Šretan.
Popiješ 8dcl čokoladnog mlijeka. Baš kad si pomislila da si se odvukla. Opet te navuku oni ljudi koji su ti ga kupili u menzi i donesli 10 komada doma. U ponedjeljak. Više nemaš niti jedno. Zlo.
Baš se nekako dobro osjećaš danas. Očito da takvo raspoloženje vlada u zraku. Baš ti je odličan tvoj šajni svijet. [Ako ima tko što protiv neka si suvišni komentar nabije tamo gdje mu paše :)] Baš se odlično osjećaš u svom šajni svijetu. Baš ti je drago jer je i Ona u svom divnom imaginarnom svijetu. Ako tako sreća vlada, ne bi trebalo biti primjedbi. Hvala. :)
Osjećaš se tako dobro da bi se sada osobama koje te ne podnose bez pardona mogla cijeli dan smijati u facu. Slušaš neki dobar quickstep koji ti još više diže raspoloženje. Svakih 10sec, postaviš se u držanje za standard. Ponese te muzika. Samopouzdanje raste. Nitko ti ništa ne može. Odličan osjećaj. Faca [^^].
Aaaaaaa. Sambaa! Ooo da. Tresii :).
Moraš si srediti sobu. Čak se više ni ti sama ne snalaziš u svom 'kreativnom neredu'.
Tata ti je danas oprao prozor u sobi. [zvuči pomalo nevjerojatno. u životu ga nisam vidjela kako pere prozor.] Rekao je da se nije vidjelo kroz njega. [Nije istina, ja sam ga vidjela u nedjelju vani dok je čistio dvorište :)]
Napokon ćeš si srediti sobu onako kako si željela. Nakon što je pospremiš. I nakon što dođe striček majstor da uzme mjere za stolić. Onako mali, niski, okrugli. I okolo pobacani jastuci s šarenim prugastim navlakama. *weee* Šretno.
Mama ti je danas prigovorila kako dopuštaš da te gluposti i stinice naživciraju. Ne znaš. To samo dok nisi dobre volje. Trenutno si šretna, tako da je dobro :).
Ostale su ti još dvije kockice milke. Nova neka. Toffe Ganznuss. Što god. Fina je. Smazala je u roku 4 dana. Veliku naravno. Zadnje dvije kockice ćeš ostaviti za Imaginary dok dođe sutra po tebe. I njoj je bila fina. [^^] Naravno, u slučaju da večeras ne dođeš u napast. :)
Nevjerojatno je koliko ti novaca potrošiš na taj mobitel. To je strašno. Ne sjećaš se kada zadnji put nisi aktivirala 'sos kredit'. Taj mob je zlo. Adsl je zlo. Msn je zlo. Ovisnostiii.
Još uvijek nisi pročitala knjigu do kraja. Kako ti se čini, čitaš je samo u školi. Pod engleskim. Sutra si dežurna [^^]. *wee* Propustit ćeš dan jezika. Francuski. Talijanski. Engleski. i matematiku ajde. Ali bar ćeš se načitati. :)
Sunce sija vani [ne trenutno. trenutno je mrak :)] . Prekokrašno je. Toplo. Veselo.
Zapravo, ništa pametno nemaš reći. Gmaz te nagovorio da pišeš post. [Nije mu puno trebalo].
Baš si šretan. Šretan. Šretan. Šajniješ. Trčiii ti se. Skači. Skači. :)
I baš te boli šajnovski spolni organ što kokoške seru po tebi. :)
Volem.
*Miss Shiny*
Komentari (19) On/Off
Možda bi.
Dobrih pola sata sjediš i gledaš u prazni list papira otvoren u Wordu. Razmišljaš što da napišeš. Prsti su ti po prvi puta lijepo raspoređeni po tipkovnici. Pišeš sa svih 10 [ovaj put ne sa 6], zato i ide sporije. Iz zvučnika se glasa Bajaga. ''Jedino to se zove ljubav''. Već danima. Sklupčaš se na tabure, glavu nasloniš na koljena i svake 2 minute je podigneš ne bi li napisala koju novu rečenicu. Kako jadno. Osjećaš se glupo trenutno. Jako glupo. I lijeno. Opet nemaš inspiracije, ali ne želiš da onaj depresivni post stoji kao zadnje objavljen.
