Sama.
30.03.2008.

Staneš.
Razmišljaš.
Okrećeš se oko sebe.
Primjećuješ, sama si. Sama sa svim mislima. Mislima poput nabujalih rijeka. Utječu jedna u drugu. Previše ih je. Ne snalaziš se. Ne vidiš izlaz. Ne znaš kako da pobjegneš od njih. Želiš da prestanu dolaziti. Dosta ti ih je.
Ne želiš toliko sve uzimati k srcu. Dovraga ,ne želiš da te neke banalne stvari povrijede. Ne želiš biti tako osjećajna. Ne znaš se nositi s tim. Voljela bi da ljudi nisu takva gamad. Čovjek je čovjekov najveći neprijatelj, kako je rekla teta Fanny. I voljela bi da te to toliko ne boli.
Odlučuješ se boriti. Odlučuješ stati tomu na kraj. Sada, dok si sama. Cijeli dan. Ne pomakneš se s početne točke. Na početku si. Nisi stigla dalje. Budeš. Stići ćeš. Jer jaka si. Jesi. Valjda.
Bon Jovi se nadglasava s tvojim mislima. Nema koristi. Samo odmaže. Samo još više asocijacija na svaku njegovu pjesmu. Još ih je više. Još su jače. Postaje teže.
Ne možeš.
Slamaš se.
Staneš pod tuš. Ne mičeš se. Kapi vode padaju po tebi. Suze. Ruke drhte. Slamaš se. Padaš. Dok voda pokušava isprati tvoje misli. Ne dopire do njih.
Previše misli.
Previše suza.
Previše…
Ne želiš pričati o tome. Ne želiš da te ispituju. Ne želiš.
Želiš biti sama. Želiš kraj svemu tomu.
*šajni.*
Komentari (25) On/Off
Prokleta nedjelja.
04.03.2008.

Rijetko kad doživiš ovako čudno buđenje. Spavaš. Stvarno si premorena ovih dana. Samo odjednom, otvoriš širom oči. Otvoriš oči i na trenutak se osjećaš još umornije nego što si bila. Ležiš u krevetu još narednih sat vremena. Ležiš i gledaš u prazno.
Naglo ustaneš. Sjedneš za comp. Tek toliko da provjeriš mailove, ima li koga na msn-u i ima li čega novog na blogu. Ništa posebno.
20tak sekundi stojiš na stepenicama i pokušavaš se sjetiti jesi li zaboravila nešto i zašto ideš dolje. Zašto? Aha. Da. Doručkovati i u kupaonu.
Dođeš dolje i ne prođe ni minuta, a vratiš se u sobu. Tražiš po policama i ladicama neki notes ili možda malu savršenu bilježnicu za švrljotine pod nastavom ili u slučaju da te naglo pukne inspiracija za pisanje. Tražeći, nailaziš na 30tak šalabahtera. Iz kemije. Biologije. Fizike. Povijesti. [sve iz osnovne.] Sama sebi se pukneš smijati.
Nađeš neki notes sa pandom. Prazan je. Gotovo prazan. Nov i sačuvan. Zaboravila si više na njega. Otvoriš prvi list papira. Prepoznaš po rukopisu da je star najmanje 4 godine. Dobila si ga za jedan rođendan. Uzimaš ga i spremaš u torbu. Ali ipak, sutra ćeš ići kupiti neki lijepi.
Osjećaš se zbunjeno i jadno. Nekako, neraspoloženo. Krećeš u školu. Sama. Ovo je prvi put u posljednjih mjesec dana da si iz kuće izašla nenašminkana. Nisi imala volje stavljati si još i 'žbuku' na lice.
Izlaziš van. Oblačiš kaput i gurneš ruke u džepove. Uvijek se nešto zanimljivo nađe. Ovaj put, u desnom džepu, pronašla si vrećicu meda iz Vip Web Caffe-a na Cvjetnom [volem ga gnječiti dok sam živčana]. Račun od rejbanica koje si kupila dok si bila u Zagrebu. Popis knjiga koje namjeravaš posuditi u knjižnici [i jesi. Dvije.]
U lijevom džepu nađeš dvije vrećice šećera. Jedan iz Vip Web Caffe-a, jedan iz Importane centra. Voznu kartu za tramvaj. I dobrih 20 lipa.
[Kažem. Uvijek nešto novo.]
Hodaš prema školi. Pognute glave i s mobitelom u desnoj ruci. Razmišljaš. Tako bi htjela posložiti te jebene misli u glavi. Tako si zbunjena. Voljela bi prodrijeti u te svoje razbacane ladice u glavi i malo ih pospremiti.
Nedjelja. Prokleta nedjelja. To su posljedice nedjelje. Pojavila se osoba koju dugo nisi vidjela. Osoba koja ti je prije puno značila. Vratila si se u prošlost, koja ti je sada zbrčkala misli. Moraš ih posložiti. Što prije. Moraš.
Ne da ti se pisati detaljni izvještaj iz Zagreba. Bilo je odlično. Najjednostavnije rečeno.
Kazalište Exit. Predstava 'Kauboji'. 2,5h uživanja. Smijeha. Prekrasno. Svakako, tvoja preporuka. Glavni glumac- božanstveno.
Hrelić. Još više smijeha. Malo gađenja. Ipak, nisi ti za takva mjesta. Gotovo cijeli hrelić si prohodala na prstima. [bilo je blato.] A ti si bila u starkama i širokim trapkama koje se vuku po podu. Malo je to sve preprljavo za tebe *okice*.
Državno iz latina. Najbolji događaj na kojem si bila u zadnjih godinu dana. Još si i sada pod dojmom. Ukoliko želite znati kako je to biti prvak države u latinu, pitajte Vanjicu i Ady-a. *ljubem vas* Ti si se rasplakala od sreće. Potrošila glas na vrištanje i navijanje. Skakala kao luđakinja. Preskočila preko ograde ne bi li ih izljubila i izgrlila. *volem ih*.
Tamo si se vratila u prošlost i zbrčkala misli. Na tom natjecanju. Suze radosnice su prešle u suze 'tugopoljke'.
U ponedjeljak ujutro, naguravanje u tramvaju s ogromnom putnom torbom. Odlazak na bus. Povratak u Bjelovar. Loše, zbunjeno raspoloženje.
Još uvijek.
Imaš novi dizajnek. Ljubim Patku moju najdražu :)
Gutaš Corny-e s kikirikijem kao luda. Njami.
Šajni rejbanice. Lado je reko da sam tu šekši šajni. *hihi* A ovdje šminki šajni. *neee*
*miss.shiny.*
Komentari (24)
On/Off