Volim svaki običan dan učiniti još zanimljivijim, ako nikako drugačije, pišući na malo zanimljiviji način. Barem se trudim da tako pišem. I onda, dok vidim te riječi napisane na običnom bijelom listu papira. Sretna sam. Sretna sam jer sam zadovoljna sa sobom. Zadovoljna sam time kako pišem. Volim to. Da. Volim. Volim i iskrene zagrljaje. Više od ičega. [Sad znam temu za idući post :) ]




Zavališ se u krevet bez obzira na to što nisi umorna. Legneš tek tako. Razmišljaš o stvarima koje ti se događaju proteklih dana. Razmišljaš o riječima Prijatelja. Pregledavaš onaj foto album u glavi, koji nije stariji od godinu dana. A toliko si drugačija nego sada. Toliko se toga promijenilo od tada. Ti kao osoba. [Ne mislim na frizuru] Doživjela si toliko toga novoga. Iskustva koja su te učinila ovakvom kakva si sada. Da nije bilo toga, vjerojatno bi se još uvijek hihotala s onim kokoškama koje , ponekad kao da su stale u razvoju. Kao da nemaju svoja mišljenja. Ideje. Stavove. Povodljive su.
Samo sjediš sa strane i promatraš. Komentiraš u sebi i samo šutiš, sjediš i promatraš. Gledaš kako se ponašaju. Vidiš po njima da još uvijek ne znaju što će većina od njih dalje u životu. Većina njih nije ni odredila svoje prioritete u životu. A ako jesu, to su birtija, dečko i cigareta- alkohol. Zadovoljna si jer si iznad toga.

Osmjeh ti se pojavi na licu. Skreneš pogled na desni zid, odmah uz tvoj krevet. Vidiš diplome. Medalje. Plesne postere. Automatski ti se pojave one arhivirane snimke s natjecanja u glavi. Smješkaš se i potekne ti jedna suza. Vidiš kako si bila sretna. Koliko su te ta natjecanja ispunjavala. Koliko te se usrećilo svaki put dok bi voditelj turnira izgovorio tvoje ime. Pred punom dvoranom, izgovori tvoje ime. Polagano i ponosno izlaziš na plesni podij. Partner te pokaže svima i onda ponovno uzima u svoje ruke. Pogledi iz dvorane su usmjereni na vas. Netko vrišti vaša imena iz publike. Sretnija si još više. Trema je gotovo u potpunosti nestala. Za tebe postoji samo ritam muzike i partner. Vi sami u cijeloj dvorani. Plesni podij je samo vaš. Osjećaj je savršen. Završi tih par minuta zadovoljstva. Pokažeš se publici i odeš. Svi skaču po tebi i govore ti kako je bilo odlično. Prve procjene plasmana odmah padaju. Koji sat nervoze i plesuckanja sa strane prođe i zovu te na proglašenje. Dolazi do tvoje kategorije. Prozivaju imena plesnih parova. Od zadnjeg prema prvom mjestu. Svaki put kada bi čula da je prozvan netko prije tebe, pogledaš na tribine i vidiš svoju publiku. Napokon se čuje i tvoje ime. Prva si! Skakala bi od sreće, no partner ti ne pokazuje neko preveliko oduševljenje. To spusti i tebe. Čestitaju ti. Dobiješ diplomu i medalju. Svi ti čestitaju i oduševljeni su. Dijele svoju sreću s tobom. Pod dojmom natjecanja si narednih tjedan dana.
Da. Lijepo je bilo. Potekne suza i prekineš razmišljati o tome.

Shvatiš da u zadnjih par dana razmišljaš o svega par stvari. Razmišljaš o Mami. Uplašena si. Vidiš Tatu kako se malo malo rasplače, a ne postoje riječi koje bi ga utješile. Bit će sve dobro. Moraš vjerovati u to. Tako je lakše.
Razmišljaš o školi. Stavila si je pri vrh svoje ljestvice. Želiš postići nešto. Želiš ostvariti sve ono što si si zacrtala u glavi. A za to ne postoji drugi način nego da sjedneš i naučiš. Počela si čak pisati i zadaće. Naučila si gradivo isti dan kada si ga obrađivala u školi. Ponosna si na sebe zbog toga.
Razmišljaš o nekome tko te usrećuje. Razmišljaš o Prijatelju.
[Ovo sljedeće će samo jedna osoba shvatiti kako treba]
Razmišljaš o osjećajima. Razmišljaš o tome jesu li tvoji osjećaji stvarni. Mogu li te osjećaji nekada prevariti i navesti da umisliš nešto čega nema? Sretna si. Sretna si ovako i možda bolje da nisi ni počela razmišljati o tome. Lako je biti uvjeren u tako nešto. Možda si ti to sve samo umislila zato jer bi željela da tako bude.

Uz sve, još uvijek se ne možeš pomiriti s nekim stvarima. Još uvijek ne možeš shvatiti kako neke osobe mogu biti tako hlade. Bezosjećajne. Ponekad i bahate i bezobrazne. Ne možeš vjerovati da si tu osobu nekad nazivala najboljom prijateljicom. Ne ulazi ti to u glavu. Kako netko može glumiti nešto takvo?! Kako se može pretvarati?! Još uvijek, nakon svega što si joj iskreno rekla što ti smeta. Nema obzira. Svejedno joj je. To ti onda ni ne treba. Ne želiš se zamarati više. Iako boli. Ne možeš više ništa napraviti.

Okej. Nagli pad inspiracije. Počela si razmišljati o previše stvari odjednom i stvorio ti se lagani kaos u glavi. Pametnije je da uzmeš geografiju u ruke.

Sluša se: [još uvijek] Tommy Emanuel. [Sedma pjesma, 10-ti put se vrti. Obavezno poslušaj ti tamo.]

[Treba mi iskreni zagrljaj]


*Miss Shiny*