Dan ti počne sunčanim raspoloženjem. Donekle. A nevjerojatno je kako ga samo pojava i koja riječ par osoba može pokvariti. I ti još dozvoliš zbog nekog glupog razloga da ti ga te osobe pokvare. *Idiot*. Živčana si užasno. Toliko živčana da ti svaki put dok vidiš te osobe dođe da izvedeš neki knockout. A zbog čega? Zašto ti zapravo trošiš svoje živce na ljude koji to ne zaslužuju? Ne znam. Jadno. Ali tako je. Povrijedi te ili razljuti i najmanja sitnica. Moraš prestati biti takva. Ne bi trebala dozvoljavati da te gluposti izlude. Khm. Kako je to lako reći. Još samo izvedba toga i gdje ćeš bolje :). Uspjet ćeš i u tome. Kad-tad.
Oasis se začuje u zvučnicima. Prekrasna pjesma. ''Don't look back in anger''. Oči te počinju malo zezati. Suza navire. Ništa strašno. Normalna reakcija na lijepe riječi u pjesmi. :)
Razmišljaš si malo o nekim stvarima u životu. Postavljaš si pitanje : 'Dali je moguće voljeti dvije osobe istodobno? '
Prije si toliko bila uvjerena da je odgovor 'ne'. Sada, više nisi tako sigurna. Previše razmišljanja moglo bi te opet dovesti do raspoloženja 'vikend'. Bolje da onda prekineš. Iako te toliko zanima odgovor na to pitanje. S tim ćeš se pozabaviti jednog dana kada te sitnice više ne budu mogle samo tako rastužiti ili razljutiti. [Ili možda čitajući vaše komentare? :)] Sada, brzo prebacivanje misli na drugu temu.
Možda bi neke stvari bile lakše da je život san. Možda bi.
Do onog trenutka kada shvatiš da ti je san postao noćna mora. Govorimo sebi da je stvarnost bolja. Po tebi, nije. Ako i je, zasigurno nije lakša. Uvjeravamo se da je ponekad bolje da uopće ne sanjamo. Možda bi tako bilo jednostavnije. Kada ne bi imali s čim uspoređivati ovu hladnu stvarnost? No, najuporniji ustraju i uspiju u svom snu. Ili se jednostavno pojavi novi san o kojem nismo ni razmišljali. Novi san. Novi početak. Ustrajnost. Snaga. Volja. Nada. I na kraju, uspiješ. Ma koliko god on bio težak.
A ako imamo sreće, shvatimo da je prava sreća, uopće i sanjati... Nema ništa loše u tome.
Glava opet na koljenima. Desetak minuta već. Njišeš se u ritmu muzike. Plain White T's. ''Making a memory''. Misli su ti se previše zapetljale da nastaviš pisati. Ideš u krevet.
[*Opet te uhvatilo pletenje narukvica. Khm. Sebi si splela crvenu :). Lijepa. N. si plavu. Vi ste face. ^^.]
Volem. Zbunjen sam pomalo. Ali šajnijem. Donekle.
*Miss Shiny*
Komentari (16) On/Off
Previše misli.
Neki čudni nedostatak inspiracije. Već par dana nemaš što napisati. Riječi nekako, kao da su presušile. Postale suvišne možda. Nemaš volje, pameti uopće da natipkaš nešto pametno.
Sada, dođeš tek toliko, da napišeš i ovih par riječi koje ti padnu na pamet.
Ne voliš vikende. Ne voliš općenito slobodne dane. Samo iz jednog razloga. Po čitav dan spavaš, ležiš i razmišljaš. Previše razmišljaš. O nekim stvarima o kojima možda ne bi trebala. Jer, sve što tim razmišljanjima dobiješ su suze u očima i depresivno raspoloženje cijeli vikend. Sve dok se nekako ne aktiviraš. Dok ne počneš nešto drugo raditi što bi ti odvratilo misli od toga. Počneš se osjećati usamljeno. Nesretno. Bezvoljno. Zbunjeno. Ponekad samo poželiš prespavati taj cijeli jebeni vikend! Možda bi bilo lakše. Možda ne bi bila tako zbunjena. Možda bi ti misli bile lijepo posložene, svaka u svoju policu. Možda.
