DAN 38 i 39
Da bi se Šime u potpunosti oporavio, odbačen je gumenjakom do uvale Gršćica na Korčuli, a Marko je odveslao do Tri luke (iliti po domaćima Tri porta) gdje je s prespavao s pratećom ekipom.
Šiminu oporavku pogodovao je srdačan doček obitelji Boroe koja vodi restoran Gršćica u istoimenoj uvali. Osigurali su nam i smještaj i dobru hranu, a da bismo im se nekako odužili Šime je osmislio menu koji je pripremio u njihovoj dobro opremljenoj kuhinji.
Ivan i Žana ispričali su nam kako restoran Gršćica posluje već više od dvadeset godina. Ukratko, Gršćica je definicija pravog obiteljskog restorana gdje rade i pomažu baš svi članovi obitelji, od najmlađih do najstarijih.
Da se vratimo na Šimin menu... iskoristio je blagodati same uvale i pripremio nešto što je Marko priželjkivao probati, a pridružio mu se i ostatak ekipe Otočne Odiseje, kao i obitelj Boroe. Na red su konačno došle – pohane vlasulje u kombinaciji sa salsom od pomidora, kapule i kapara. Preporučamo!
Uslijedila je hladna juha od krastavaca, koju nam je teta Keti jednom prilikom napravila i bezrezevno dala recept, a zatim glavno jelo – gof na tri načina; dobro poznati tris: ražnjići od gofa, gof kuhan u aromatiziranom maslacu i gof poširan s mediteranskim biljem, uz polpete od tikvica.
A za desert već dobro provjerena torta od datulja, upotpunjena umakom od prošeka, meda, korice limuna i svježih smokava.
Fascinantno je koliko se namirnica nalazi u neposrednoj blizini. Sezona je smokava, kupina, na svakom koraku ima aromatičnog bilja. More je prepuno zapostavljenih i neiskorištenih organizama. Bitno je imati samo malo volje, znanja i snalažljivosti, sve to iskoristiti i na taj način obogatiti ponudu u restoranima.
Obitelj Boroe preporučila nam je kako se malo kulturno uzdigunuti u obližnjem Blatu. Čak su nam posudili i svoj auto i već smo se u kratkoj vožnji do Blata uvjerili koliko je Korčula velik otok (sama Vela Luka drugo je najnaseljenije mjesto na svim otocima s preko četiri i pol tisuće stanovnika). Blato, veliko mjesto u središtu Korčule, nekad je bilo najveće selo u Jugoslaviji s otprilike petnaest tisuća stanovnika. Svake godine u središu Blata prikazuje se slavna bitku na Giči iz 1571. godine. Rekonstrukcija bitke podsjeća na sukob Blaćana i Turaka. Blatski muškarci organizirani u Kumpaniju, narodnu vojsku, dostigli su Turke na Giči, oslobodili su svoje sumještane i svladali neprijatelje. Upravo iz tradicije te vojske razvio se mačevalački ples Kumpanjija, čiju tradiciju i danas čuva Viteško udruženje Kumpanija.
Sljedeći dan krenuli smo za Brnu gdje živi Šimina rodica Božena. Obitelj Boroe još nas je jednom iznenadila. Čekao nas je doručak! Zahvaljujemo im ovom prilikom na ljubaznosti i trudu koje su pokazali i time samo potvrdili činjenicu da otok čine ljudi i da nas na ovome putovanju najviše vesele upravo otočani.
U Brni smo se družili sa Šiminom rodbinom, a zatim krenuli put Lastova. Prije samog odlaska Boženina baba Davorka, bivša medicinska sestra, cijeloj ekipi Otočne Odiseje izmjerila je šećer u krvi, napravila mali sistematski pregled i jedino Šimi prepisala čaj od otočke mente za želudac. Zdravi i siti uputili smo se preko lastovskog kanala do uvale Sv. Mihajla. Ima nešto u tom otoku. Nešto posebno, mistično, jedinstveno. Već smo ga svi bar jednom posjetili i zaista se ovdje osjećamo kao doma.
