Nevjerojatno je kako te sitnice koje ti mnogo znače mogu usrećiti ili postići da ti se u roku minute cijeli svijet sruši.
Osjećaš se grozno jer si i sama svjesna toga da se osoba do koje ti je stalo na neki način poigrava s tobom. Osjećaš se jadno, iskorišteno.
Puno ti znači par toplih riječi od druge osobe do čijeg ti je mišljenja stalo. Puno ti znači dok ti ta ista osoba kaže da joj se činiš kao djevojka sa stavom koja ne dopušta da ju dečki motaju oko malog prsta. No, čini mi se da je to samo krinka , tako sve izgleda izvana. Čini se super, a zapravo je potpuno suprotno. Barem na području ljubavi. Ne mogu ni sama povjerovati u to što ja dopuštam, kako se ponižavam, kao da nemam ni trunku samopoštovanja.
Danas, odlučila sam stati na kraj tome. Kao, s mišljenjem da će mi, ako to napravim biti lakše. Ali nije, nije ni najmanje. Osjećam se jednako jadno kao i do sada.
Nije moguće da ne postoji osoba koja te ne bi uzimala zdravo za gotovo. Ali zašto ja svaki put naiđem baš na takvu osobu?! Zašto ja ne bi mogla biti djevojka koja će sa svojim voljenim hodati kroz grad koji je sada tako čaroban, kao iz bajke?! Zašto ja ne bi mogla osjećati toplinu ruke, daha voljenog? Zašto ne bi mogla vidjeti onaj sjaj u očima voljene osobe? Zašto opet ne bi mogla osjetiti ljubav?!
Uvijek u Božićno vrijeme sve izgleda tako savršeno, romantično, kao stvoreno za dvoje…
No teško ti je pomiriti se s činjenicom da svaki dan gradom prolaziš sama, dok zamišljaš nekog pored sebe...


PS. Accoun na msn-u mi je vraćen, ali ako opet dođe do toga, a ne znam, ne obraćajte pažnju ako vidite sumnjive poruke...


Voli vas
Lana