DAN 33
Šime nije propustio buđenje u ranu zoru kako bi posjetio komišku ribarnicu, a ujedno i razgledao mjesto u tišini. Ugodno ga je iznenadila skromna, a opet bogata ponuda na ribarnici: od kantara, kokota, tragalja (ili troglji, po komiški), do pauka od kamena, kanjca te pokoje murine i ugora. Iznenadili su ga i moli ili oslići s parangala.
Naime, moli se uglavnom love s koćom i daleko su izmučeniji. S druge strane, moli s parangala su očuvaniji, što se vidi po zlatnobrončanoj boji, ljuskama, ali i po znatno drugačijem okusu. Cijena u ovom simpatičnom, ribarskom mjestu na otoku Visu je povoljnija nego u Zagrebu: 60kn kila! (iako, u Zagrebu su moli ulovljeni na parangal izrazito rijetki).
Nažalost, današnji plan upoznavanja vojne povijesti Visa je propao jer je našem vodiču pukla guma. Zato smo odlučili iskoristiti nedostižni nam luksuz na ovom putovanju. Proveli smo jedno vrijeme gledajući Olimpijske igre i informirajući se o uspjesima naših i stranih sportaša u Londonu. Spremni smo za Ribarsku noć i veselimo se učenju pripreme brujeta na komiški, ali i podjeli torti od badema koje su Klara i Šime pripremili za goste.
Izgleda da je ponekad teško živjeti u duhu pravih otočnih Odiseja; robinzonski proživljavati otoke što dalje od blagodati modernog svijeta. Previše stvari koje su izvan našeg dosega utječu na realizaciju naših prvotno zamišljenih nadanja i snova. Ali još je nekoliko otoka pred nama koje ćemo iskoristiti na najbolji mogući način.
Ribarska noć dokazala je da je Komiža pravo ribarsko mjesto.
Ovaj živopisni kraj upoznao nas je s tradicijom pripreme brudeta, između ostaloga, i na falkušama – tradicionalnim komiškim, drvenim brodovima na jidra koji su služili za lov na plavu ribu. Dvije falkuše, Mikula i Komeza Lisboa, ljulale su se na valovima koji kao da su pomogli u pripremi brujeta s ugorom, kozicama, grdobinom i smokvom (misli se na ribu smokvu).
Bilo je tu i tajnih sastojaka, kao što su šalša ili slatke komiške paprike, tzv. paprovice, koje su brudetima dale poseban okus i razlikovale ih od ostalih.
I onda je došla naša torta kao (figurativno i doslovno) šećer za kraj. Uspjeli smo doživjeti i glas, i stas glazbenog gosta Ribarske noći – Vinka Coce. :)
S druge strane, ostatak Otočne Odiseje sa svojim je prijateljima stigao do uvale Mala Travna gdje je uživao u delicijama legende otoka Senka Karuze. Fotografije donosimo uskoro!