirotinje. Svećenstvu će puna usta biti karitativnih emocija za potrebite, ali se neće pri blagoslovu kuća, umjesto blagoslova vjernika, libiti uzeti kuvertu u kojoj je ta sirotinja stavila 100 ili 200 kuna za njihove putne troškove.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv