Odsjek tame...

08.04.2006., subota

ZA SVE ONE KOJI SU IZGUBLJENI KAO JA....


Pozdrav,moji dragi blogeri!Malo sam razmišljala...Ne o onakvim teen glupostima tipa:što danas obući,hoće li me pozvati van,tračaju li me moje frendice kad su same...

Pokušala sam razmišljati onako malo dublje...kao što bi trebali svi...bar jednom...I znate što sam zaključila?
Život je sranje...Razmišljala sam o onim ljudima koji nemaju takve sreće kao mi,koji pišemo sve one silne blogove...
Postoje ljudi koji ni ne znaju što je to kompjutor,a kamoli internet ili blogovi...I onda kada malo gledam unatrag,vidim kako sam zapravo nezahvalno,razmaženo derište...Ne samo ja,nego većina nas koji imamo uopće tu sreću što imamo dom...Prije je sve bilo bolje...Klinci su poštovali svoje starce,profesore,a danas...Odrasli ljudi misle da danas klinci bježe od kuće zato jer im je mama zaboravila kupiti žitne pahuljice koje su htjeli...a ne vide da su si za to sami krivi...razmišljala sam o onoj djeci koja su napr. pobjegla od kuće...kakav je njihov život?Koji je njihov put?Nitko ih ne razumije,ljudi i društvo bježi pred njima kao da će svojim dodirom ostaviti neki neizbrisivi trag...

ŽIVOT?....KOME TREBA TAKAV ŽIVOT?....

<< Arhiva >>