Ali nije tako. Ti ležiš u krevetu. Gledaš u strop. Gledaš. I samo nepomično ležiš. Čak i dok nemaš nikakvih posebnih misli u glavi, suza ti potekne niz obraz i navlaži jastuk. Kad to primijetiš, obrišeš suzu, sklupčaš se, okreneš na drugu stranu i zaspiš. Spavaš cijelo popodne. Koje ti je, btw, bilo predviđeno za učenje.
Ne možeš. Oči jedva držiš otvorenima. Još uvijek si umorna. Umorna od svega. Umorna si od vikenda koji je tek počeo. Umorna si od toliko misli. Umorna si od toga što je zadnja tri vikenda svaki put jednako. A tek je počelo.
Zapravo si toliko zbunjena da ponekad ni sama ne znaš što želiš. Ponekad si toliko sigurna u to što želiš imati. Ponekad si toliko sigurna u to da želiš nešto što ne možeš imati. A onda dođu ovakvi dani i zapitaš se što zapravo želiš. Zapitaš se što bi bilo najpametnije. I? Što želiš? Ne znaš. Čežnja nam slama srce. Čežnja je ta koja nas može uništiti. Često se dogodi da najviše želiš ono što ne možeš imati..no, koliko god je teško željeti nešto, najviše pate oni koji ne znaju što žele.
Sama si s tatom doma. Ne ideš nikuda, iako bi mogla, da malo počneš misliti na neke druge stvari. Ali ne želiš ići i ostaviti tatu samog doma. Mama je ostala na kemoterapiji. Nije dobro danas koliko si vidjela po njoj [psihički mislim]. Teško ti ju je i pogledati. Ne želiš da ona vidi suze u tvojim očima. Ne želiš ju opterećivati. Jer, znaš koliko bi nju pogodilo da ona vidi suze u tvojim očima. Jer, znaš da će tvoje loše raspoloženje proći kroz koji dan. Jer znaš koji je najveći uzrok tvom raspoloženju. I znaš da će već dok počnu radni dani, proći. Njezino nije tako jednostavno. Sada moraš biti uz nju i pokazati joj da si jaka. Zato prikrivaš suze pred njom. Zato se skrivaš u sobu da se isplačeš. Zbog toga.
Želiš ispasti jaka pred njom. Želiš joj pokazati da se ima zbog čega boriti. Želiš joj barem na neki način olakšati već teško situaciju.
Pa se tu jadaš. Pa tu ponekad pišeš gluposti. Na svom blogu. Da bi sebi olakšala. Tako da, nemojte zamjerati. Svatko ima svojih crnih trenutaka.
Opet se još više ubijaš depresivnim pjesmama. Želiš prespavati sve ovakve trenutke.
Bit ću bolje. Znam. Ipak, ja sam Šajni.
Volem.
*Miss Shiny*
Komentari (22) On/Off
*laaav* Štivo za svoju dušu.
Sebe vidiš kao djevojče koje iznad svega cijeni mirnu večer kod kuće uz dobru knjigu. Malo Plain White T's-a ili Oasisa iz zvučnika, u šalici, za koju si mjesta našla jedino na skeneru [i iskreno se nadaš da je nećeš trknuti], kamilica koja se već napola ohladila dok se ti sjetiš popiti je, na nogama termo čarape i papuče [da jesam, zimogrozna sam]. Srijeda navečer. Iako ti se zaista čini kao da je u najmanju ruku već petak. Dani lete.
Pješačeći od škole do doma [jer tata nije došao po tebe- miša mu i sastanak], sama naravno, jer N. već pobjegla nekuda, razmišljaš o današnjem danu. O tome kako si još jedno jutro bacila u vjetar spavajući do 10h. Knjigu opet, nisi ni pogledala, već si radije otišla s J. na kavu. [Kasnila. Po običaju. Dok se s njim nalazim, uvijek kasnim 10min. Navika više.] Vozi te do škole. Obožavaš ono dok ti kao raste neki adrenalin dok se voziš na motoru. [Ne, nije skuter, prije bi na biciklu pedalala :D] Osjećaš se nekako slobodno. Kako god, neopisivo dobar osjećaj. Bilo bi još lijepo reći sad, čisto za dojam i da si stvorite sliku u glavi, kako ti vjetar prolazi kroz kosu, bla bla i sl. , ali ne možeš budući da ti vjetar nije ni došao do kose. J. ti je nabio kacigu na glavu. :)
Danas si se prisjetila pod engleskim nečega što si prije svakodnevno radila. U Osnovnoj pogotovo. Poneseš svježe posuđenu knjigu iz knjižnice u školu. Ne prođe niti jedan školski sat pod kojim ne zaviriš bar na par redaka u knjigu. Švercaš se tako pod dva sata engleskog danas, ne bi li upila što više tog sadržaja knjige u koju si se zaljubila. [Sjajna svjetla, velegrad.- Jay McInerney] Moraš ju kupiti. Budeš. Sigurno. [Algoritam, dolazim! :)]Prisiljena si dignuti pogled i odvojiti se na koju minutu od knjige, dok te netko zove ili eventualno treba za nešto pametnije od toga da te zajebava.
