Maksova maksimala

nedjelja, 14.01.2007.

Moj Tuđmane, mi ti se kunemo

Može biti da je već malo degutantno raspravljati o tomu treba li prvom predsjedniku Republike Hrvatske podići po koji spomenik, i gdje. Mislim da su najoriginalniji ljudi iz Ferala i da oni daju najbolji ton toj pošasti, ali oni koji bi ih najpozornije trebali pratiti, nemaju dobre karte. Njihova upornost da se siluje narod promatranjem nekih bista ili cjelokupne figure različitih dimenzija prerasta iz neukusa u hiperdemagogiju. Možda bih pretjerao kada bih dao za pravo i onom komentatoru Nacionala koji je rekao da pokojni Tuđman u Hrvatskoj ne samo da nije zaslužio spomenik, već ni grob, ali - ni to mišljenje nije iznimka.
Vraćati se na kult ličnosti, ovoga puta bez ikakva pokrića, znači ići unazad, u neko 20. stoljeće, bez obzira što se u tom stoljeću živjelo puno bolje nego danas. Vrijeme je pokazalo da pretjerivanje u količini bilo kakvih eksponata rezultira kontraproduktom, a ako je eksponat još i dvojbene kvalitete onda je postavljanje spomenika degradacija lika kojega predstavlja i pred njegovim simpatizerima.
Da bivši predsjednik nije bio glavni vinovnik presudnih događanja za ovaj narod u periodu od 1990. godine do svoje smrti, mogla bi mu se ispjevati pokoja oda, ali ostavljajući za sobom čitavu vojsku mrtvih mladića, gomilu invalida (što vojnih, što civilnih), osakativši ogroman korpus bosansko-hercegovačkih Hrvata svojim "humanim" preseljenjem i stvaranjem Herceg-bosne, te isprovociranim zakonima opljačkati društvenu imovinu koju je stvorio njegov narod u kojega se on znao kleti i držati figu u džepu, takav čovjek treba otići u zaborav. Toga čovjeka mogu veličati samo "tajkuni", ratni profiteri i svakim danom sve veći broj "branitelja". Pravim braniteljima svaka čast.
Udaranjem u svoja prsa za života, i udaranje njegovih idolopoklonika u njegova brončana prsa i poprsja kao dokaz da je uspostavio nezavisnu državu i uveo svoj narod u blagostanje, mogu povjerovati samo zbunjeni ljudi kojih još uvijek ima zavidan broj. Većina ih danas ne sudjeluje u društvenom životu jer nema vremena ni za svoj privatni, što zbog straha, što zbog neimaštine, ali prihvaćaju svaku retoriku vlasti i svaki zakon kao da je bogomdan.
Tvrditi da je Franjo Tuđman "otac domovine", najzaslužniji za smjenu političko-gospodarskog sustava i veličanje HDZ-ove politike stvara novo jednoumlje. Žrtve, protivnici diktature, postaju diktatori, dade se pročitati u mislima mnogih stručnjaka za povijest i radnički pokret. Na koga vam sliči Franjo Tuđman, ili danas Ivo Sanader?
Za uspostavu Hrvatske države najzaslužniji je ustav SFRJ iz 1974. godine, zatim Ivica Račan 1990. kada je u svom poznatom stilu pustio povijest da teče svojim tokom i, naravno, hrvatski narod koji je konačno odlučio da ga pljačkaju i opljačkaju domaći ljudi, a ne stranci ili dotepenci. Ako izuzmemo Antu Jelavića i njemu slične.
"Sve ga gledam, pa si mislam .."- kako je jedna Slovenija stvorila državu (a nikada ju nije imala), kako je to uspjelo Makedoniji (ona nije postojala ni za Aleksandra Makedonskog), uspjela se raspasti Čehoslovačka pa čak i SSSR i, nastala je i Crna Gora, a da nijedna od tih pedesetak novih država nije imala Franju Tuđmana! Pa čak ga te države nisu ni konzultirale prilikom svojih osamostaljenja?! Možda neki univerzalni spomenik zaslužuje samo Mihail Gorbačov koji svojom vidovitošću nije htio usporavati jedan proces koji je tada bio neminovan.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv