napokon nesto o metkovicu...
odo ja u metkovic (tj.bijah ja... )
odakle poceti...
iz splita sam isla za Hercegovinu, Metkovic mi je bio usput, nikad nasam bila, tamo je Kristina pa reko da i to vidim...
i... odo ja u Metkovic...
s obzirom da je 9. mj vec bio poceo grad je vec bio poprilicno pust...
vecina studenata je otisla ili se spremala ic, odmori su ljudima zavrsili, veliki gradovi su se punili,a Metkovic se polako vracao u svoj zivot...
sto je meni i pasalo. vidjeti orginal tog malog grada i kako dise...
jedno od mojih prvih pitanja kad smo se posli prosetat navecer je bilo ˝Di su te mandarine?˝ -ipak smo Kiku zvali mandarina =)
ali ako njih trazite, u centru Metkovica cete ih tesko nac (ili ih je malo), tako da teza o mandarinama (bar u ovo doba godine) pada u vodu.
veci dio naseg ˝obilaska˝ svi su se zalili kako nema nista posebno zanimljivo u Metkovicu, kako je dosadan i kako ga obides za 5 min...
a nisu ni svjesni da je meni bilo super...
da sam usred noci sjedila na krovu kuce koja gleda na jednu malu ulicu kroz koju tek tu itamo netko prode i jedini izvor svijetlosti je predivna stara lampa koja podsjeca na to koliku taj grad ima tradiciju...
da sam se setala uz Neretvu (koja izgleda kao da tece uzvodno, a tek kad vidis kako nesto tece shvatis da si u zabludi)...
da smo vracajuci se kuci izmedu nekih zgrada culi tihu svirku gitara, i da su to neki decki svirali, pozvali nas da sjednemo, da se polako skupila neka ekipa koja je bas poput nas bila u prolazu, vecina se poznavala i jednostavno pjevusila i druzila se...
da sam upoznala puno zanimljivih mladih ljudi koji se vise trude, vise razmisljaju i smisljaju sto sljedece konstruktivno mogu napravit da se zabave, a ne zale da ima je dosadno iako imaju sve ko na dlanu...
istina, nisam vidjela mandarine =) al to cu valjda slijedeci put...
poz
|