Sjetiš se kako si nekada znala gutati [ne doslovno] barem po jednu knjigu u dva dana. Na gotovo svako mjesto na koje si išla, nosila si knjigu. KOd doktora, kod bake, na wc, na plažu, bilo kud :). Upijala si gotovo svaku riječ R.L.Stine , Meg Cabot, Ann Brashares, Disney-a [koji je bio aktualan od prvog do četvrtog razreda osnovne] koji su te najviše pratili kroz tvoju Osnovnu. Svaki tjedan te se moglo naći u knjižnici. Došla si u srednju, novi ljudi, novi predmeti, novi profesori, novi način predavanja [i naravno stara zgradurina koja samo čeka trenutak kada će se urušiti tebi na glavu]… Iako nemaš baš neki bed, niti nekih prevelikih problema s privikavanjem na neke nove situacije, za ovo ti je trebalo vremena.
Čitanje knjiga u slobodno vrijeme tada ti više nije bilo u dnevnom rasporedu. Jedva da si pročitala one užasno dosadne lektire, koje si morala početi čitati budući da ste počeli pisati [i još uvijek pišemo] testove iz njih. Tek si nakon koja 2-3 tjedna shvatila da s tim nema zajebancije.
21. dan u toj velikoj srednjoj, već su ti u razred stigli pedagoginja [možd je čak i psiholog bio, kak se toga ne sjećam?!] i tvoja raska. Ni manje ni više, nego zbog tebe i još dvije osobe s kojima si ti sudjelovala u tom ''zlodjelu''. Dobiješ opomenu, naravno i pismeno, gdje se navodi da je učenica Lana ***** razvalila vrata učionice s još dvoje učenika, tad i tad. Već ti je na početku dobro krenulo. Naravno, nije ti to izgovor za tvoje nečitanje slobodnog štiva otkad si došla u srednju. Ulijenila si se. Zapravo, nisi se ni toliko ulijenila, koliko nisi navikla na takav tempo rada, ocjenjivanja. Čim bi se iz nekog predmeta zapleli konci, ti bi ih pustila [što nisi trebala, jer ti sada fali u drugom razredu]. I tako malo po malo, nisi imala više volje ni za neko dobro slobodno štivo.
Dođe ljeto. Koje ti je prošle godine očito služilo samo za praksu i zabavu. Preko cijelog ljeta, pročitaš jednu knjigu *sram*. Nakon svih stvari koje su ti se dogodilo to ljeto, očvrsneš malo više i odlučiš se ponašati malo pametnije nego cijeli osmi mjesec. Odlučiš dobro započeti novu školsku godinu. Primiti se knjige otpočetka i sve što ide uz to. I kreneš dobro, hvataš ritam. No još uvijek nemaš volje za čitanjem knjiga. Ništa. Prazno. Čak se i glupo osjećaš.
Aww. Ponovno te prošli tjedan uhvatila želja za knjigama. *laav* Sretna si zbog toga. U ovu si se zaljubila. Ideš čitati. *zaljubljeno trepće okama* Voleš knjige. Jako. Jako.
Uf, nevjerojatno je olakšanje skinuti sve sa duše i ostaviti ovdje na blogu. Lakše mi je nakon onog jučer. Tako to uvijek biva *smile*.
*Mala moja Mini, kako imaš super sestričnu, to je strašno. Toliko sličnosti između vas. A po drugom koljenu ti je sestrična. Toliko pameti. Nadasve zadivljujuće. Jedino se razlikujete po visini. I kilama. I godinama. Ali nema veze. [Inače, ja sam ta sestrična lol.]
