Etapa 4, dan 20
Vrulje su naselje kornatskoga otočja s oko trideset kuća, Bez obzira na ne tako pitomi teren i udaljenost, vrijedilo je Veći dio otoka Kornat u vlasništvu je Murterana, a manji u Kako je bura sve jače i jače dizala počele su dvojbe možemo Spomenuo je kako je krajem sedamdesetih došla jedna Čim smo stigli vidjeli smo da je Šime cijeli u poslu i da će
Bura se digla i “teška srca” odlučili smo ostati još jedan dan
kod Ire i Vida. Proveli smo ga u istraživanju otoka, odmoru i dočeku novih
gostiju u uvalu Šipnata. Neki su išli pješke do Vrulja, neke su jedrili, neki
su se prošetali do utvrde Toreta, a neki jednostavno uživali u tišini otočja.
iako je na jednoj zamijećen poštanski broj 313 :) U Vruljama se nalazi centar
NP Kornati, ali upravna je zgrada u Murteru (Javna ustanova NP Kornati). Kao što
samo ime kaže, Vrulje su dobile ime po slatkovodnim podvodnim izvorima.
pješačiti do utvrde Tureta; ne samo zbog izravnog doživljaja starine na otoku,
već i zbog prekrasnog pogleda na dio kornatskog otočja. Riječ je o bizantskoj
utvrdi iz 6. stoljeća. Sagrađena je u vojne svrhe kako bi kontrolirala plovidbu
na ovome dijelu Jadrana. Ulaskom u ostatke tvrđave vidjeli smo da su u tijeku
arheološka iskapanja samoga objekta.
vlasništvu Dugootočana, točnije Zaglavljana. Jedna od posljedica podijeljenog
vlasništva je i njihova dugogodišnja netrepeljivost. Cijeli otok podijeljen je
brojnim suhozidima koji na taj način i vizualno dočaravaju spomenutu razdvojenost otočana, ali i njihove vrijedne ruke. Iako se govori da su
Kornati nekad bili šumoviti, a danas su “goli” zbog neumjerene sječe i pohlepe
ljudi, moguće je pronaći još poneku šumsku oazu. Fascinantni su i stari
maslenici. Omeđeni suhozidima, svojim vječnim zaštitnicima, svjedoče o škrtoj
zemlji i teškome životu ljudi na Kornatu.
li dalje i hoćemo li moći novinare i jedan dio ekipe odvesti na katamaran za
Zadar. Našli smo se u klasičnom problemu “vuk, ovca i kupus”; morali smo
odvesti tri novinara i Štibru, Mirnu i Nikolu, a morali smo dovesti pet Francuza.
Riješili smo to u tri ture, prekrcani stvarima, tako da nismo mogli izglisirati.
Dok smo čekali Vida da dođe s Francuzima na Maloj Proversi (gdje drži auto za
ovakve vremenske (ne)prilike), vezali smo se u restoranu Aquarius na samom prolazu. Upoznali smo iznimno gostoljubive ljude koji su nas ponudili palačinkama i travaricom. Ubrzo
je došao nono Špiro, sedamdesetpetogodišnjak koji čitavoga života nije izbivao
s otoka, izuzev toga što je bio u Ljubljani i u Zagrebu. Kaže kako pamti priče koje
su pričali njegovi nonići i nonići njegovih nonića te da na isti način on
priča te priče svom unuku Nikoli koji je upravo upisao prvi razred srednje
turističke škole u Zadru i kojeg zaista i zanimaju takve priče. Govorio je
kako su se Saljani i Murterini kroz povijest svadili oko svega, kako su 1850-ih
jedni drugima ubijali sluge i ubijali se međusobno, kako među njima nikada nije
bilo mira. Pričao je kako je 1880-ih udovica vlastelina iz Zadra prodala
sjeverni dio Kornata kad je udavala stariju kćer, a južni dio kad je udavala
mlađu kćer. Govorio je kako je otočić Katina prodan za svega tisuću forinti, a
ni ostali nisu koštali više. U današnje vrijeme to bi bilo oko tisuću eura - navodno. Nadalje, pričao je kako su radili u Betini drvene barke za sva
mora, kako su veslali na svako vrijeme i nevrijeme, a žličicom skupljali
vodu i još mnoge druge priče.
jugoslavenska televizijska ekspedicija prilikom koje su sudionici bili dovedeni do Opata
na Kornatu te su sami, bez alata i pomoći, morali preživjeti i doći
do civilizacije. To nas je podsjetilo na našeg Željka Travicu i njihovu
organizaciju Preživjeti.com čiji smo tečaj preživljavanja i sami prošli te bi se vjerojatno
dobro snašli u sličnim uvjetima i zadacima. Sati su proletjeli i Vid je počeo mahati s druge strane Proverse.
Pozdravio sam domaćine i odveo goste iz Bordouxa u Šipnatu.
nešto fino izaći iz njegove radionice. Nabavio je tri kile oborite ribe, vatra
za gradele već je bila spremna, krumpir salata također i znali smo da će to biti
prava gozba. Još jedna u nizu, u divnom ambijentu, u dobro poznatoj sigurnoj
luci. A bura i dalje jača...
