dan 13
Kako se probuditi nakon dvije fešte zaredom, s iznimno malo sna, u luksuznoj klimatiziranoj i zamračenoj mobilnoj kućici sa tri spavaće sobe i dvije kupaone, kuhinjom i dnevnim boravkom? Jedino ako moraš u 9 biti na ronjenju u Foka centru s Bracom. Ako samo moraš krenuti dalje - ma nema šanse, spavali bi do popodne.
Tako su naši dečki stavili usnik u usta, dobro ga zagrizli i prvi puta u životu disali pod morem. Vidjeli su hrpu riba, staru olupinu, morskog miša, a Braco ih je pohvalio da su bili odlični i da su sve przo pohvatali.
Nakon ronjenja i legendarne kave kod Hane upustili smo se u novu aktivnost. Blob. tko zna, dovoljno mu je tih 4 slova. Tko ne zna, neka izgugla. Tko neće guglati a zanima ga - to je velika hypalonska vreća od 14 metara u koju se namjestiš a nekoliko njih skoči na početak iste s visine od kojih par metara i katapultira te visoko u zrak. Sljetanje zna malo peckati ali definitivno vrijedi. Slike uskoro.
Ostatak popodneva kilavili smo po kampu jer tamo vrijeme stane, tamo vrijede dukčiji zakoni, druga pravila, druga logika. Sve što mislite da znate, zaboravite, sve što mislite da nije moguće - moguće je!
Krenuli smo kasno popodne do Vira. dva i pol sata veslanja do uvale Srpnica. Tu smo se smjestili u sumrak, narezali rapskog luka, špeka, pušćanskih rajčica i spremamo se za spavanac. Sutra dalje, u nove pobjede, do Dugog otoka. Veselimo se jako jer počela treća etapa a ojačani smo s dva nova člana tima. Kristina i naš crni ruski terijer Khan su sad s nama! Jeeeeee!
Noć je vrlo svježa, počela je burica. A nebo je čisto i zvjezdano za poludit, onako kako treba da doživljaj bude potpun!
Laku noooooć!