Imam štrašnu potrebu za maženjem s nekim [mislim da nitko određen. Mislim.] :). Ja bi se ljubila. Awww. [Sad mi se po glavi vrti pjesma ''Traži se dečkoooo….'' ]
I skače mi se. Nekako sam šretan opet. Ali imam upalu mišića, pa ne možem skakati.
Volem. Ne možem reć da baš šajnijem, ali budem dok pročitam još koju stranicu knjige. *okice*
*Miss Shiny*
Komentari (21) On/Off
Pa ne. Očito da nisam dobro.
Sjediš na hladnim pločicama u hodniku škole. Ne mariš za to što ti je dupe smrznuto. Pogneš glavu u koljena i samo sjediš. Sjediš i razmišljaš. Osjećaš se jadno. Cijeli dan. Na rubu si suza. Glava te boli. Ne osjećaš se dobro. Ali šutiš. Šutiš i sjediš. Vidiš da svi ljudi oko tebe imaju svoju priču. Svatko je u svom filmu. A ti sjediš sama. Sjediš i samo ih promatraš dok ti se u očima nakupljaju suze. Dok se sve više osjećaš nestabilnom. Kao da ćeš pasti svaki čas. Oglasi se školsko zvono. Tako glasno da te glava još više zaboli. Sjediš još narednu minutu dok se svi guraju da uđu u razred. Polako se ustaneš i kreneš prema razredu. Osjetiš slabost. Mučninu. Gubiš zrak. Zavrti ti se u glavi. Padneš na pod. Svi oko tebe samo stoje i pitaju :''Jesi dobro?''. [Khm. Očito da nisam.] Dođe V. Primi te pod ruku i odvede u wc. Polijeva te hladnom vodom. Nakon koju minutu, donekle ti se vrati boja. Okej. Malo je lakše. Hvala V.
Zapravo već duže vrijeme razmišljaš o tome kako zapravo ne voliš upoznavati nove ljude. Ne da ih ne voliš upoznavati, nego, nemaš volje više graditi neke čvrste odnose. Nakon što te toliko ljudi s kojima si pokušavala ostvariti neki čvršći odnos, razočaralo i iznevjerilo. Nemaš više volje davati se cijela za nešto što netko neće cijeniti. Zašto da ti jedina daješ sve od sebe da bi održala neki dobar odnos koji si s nekim gradila možda godinama, a druga osoba ne radi ništa? Zašto?! Uzalud. Sve padne u vodu. A tebi se ponekad jednostavno ne da prolaziti sve to ispočetka. Od toga da dobiješ povjerenje neke osobe [i ta osoba moje], do onog čvrstog odnosa za koji misliš da će trajati zauvijek, pa se na kraju raspadne. Nakon svega, izgubila si volju za tim. Preteško je svaki , ali baš svaki put , prolaziti preko sveg onog trnja i kamenja, da bi stvorio nešto što će se raspasti. Preteško je davati sve i voljeti svim srcem, dok ne dobivaš ništa zauzvrat. Dok ne dobiješ ono malo podrške od strane te druge osobe.
Upravo zbog toga nemaš volje graditi ponovno nešto tako veliko. Upravo zbog toga nemaš volje tražiti dečka. S kojim bi pokušala izgraditi odličan odnos, koji bi kasnije pao u vodu. Upravo zbog toga nemaš volje tražiti više pravih prijatelja koje je zapravo jako teško, gotovo nemoguće, naći u tvojoj dobi, s nekim tvojim stavovima i razmišljanjima kojih se držiš.
Previše je toga što bi sada mogla reći na sve to, a zapravo bi se sve svelo na isto. Sve bi se svelo na to da nemaš snage više za takve stvari. Jer pucaš. Lomiš se. Plačeš. Ali to ne pokazuješ. I nitko ne primijećuje. Svaki put dok se sve više razočaraš u nekoga. Svaki put dok shvatiš da su te osobe s kojima si imala takav odnos samo iskorištavale. I ništa drugo. Svaki put dok shvatiš da ti samo daješ, a drugi samo uzimaju i ti ne dobivaš ništa zauzvrat. Čak i tebi, to je preteško. Preumorna si od svega. Previše ti se toga nakupilo [mama. škola. prijatelji. ples. povremeni nedostatak ljubavi. razočarenja. tuga. bol.] . Suze. [Hvala P. puno. Volem.; N. i tebe ;)]
Oprala si kosu. Istuširala se. Bolje ti je. Samo je mučnina još prisutna. Ideš čitati ''Sjajna svjetla, velegrad'' – Jay McInerney. Napokon si bila u knjižnici. Nisi platila zakasninu [kao što sam i rekla :)].
