Maksova maksimala

nedjelja, 18.03.2007.

Pišanje uz vjetar

Kažu da je ovo kineska maksima: "Sve je u životu sranje osim pišanja. I to samo ako ne pišaš uz vjetar!" Ako je tomu tako sve smo bliže ovoj stvarnosti jer nam se Kinezi približavaju velikim koracima, a kako su oni najmnogoljudnija nacija na svijetu počnimo polako učiti kineski. Amerikanci već šalju poruke da ih ne bi smjeli primati baš objeručke kao njih (Amerikance naravno), jer da postoji opasnost da se s vremenom asimiliraju kod nas. Puno je manja opasnost kad ti rogove nabija neki Joe od, recimo, Li fua.
Zamislite sutra tu utakmicu u uvoznoj ponudi Amerikanaca s jedne strane, a Kineza s druge. Jedni će ispod pazuha nositi New York Times, a drugi Žen min Ži bao (tako nekako). Pored ovih novina jedino će se u Karlovačkoj županiji moći kupiti još i Delo, Večernji list i Dnevni avaz u kojima će Janez Hadžibegić i Nusret Janša uvjeravati Jugoslava Vukelića da je Piranski zaljev naš, da se mimo Neuma može i tunelom, a ne samo mostom, a da će plinofikacija u Ogulin stići preko Novog Mjesta ili barem preko Bosanskog Novog kada Hrvatska i Republika Srpska uđu u Europsku uniju. Samo tamo u nekoj pripizdini u ličkim gudurama, u maloj seoskoj školi učiteljica, stara cura sa sačuvanim himenom, tumačit će Dani i Mani da se, br'te, ne piše neću, već ne ću, jer je to jedino hrvatski prihvatljivo, to je nešto korienski u nas Hrvata. U svim ostalim školama, posebno privatnim, uči se samo engleski, pače američki, i kineski. Da bi svi mogli razumijeti što to piše na deklaraciji proizvoda kojega smo upravu kupili u lancima TP Ogulina, Konzuma, Lidla, Bille ili Madiga.
Ogulin i Plaški dočekali su prve izvidne kineske trgovce, a dok čekaju njihovu najezdu zabavljaju se u lokalima koji nude raznovrsnu ponudu; od klasike, rocka i narodnjaka do kladionica, konzumacija jela, pića, te mračnih i zadimljenih atmosfera uz manje ili više čudnovatih zjenica i bjeloočnica mnogih sudionika. Mnoge udruge kojima nije primjereno sastajati se po takvim lokalima razumijevanjem gradskih čelnika organizirali su svoje aktivnosti u prostorijama zgrade na adresi Bernardina Frankopana 13, koju su gradske vlasti pred nekoliko godina dotjerale barem što se tiče krovišta i pročelja. Tako su tu I. hrvatski redarstvenik, politički zatvorenici, ogulinski studenti, udruga hrvatskih manjina (s dvorišne strane do kuglane), a ribičko društvo, apstinenti, roditelji poginulih branitelja i nekadašnji pripadnici regularne hrvatske vojske (s ulične strane).
S dvorišne strane uređen je i javni otvoreni zahod bez ispiranja, uz sama ulazna vrata i vrlo ga je lako otkriti po lokvama na popločenom nogostupu i vlažnim flekama na fasadi. To korisnici toga krila zgrade prazne svoje mjehure stoga što nemaju otvorenog zahoda u zgradi ili stoga što im je kućni i društveni odgoj bliži kakvoj-takvoj prirodi.
Građani s pravom pitaju kako to da se novci iz gradskog proračuna za uređenje te zgrade koja je pod zaštitom konzervatora tako olako nude pišačima raznih provenijencija koji bi svojim deklarativnim statusom trebali garantirati brigu za materijalnu i kulturnu baštinu svoga grada.
Zasada ostaje neizbrisiv trag nekulture građana i opor zadah većinsko-manjinskih uroloških tekućina. Ostaje za zaključiti da je ipak u životu sve sranje osim pišanja i prije nego nas okupiraju ljudi s dalekog istoka. Nadam se da će to pišanje kad-tad krenuti uz vjetar.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv