U glavi savršena priča. Pjesme, riječi, osjećaji, romantika. Idila. Lijepo je ponekad od realista postati sanjar i jednostavno se prepustiti. Bez primisli o stvarnoj situaciji koja je daleko drugačija od ovoga što želiš da bude. Samo povremeno prebacivanje snova u stvarnost može istovremeno usrećiti i unesrećiti. Puno je karata na stolu posloženih koje vjetar samo tako može otpuhnuti. Rizik. A svejedno imaš želju razmišljanja o nečemu neostvarenom, učiniti ostvarenim. Nije pametno. Daleko od toga. Ne smiješ. I kao da te to još više tjera da to ostvariš.

Fantasy could never be so killing…

Strah je taj koji te sprječava u tvom naumu. Možda je tako i bolje. No, pitanje koliko će dugo još tako. Postavljaš si pitanja koliko dobivaš i koliko gubiš time? Riskirati ili ne? Suzdržana si još uvijek. Skeptična.

Dance with me
I want to be your partner
Can't you see…

Pitaš se, hoće li druga strana postupiti pametno i ostaviti sve u razmišljanjima? Ili možda sve pretvoriti u djela?

Night is calling
and I am falling…

Razgovori se svode više na monologe nego na dijaloge, ali, lijepo je čuti, u bilo kojem kontekstu, taj glas. Ugoda, makar ništa ne radili. Zadovoljstvo. Nervoza koja prolazi s vremenom. Pomno biranje riječi ne bi li ostavila što bolji dojam. Ono si što jesi, pokazuješ svoje pravo lice. Dopuštaš da te stvarno Vidi. Opet pitanje: Riskirati ili ne?


Da?


Možda..