Volem [P. , N.].
*Miss Shiny*
Komentari (16) On/Off
Niz obraz ti klizne suza.
Pitaš se postoji li netko tko će ti darovati malo svog sjaja koji bi ti osvijetlio mračnu stazu koja se nenadano pojavila na tvom putu?
Ima dana kada ne znaš što bi sa sobom. Kada te i najmanja sitnica može rasplakati. Kada te samo jedna teška riječ tako boli. Tada ti je teže od ičega zadržati tu bol u sebi.
Ima dana kada jednostavno pogledaš kako stvari zapravo stoje. Tada se pokušavaš pomiriti sa situacijom kakva je. Iako je ponekad stvarno puno lakše živjeti u oblacima. Lakše je nadati se nečemu, ali zapravo znaš i sama da ne možeš imati. To te spusti na zemlju. Povrijedi. Boli. Ponekad stvarno želiš samo živjeti u svijetu snova. U svijetu mašte i iluzije. Imaš osjećaj kao da ti je to dovoljno. Ponekad želiš izmisliti neko mjesto samo za sebe. Gdje ćeš samovati. Gdje neće biti nikoga. Gdje neće biti tuge. Suza. Samo ti i tvoj osmjeh na licu. Bez ikoga.
Sjediš u školi. Na onoj bezličnoj stolici. Šutiš. I samo sjediš. Promatraš. Doima se kao da pratiš nastavu. Pogled ti malo- malo ode kroz prozor. Gledaš u nebo. Razmišljaš. Profesorica priča. Čuješ da izgovara riječi. Ali ne čuješ što. Misli su ti glasnije od ičega. Nadjačavaju te. Podbočiš glavu na lijevu ruku. Okreneš pogled prema razredu, ali zapravo još uvijek vidiš nebo. Onaj beskraj. Mir i spokoj. Niz obraz ti klizne suza. Isti čas je obrišeš. Ne želiš da te itko vidi kako plačeš. Bar ne itko od tih osoba. U tom trenutku sve što želiš je biti sama. I sama se nadglasavati sa svojim mislima.
Dođe test iz matematike kojeg nisi uopće sposobna pisati. Uzmeš tehničku. Pišeš. Iako ne znaš što. Samo pišeš da ostaviš trag na papiru. Pokušavaš se skoncentrirati. Ne možeš. Misli su ti daleko. Puno dalje od testa. Bez obzira na to, ti si nadaš pozitivnoj ocjeni.
Zvoni ono zadnje zvono. Ustaješ napokon s te tvrde stolice i odlaziš do ormarića. Oblačiš kaput. Izlaziš iz škole i ulaziš u auto. Kažeš rezultate testa iz hrvatskog. Sestra te pita: ''Tko je napisao Juditu?'', ti joj odgovaraš [bez obzira na to što znaš da je napisao Marulić]: ''Ne znam.''. Onda te tlači cijelo vrijeme zbog toga. Ti se jednostavno isključiš. Kao da ne postoji. U svom si svijetu. Ona ti sada najmanje treba sa svojim pametovanjem.
Ulaziš u kuću. Bacaš torbu na stepenice. Odeš do kupaone. Pogledaš se u ogledalo. Oči pokušavaš ostaviti otvorenima. Peku te. Od šminke. Suza. Vjetra. Prođeš rukom po svom odrazu u ogledalu. Želiš maknuti taj odraz. Želiš ga lupiti. Reći mu da je jadan. Da si prestane dopuštati glupe stvari. Klizne ti suza. Trgneš se i vratiš u stvarnost. Opereš ruke i odeš večerati. Najedeš se i odlaziš u sobu. Klat se do kraja depresivnim pjesmama.
Sutra ideš gledati natjecanje. Na vlastitu odgovornost. Ili će ti popraviti raspoloženje ili će biti još gore.
Želiš daleko od svih.
*Miss Shiny*
Komentari (13) On/Off
Daleko od svega.
