Boja krvi
Zalazak sunca bio je fantastican. Velika uzarena kugla spustala se iza brda, nagovjestavajuci smiran i noc, noc kojoj se posebno veselila. Lagani povjetaras i svjezina ulazili su u sobu i milovali joj ramena. Gola i mokra, gledala je kako joj se kapi vode sljevaju niz bedra i nestaju u frotiru rucnika. Rucnika boje krvi koji je toliko voljela. Njena duga crvena kosa cijedila se raspustena preko ledja, a zelene oci trazile pogledom preko sobe u otvorenom ormaru odjevni predmet koji bi joj veceras odgovarao. Misli su joj se razilazile, mora to biti nesto jednostavno, ali elegantno, nesto neprijetno ali nesto od cega se muti pamet, nesto lagano ali opet nesto sto ce se dati primjetiti. Nocas se osjecala kako dugo nije. Zadnje vrijeme je bilo ispunjeno morem emocija, bijesa i stresa, tuge i suza, ljutnje i patnje, nervoze i nesanice, smijeha i ocaja.... sve se nocas stopilo u jedno. Uvijek andjel, dobrica i nadasve divna dana sa svim manirima prave maze, nocas je pozeljela nesto od cega ce njoj biti dobro, a da pritom ne misli na druge, nego na sebe samu. Upravo takva mora biti i garderoba, sminka, frizura..... nocas mora BITI SVOJA. Najezila se kada joj je vijetric presao reko ledja i u trenu se osvjestila da jos uvijek stoji gola i mokra u svojoj sobi. Dohvatila je sa kreveta bijeli kucni frotirni ogrtac i nemarno ga navukla, prebacujuci kapuljacu kako bi joj se kosa jos malo prosusila. U trenu njene se oci rasirise, a usne razvukose u vragolasti osmijeh. Znam sto cu obuci! – pomislila je i sirom otvorila dio ormara koji je skrivao stvarcice koje nije cesto nosila, mozda samo kada je bila posebna prilika ili mozda noc kao ova. Nocas je odlucila ici u ekskluzivni hotel i castiti se vecerom, nakon toga popiti aperitiv u baru i malo plesati, kada joj dojadi naruciti taxi i doci kuci u svoj krevet. I to sve SAMA! Da upravo tako, sama. Dosta joj je bilo svega, i sviju. Odlucila je jedno vece uzeti samo za sebe i odmoriti se, biti svoja i sabrati misli, napuniti baterije i raditi ono sto zeli, ne misleci na nista nego samo na to da je vrijedna uzivanja i svog svijeta. Upravo je tako odlucila danas vracajuci se kuci sa posla, gledajuci u uzarenu kuglu koja se spustala lagano iza brda, donoseci smiraj vikenda i vrelu kolovosku noc.
Potpuno suha izasla je iz kucnog ogrtaca, nakon temeljitog mazanja losijonom za kozu osjecala je barsunasti dodir kasmira iz bocice. Zivjela kemija! – pomisli u trenu i nasmijesi se sama sebi. Dugu crvenu kosu je samo rascesljala i osusila fenom za kosu, pa ju pustila da pada nemarno u uvojcima na sve strane ne skrivajuci joj njezno zelene oci koje su bile najjebozovniki kontrast kosi, ali i dragulj njenog lica uz bijeli osmijeh. Zadovoljna, otvori ladicu sa sminkom. Zagleda se u more sarenila i kutijica, olovaka i pribora za koji je znala da bi malo koji muskarac mogao i shvatiti cemu sluze. Boje je birala redom bez stajanja, tocno je znala sto zeli, zeli nesto extra, sexi i jebozovno. Naglasiti oci i usne za koje bi mnogi umrli, njezno staviti boje u skladu sa haljinom koju ce nositi. Pomislila je kako je smijesno gledati sve te muskarce koji se lome oko nje, pokusavajuci na bilo koji nacin joj se dodvoriti, obasipajuci ju morem gluposti i poklona, na kojima je ona uljudno zahvaljivala. No znala je.... niti jedan ju nikada nece imati. Svi su oni isti! Svi oni zele isto. Sexipilnu zenu u krevetu, koja je i andjeo i vrag, koja zna sto zeli i hoce, koja ima vrhunski sex i mastu i koja ne preza od nicega u zivotu. Svi su oni zeljeli biti barem jednu noc u njenoj postelji, a onda se pokajnicki vratiti svojih finim, ustogljenim, kulturnim zenicama, koje peku kolace i nedjeljom idu na misu, brinuci se za dobrobit delfina i ptica pjevica u svijetu. Nije im nikome htijela biti bijeg od surove stvarnosti, iako je znala da ona to u biti i je, ona je fikcija i zelja svakog napaljenog muskarca, bez obzira koliko mu bilo godina i kolikog je imovinskog statusa. No ona je znala.... Znala je da je samo svoja i nicija! U srcu je imala maleni oziljak, malenu kristalnu kuglu, okus maline i boje rijeke Cetine. Imala je muskarca koji je nemarno koracao njenim snovima, uzmajuci joj mir, oduzimajuci dah, muteci pamet i rastapajuci srce. Muskarca za kojeg je znala da ne moze, nema pravo i ne smije voljeti, za kojeg je znala da pripada u drugi svijet i da je samo vizualiziran pred njenim pogledom i srcem, sa vremena na vrijeme, stvarajuci obrise i paletu boja pastela, ljubec njeno nebo i svodove. Zivjela je sa saznanjem da je njegova, da je on njen i da je tako kako je, da je sama, usamljena i zaljubljena u imaginarnu licnost iz bajke. Dobro, ako je vec tako kako je, ok....ali trenutno nije zeljela niti pomisliti da je bilo tko drugi u njenoj blzini, a kamoli intimi. To znaci.....SAMA! Tu je rijec izustila gledajuci se u ogledalu i dovrsavajuci nanosenje sminke na usne pomocu preciznog kista, sminke BOJE KRVI.....Otvorila je ormar i iz njega izvukla gacice i grudnjak prekrasne cipke, njezne poput paunova perja u boji koja se slagala sa ruzem. Nakon toga sa vjesalice je skinula tanku, ravnu haljinu, od ciste svile, dugu do poda, sa desne strane je imala razrez koji je sezao do njenog desnog bedra otkrivajuci samo na tren ljepote i cari njene zenstvenosti. Potpuno ravan kroj, oko vrata V izrez i bretele tanke i sacinjene od zlatnih lancica davale su haljini glamurozan izgled filmskih diva. Haljina BOJE KRVI.... Sa police je dohvatila kutiju u kojoj su bile sandale, kupila je upravo uz tu haljinu i obozavala ih je, more crvenih remencica koji su njezno poput paukove mreze oblozili njene noge. Nasmijesila se.... Zadovoljna odabranim. Obukla je u trenu gacice i grudnjak, zatim sandale koje je morala malo duze kopcati i snalaziti se u remencicima i na kraju haljinu. Navukla ju je preko glave i najezila se od osjecaja hladne svile koji joj je presao preko tijela. Glavu je zabacila iza i griva srvenih uvojaka prosula se oko nje. Odraz u ogledalu bio je ono sto je zeljela. Seksipilna zena, u najboljim godinama za sve, samouvjerena i spremna zgaziti svijet ispred sebe, sa oziljkom na srcu zelene boje rijeke Cetine, prekrasna u svojoj raskosi i crvenoj toaleti...toaleti BOJE KRVI koju je toliko voljela. Uzela je malenu crvenu torbicu, vec spremnu za izlazak i dugacki crveni sal, tamno crven kao visnja, koji se prekrasno uklapao u toaletu boje krvi. Taxi je taman stigao. Vozila se vrlo kratko, izasla van i usla u predvorje hotela. Decko na vratima joj se veselo nasmijesio i ponudio se da ju odvede do rezerviranog stola. Blago se nasmijesila i dozvolila mu, pritom uhvateci njegov pogled koji je govorio dovoljno.... Na vratima salona za rucavanje, malo je zastala. Dezurni stjuart ju je odveo do njenog stola, a ona je mirno poput princeze hodala za njim ne skrivajuci veseli pogled i prekrasne bijele zube koji su se nazirali iza nasmijesenih usana BOJE KRVI. Osjetila je kako joj pogledi u Sali plaze tijelom, pogledi napaljenih muskaraca i ljubomornih zena, pogledi koje je sa smijeskom prihvacala, ali i hladno odbijala. Osjecala se kao princeza i vamp dama u istom trenu, kao svetica i kurva u jednom, poput andjela i vrazice u istom. Znala je da je ponosna na sebe, svoju vjeru i ljubav. Gledajte...gledajte ono sto nitko nema i nece imati, a ja ne zelim nikome dati, gledajte ono u cemu je jedan zelenooki andjel uzivao i neprimjetno nestao. Ja sam samo masta, privid, bajka.... ali njegova! Ne vasa! – misli su joj se rojile dok je sjedala na svoj stolac. Trgle su ju rijeci konobara.- Hocete li sacekati jos malo, ako netko treba jos doci? Nasmijesila se i odgovorila....- Ne sama sam veceras, donesite mi menu i casu najboljeg crvenog vina! Vina BOJE KRVI. Konobar je nestao, a ona ne obracajuci vise obzir na poglede oko sebe pocela uzivati u glazbi. Noc je tek pocela, znala je da je jos puno do jutra, obecala je sebi i ples i vino nocas i to ce si priustiti. Samo si nece vise priustiti osjecaje..... Pomislila je i na njega i kako bi bilo lijepo da je tu, da ju vidi i osjeti njen miris Diora.... Ali to je vec neka druga prica. Mozda ce joj se sutra i javiti, tko zna....
|
