Dan 19, kraj treće etape
Evo nas kod Vida na Kornatu. Nas 16 i 3 psa. Svi gledamo na zapad u crno nebo koje paraju munje. Sve blješti, na trenutke sve se vidi jasno kao dan. Vjetar diže i diže. Upravo smo završili akciju prevezivanja i povezivanja svih brodova. A ima ih. 3 Seascape 18, krava Vidova jedrilica, susjedov veliki drvenjak, mala pasara i naš gumenjak koji je vani jer imamo mali remont na čepu za odvod... Ali da se vratimo na početak dana.Probudili smo se na terasi restorana, rano kao i uvijek, Kovač je već bio spakiran za odlazak, kao i uvijek... Nismo imali bliskih susreta s dvadesetak magaraca koji slatko bauljaju uokolo u čoporu i "čohaju" se o drveće, klupe, stolove, suhozid...
S obzirom da restorani otvaraju tek u 10, a još nije ni sedam, morali smo ubiti vrijeme, naravno kljucajući. Šime i Kovač su otišli odveslati na vanjsku stranu strmaca (poznatijih kao klifova- pogrešno naravno) a mi ćemo se popeti gore i napraviti koju cool fotku.
Nakon što smo ispunili zadatak vratili smo se do gumona, spakirali i pun gas k Vidu! Dečki su lagano krenuli na vesla i ubrzo sreli našeg velikog prijatelja Seba iz Galeb Aventuresa, onog istog koji nam je održao ubrzanu školu kajakarenja na moru. Bio je na điti s nekoliko francuskinja i susret je bio pravo osvježenje.
Kad smo stigli u Šipnatu Vida nismo zatekli kod kuće. Otišao je u Sali po tri slovenke, zamalo olimpijke u jedrenju, u match race-u. Poznamo se s jedrenja na Seascape-u u Francuskoj, znamo da su super društvo. Iako Vid nije bio kući, dočekao nas je stari ribolovac i jedriličar Štibra. Brzo nam je donirao namirnice za juhu, a Šime se primio fritaje, s puno finih dodataka.
Znate da je usljedilo kafenisanje i kljucanje do poslijepodne kad smo morali ponovo u Sali po ekipu s Nove TV, Jelenu, Krešu i Dugog. Brzo smo se skompali i ushemili ih u priču te su se primili alata kojem su najvičniji i krenuli snimati materijale za prilog u INmagazinu.
Za to vrijeme Vid je već naložio vatru za peku i zamjesio kruh, a Šime je pripremio volke za salatu, riblju juhu i hobu s krumpirima.
Da ne bi bilo kako Kovač ništa ne radi, evo što je on radio za to vrijeme:
Kako je večer odmicala sve je bilo spremno da se povelik broj ljudi smjesti za stol i da gozba počne!
Dok smo pisali ovaj blog nevera nas je prošla, nije nas niti okrznula i okrenulo je na buru, koja će biti olujna barem dan dva, a ekipa se rasula na spavanje... Sad smo u iščekivanju jutarnjih vremenskih prognoza pa da vidimo kad možemo krenuti dalje. Nadam se da ćemo barem još sutra ostati kako bi malo zajedrili na buretini i odmarali se nakon toga, a osim toga popodne moramo vratiti TV ekipu u Sali ako će ikako biti moguće :-)
Laku noć!