Probudiš se u 9h. Ležiš u krevetu još naredna dva sata. Razmišljaš. Mijenjaš raspoloženja sa svakom novom misli koja ti padne na pamet. Ponekad te stvarno zna naživcirati to tvoje razmišljanje. Ponekad stvarno previše razmišljaš. Ponekad se samo tim razmišljanjima bez veze bediraš. Moraš to stvarno prestati raditi.
U razmišljanju te prekine mamin poziv na mobitel. [Inače, ona je za to vrijeme bila u boravku.] Pita te koliko misliš spavati. Odgovoriš joj ugodnim tonom da si se probudila prije 2h. Dolaziš dolje. Zvoni telefon. Opet. Kuća nam se pretvorila u telefonsku centralu. Grozno. Šiziš više od tog telefona. Svi živi najednom zovu. A u drugim prilikama nije bilo nikog da se sjeti mame. Naravno, uvijek jedno te isto pitanje. Kako se osjećaš? A kako bi se trebala osjećati u ovakvoj situaciji?! Nevjerojatno koliko ljudi znaju zamarati takvim pitanjima. A mami je onda još gore, jer cijelo vrijeme misli na bolest. Svakih pola sata minimalno zvoni telefon. S opet istim pitanjem. I sad bi ona trebala biti odlično zbog toga?! Od sinoć si joj zabranila da se javlja na telefon. Ti si počela fino otkantavat ljude po glatkom postupku. Mda.
Dakle, ustaneš se ujutro, naručaš odmah. [Pun tanjur mahuna. Mljac.] Objesiš veš. I kreneš se spremati za školu. Buša te počinje boliti. Jajnici. Šmrc. Kme. Bemm ti mengu. Psuješ joj sve po spisku i popiješ jedan Baralgin. Po tom pitanju samo želiš biti dečko. Da nemaš mengu. Ili da je oni dobiju na koji dan. Ali onu praćenu pravim bolovima. Naravno. [Ne. Nisam zla :)]
Izlaziš iz kuće. Vjetar. Ultra-hiper-turbo-mega puše. Pješačiš kojih pola sata do škole. [Sretna li si.] Jedva dopuzaš do tamo. Smrznuta sjedneš na klupu. Naravno, onu do koje je dopiralo najviše Sunca. Glava te boli. I uheka. Koma. Još te sad i moralo napuhat. Tableta ne djeluje. Kme. Dođe ti da nekog ugrizeš od bolova. Prođe prvi sat. Još boli. Popiješ još jedan Baralgin. Napokon se malo smiri. Okej. Dosta toga. Netko će pomislit da konzumiraš opojne droge. Završi zanimljiv dan nastave. Imaš prijevoz.
Dođeš doma. Automatski se baciš na dvosjed. Tek onda se presvučeš. Legneš i zgrčiš se. Pokriješ se dekom preko glave. To ti je običaj kad te nešto boli ili kada si u k**cu i plačeš. Tata ti složi večeru. Donese. Ostaneš paf. Pojedeš, sve.
Telefon opet počne zvonit. Javiš se. Otkantaš. Tatin mobitel zvoni. On priča. Mamin mobitel zvoni. Ona priča. Tv je upaljen i Tarik priča. Ti ludiš. Živčana si. Odlaziš u sobu. Pališ komp. Ovo te još uvijek boli. A popila si Spasmex sad. Tvoja najdraža N. je na msn-u. Pričate. Voleš ju jako. Obje vas puca loše raspoloženje. Ona je bolesna. Tebe boli. Same male jadne. Bogci :D. Idete se klat depresivnim pjesmama.
Sutra test iz matiše. Ne znaš gotovo ništa. Ništa novo.
Imaš osjećaj da ćeš večeras spavati prekrita dekom preko glave. Zbog oba gore navedena razloga. Dođe ti da spakiraš torbe i pobjegneš daleko od svega. U raj. Dok se sve ne riješi. Dok brige i problemi ne nestanu. Želiš se jednostavno distancirati i ostati tako neko vrijeme. Samo si kompliciraš život još više svojim crnim mislima.
Sluša se: Evanescence. Dido. Eva Casidy. Tommy Emanuel.
Kme. Kme. Kme.
Moraš pod tuš. I kosu sredit. Prištić ti se pojavio jedan. [Grr!]
Pleše ti se engleski valcer. [Šmrc.]
*Ovaj post ne bude tu dugo bio. Brijem da će me brzo napustit loše raspoloženje. Nadam se.
*Miss Shiny*
Komentari (7) On/Off