Uh, sve mi je nekako teško pogledati prazan list papira koji samo čeka da ga napunim slovima. Nekako me postalo strah tog pisanja, cijelo vrijeme imam neki osjećaj kao da nešto moram priznati.

Uzela sam si duži godišnji kao i velika većina blogera, nekako izgubila i volju i inspiraciju za svim ovim. Godi mi ovako ubrzani tempo kad jedva da imam vremena otići na kavu, a kamoli za pisati. Uvela sam neke promjene u svoj život. Više cijenim samu sebe, jer, od toga sve počinje. Drugačije se postaviti prema ljudima. Ne dopuštati da se itko poigrava samnom, jer JA sam ona koju netko treba zaslužiti. JA sam osoba koju treba cijeniti i poštivati. JA sam ljudsko biće koje tek sada vidi koliko zapravo snage čuva duboko u sebi. Promjene su nastupile, krenula sam od sebe, jer nema svrhe u neprestanom pokušavanju mijenjanja drugih. U ovom svijetu moraš preživjeti, izboriti se za sebe, jer, ako sam to ne napraviš, nitko umjesto tebe neće.

Dosta je bilo analiziranja svake situacije i uništavanja svega lijepog što ti se dogodi. Vrijeme je da prestaneš stvarati zid oko sebe. Vrijeme je da počneš puštati ljude bliže sebi. Vrijeme je da se prepustiš. Vrijeme je da se prestaneš bojati prihvatiti sreću.