Maksova maksimala

nedjelja, 13.08.2006.

Biometeorološka prognoza

Sigurno ste bili u prilici ili neprilici razmisliti i zaključiti da su dnevne biometeorološke prognoze koje nam serviraju urednici radio i TV emisija nešto najgluplje što nam se moglo dogoditi nakon niza revolucija kao što su bile Jogurt ili Balvan, recimo.
Pa kome još treba znati da mu danas neće biti dobro? A to nam uporno poručuju te bioprognoze. One nikad ne kažu da će vam biti dobro, već samo loše ili manje loše. I sada ste vi u neprilici ako vam je slučajno dobro (u zdravstvenom smislu), a bioprognoza kazuje upravo suprotno! I, što ćete sad? Otići svom liječniku, stajati u redu nekoliko sati, a kada dođete slučajno na red iznesete svojoj liječnici da s vama nešto nije u redu. "Na što se tužite?", pita vas liječnica, našto vi odgovarate da je upravo u tome problem. Vama je dobro, a već treći puta slušate na radiju da vam mora biti loše!
Nakon poprilične zbunjoze, što bi rekao Robi K. iz III.a, zajedno sa svojom liječnicom zaključite da je sve to maslo Andrije Hebranga, onoga bivšeg ministra zdravstva, čitaj zla, a danas predsjednika nekakvog povjerenstva za reformaciju tog istog zdravstva. Ta spodoba u ljudskom liku toliko je zla nanio ovoj multietničkoj populaciji širom Hrvatske da će ga pamtiti i treća naša generacija.
Sva ova sprdnja, ali i tragedije odraslih i novorođenih, u ogulinskoj bolnici, KBC-u Rijeka, u Svetom Duhu ili Petrovoj u Zagrebu, sve su to posljedice dehumanizacije društva, a posebno najosjetljivijeg dijela - zdravstva, čiji je začetnik i slijednik opet taj Andrija Hebrang.
Upravo bih se trebao spremiti na pregled prostate jer svi liječnici tvrde da je problem prostate normalna stvar u tim godinama (?!). Pa kako nešto bolesno može biti normalno? Može, kaže Hebrang i sva njegova nomenklatura koja nas uvjerava da je normalno poslije operacije slijepog crijeva prsnuće čira na želucu, ili u najmanju ruku prsnuće aorte s amputacijom noge; jedne, dvije.
Zato odustajem od pregleda s uvjerenjem da mi je, ako je suđeno, bolje umrijeti u hrpi, jer je prostata tu negdje u međunožju pa su noge sasvim pristupačne. Kako bi to bilo da sam samo s jednom nogom u grobu. Ljudi bi mogli misliti da sam tu i tamo.
Ovaj crni cinizam oko našega zdravstva nisam izmislio ja, izmislio ga je Hebrang koji i sam u svoje zdravstvo ima povjerenja toliko da je svoju prostatu izložio nekoj austrijskoj klinici, a slijepo crijevo izvadio negdje u Americi. Taj nam Hebrang svojom bioprognozom želi dodatno povećati strah, pored nesposobne policije, pravosuđa, gospodarstva i nezaposlenosti, ili još gore zaposlenosti s ponižavajućom plaćom za 12-satno radno vrijeme. Ovoj političkoj garnituri jako je važno da svoj puk drži u neizvjesnosti i strahu kako bi mogli zaboraviti na ono najvažnije; da nam je život po standardu, po moralu i čednosti, na apsolutnoj nuli.
Završit ću crno kako sam i počeo. Neka mi oprosti i sam Hebrang. Pročitao sam na internetu pred godinu-dvije u komentarima na neku anketu o zdravstvu sljedeće: Ako je Andriji Hebrangu starijem bilo suđeno umrijeti zašto to nije učinjeno prije nego je napravio ovoga.

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv