odsrcadosrca

Ima u mirisu đurđica
nešto od dobrote čovjeka.
One njegove bjeline, mira,
potrebe da suosjeća.

Dok u maloj posudi,
između velikih listova,
proviruje par stapki
bijelih, bijelih zvončića
opoj njihov, uvlači se
u sve kutke prostora i čula.

I dobrota čovjeka miriše.
Sam on, gotovo je nije svjestan.
Riječi što ih izgovara,
dodir koji taži nemir,
otvorenost duha koji prihvaća,
vanjski su odrazi
đurđica u njegovoj duši.
Foto i stihovi: Javorka Pangerčić