srijeda, 20.07.2005.
roadtrip
sigurno se pitas sto se to jucer desilo. pa krenimo redom
ja i m smo kupile karte za livno u 4.30. svi znamo kako ja uvijek igram na sigurno pa sam se vec u 3.30 zaputila na kolodvor. e bas u 3.30 je pocela nevidjena pljuscina u zg, potop pravi, pa sam pokisla ko mis u ona 4 metra koja imam od kuce do tramvaja. nevidjeno. mokra od glave do pete. tramvaj naravno ne vozi do kolodvora (zbog radova) pa sam nakon sto sam se vozila 8 stanica vishe nego sto bi trebala normalnim putem jos morala prohodat 500-tinjak metara po kisi s torbom od 20 kg i kisobranom cija je jedina svrha da mi smeta jer se okrenuo, a i fali mu par zica. no dobro, ja stigla na kolodvor ali nema m. pa reko da je nazovem. oh, ali mobitel mi je ostao u stanu. nema veze, doci ce ona. 4.10....4.20....4.30... mozete li malo pricekati, treba mi stici prijateljica? a, nedlje t', ko more znat di je una. more to bit 10, 15 minuta? el?
pa krenuli....
onda sam se mudro dosjetila posudit mobitel od nekog iz busa da vidim di je m. pitala neku curu ali ona bila iz njemacka, prvo put ovdije, nemala mobilno telefon, samo ona kartica sto se stavi, znas, u telefone.... znam stara znam, zuri mi se.....srecom, decko pored nje ima mobitel. evo sad cu ti ga dati, evo, samo malo, gdje je, hmm, cekaj, evo, ne nije, hmm, aha, evo ga. da, cekaj nema kredita na njemu , evo da stavim karticu, imam novu, samo da je nadjem. reko, nema zurbe..
konacno dobila mobitel. sad cu poslat mari poruku....na koji broj...a u 3pm.....aha, znam natin broj, ona ce mi pomoc. nata je medjutim sklona zajebanciji i voli na tudje mobitele, nepoznate brojeve, slat poruke tipa "koju kitu kome kitu" sto se cesto pokaze kao gubitak vremena i dodatna neugodnost za mene jer je decko naravno prvi procitao poruku obzirom da je njegov mobitel.
svakako, mare je ipak dobila broj na koji me moze nazvat i to tocno kad je bus prolazija kroz naplatne kucice. i tako ja zaustavim bus, njih dvi dotrce i happy end. bar za njih. bus nervozan, idemo im na vec spomenutu kitu.... mare ulazi u bus, pored shofera, o pa vi st, o ti si, pa kako ste pa otkad se nismo vidili...ispalo da je to onaj lik sta in je u parizu zaglavija bus ispod nadvoznjaka. faca je.
ali tu prici nije kraj. stali na po puta u mistu koje bi trebalo biti pandan macoli kad tamo studentica n.i. i assist. k.sh. bilo mu je silno neugodno. ho, ho. reko zdravo n! o, i vi ste tu? kakooo steee? a kamo viii? he he. a tak su slatki......
odoshe na ljetovanje :)
odosmo i mi.....
ovo mi je dosad najduzi post, mislim da je vrijeme za kraj
