dan 12
... iza nas je najjača fešta ikad, fešta na Silbi, ludom otoku s divnim ljudima. Ne razumijem kako nismo ranije “zaglavili” na tom škoju iznimne povijesti, kulture i tradicije. Nastojanja nekolicine zaljubljenika sigurno će uroditi plodom i očekujte da će Silba sigurno izbiti visoko ali zasluženo mjesto na ljestvici hrvatskih top destinacija.
Obavezno bacite oko na site: www.tzsilba.hr gdje ”Maša” piše priče o otoku i dešavanjima, ljudima i običajima, kulturi i tradiciji, raznim zanimljivostima.
Jako nas je naljutila jedna medijska kuća (ipak ime nećemno spominjati) koja je došla snimiti prilog kako na Silbi nema vode i očajnički su tražili nekog tko će kukati kako je neizdrživo i nemoguće ljetovati na Silbi. Vodu treba cijeniti, vodu treba šparati, s vodom treba postupati s poštovanjem i odgovorno. Kako na Silbi, tako i u bilo kojem dijelu Hrvatske ili svijeta. Silba je čak u prednosti s obzirom na okolne otoke jer ima centraliziranu otočku hidrantsku mrežu, te brod s vodom kad dođe, isprazni 950 kubika vode od jutra do večeri, a na drugim otocima gdje mreže nema pune od šterne do šterne i tako danima. I tko nema dovoljno veliki spremnik, taj sigurno da je u problemu s vodom, ali tu se radi o nacionalnom pitanju i našem mentalitetu “vrsnih i odgovornih platiša” i ustrojstvu političkog uređenja i plana razvoja hrvatskih otoka i hrvatskog turizma u globalu. A tu čuče pravi problemi.
Vratimo se mi na najveću feštu do sad, koju će biti praktički nemoguće nadmašiti. Od 18 sati počeli smo krčkati kapulu i pripremati “Zgvacet od kunstov z njokima na parst”. Organizator je osigurao hrane za oko 250 osoba i 100 litara vina. Dizajnerska scenografija na rivi “otočna kužina” i gore spomenutog, sigurni smo da vam je jasno kako ova fešta nije mogla proći nezapaženo. Kad se nakon 4 sata kuhanja konačno krenuli dijeliti klopu, nismo stali do nakon ponoći, s malim pauzama za friške njoke. Proslavili smo i Almin rođendan i nakon kraja fešte preselili smo se u kultni restoran bar “Alavija” i ostali do zatvaranja dok se boje nisu rastopile.
Teška srca otišli smo s otoka, iako nekoliko sati kasnije nego smo planirali, nakon svega par sati sna i krenuli preko Oliba do Paga, točnije do kampa Šimuni, definitivno najluđeg kampa u Hrvatskoj i sigurno jednog od najboljih kampova u ovim prostorima. Šteta da nismo mogli bolje upoznati Olib, zbog krasnih plaža dat ćemo mu zasluženu pažnju sljedeći put.
Ja sam morao nazad do Malog Lošinja po Necky kayak Looksha 17 iz Surf Shopa, definitivno najprofesionalnijeg i najopremljenijeg dućana takve vrste sportske adrenalinske opreme.
Imaju i super web, www.SurfShop.hr svakako proguglajte. link
Ulovio sam ih između Mauna i Oliba i zajedno smo pristali u kamp Šimune gdje su nam priredili krasnu dobrodošlicu i okrijepu nakon 15 milja veslanja po suncu. Nismo imali puno vremena za odmor jer su nam pripremili oko 120 kg janjetine. Oko 18 sati Šime je ponovno kuhao, naravno uz neponovljivu ekipu iz kampa, posebice Leke i dečkiju koji su od 6 ujutro secirali namirnice. Cijela fešta organizirana je na visokoj razini, rutinski i profesionalno, kako se ovdje već godinama radi. S obzirom na veliki broj ponuda raznih aktivnosti u kampu, posebice surfanja, jedrenja na katamaranima, ronjenja i slično koje vode naši dobri prijatelji, moramo se malo i družiti jer nas poprijeko gledaju preko ekrana laptopa. A skupilo se na dočeku poveliko društvo bližih prijatelja, toliko toga imamo za ispričati. Ujutro u 9 Šime ide učiti roniti u ronilački centar Foka, tu u kampu, jedva čekamo snimit ćemo par dobrih kadrova. Ako bude vjetra, malo ćemo probati jedriti i kad seve obavimo – gas na Vir.
Laku noć!