Your God Choices to Remain Siltnt... Mine Dies Within Me Every Time I Die...
27.04.2007., petak
O Lestatu, Elizabeth Bathory i Draculi
|
Lestat kao smrtnik Lestat je sedmi sin markiza d'Auvergne i rođen je Auvergne, Francuska, u dvorcu koji je pripadao njegovim precima. Iako se čini kao da je odrastao kao dijete bogatih roditelja, situacija nije bila takva. Djetinjstvo je proveo više skromno i u mladosti je saznao da ništa neće nasljediti. Vjerovatno najvažniji trenutak u njegovom smrtničkom životu je trenutak kada ga napadnu 8 vukova u planinama Auvergnea. Doma se vraća kao druga osoba, koja je odlučila biti ustrajnija u svojim ciljevima. U potrazi za znanjem odlučuje postati svećenik, no otac mu to ne dozvoljava. Zajedno sa svojim prijateljom Nicholasom napušta Auvergne i odlazi u Pariz, sa željom da postane glumac. Tijekom predstave za njega se zainteresira Magnus, stari vampir, koji ga kasnije otima i pretvara u vampira. Lestat kao vampir Magnus je smatrao Lestata dostojnim da ga nasljedi i tako ga je učinio vampirom, nakon čega je počinio samoubojstvo i Lestatu ostavio svo svoje blago. Lestat je tokom svog kratkog postojanja postao jedan od najmoćnijih vampira. Jedino su mu se mogli suprostaviti najstariji vampiri poput Akashe, Mariusa itd. Dio njegove moći leži u tome što je popio krv Mariusa, jednog od najstarijih i najmoćnijih vampira, te u njegovoj vezi s Akashom. Jedan od njegovih pratioca kroz život je bio i Louis de Pointe du Lac, mladi aristokrat iz New Orleansa kojeg je sam Lestat pretvorio u vampira u 18.-tom stoljeću. Skoro stoljeće su njih dvoje živjeli zajedno, putovali i ubijali. Louis je tvrdio da ga je Lestat pretvorio u vampira čisto iz financijskih razloga, no ovaj je to zdušno opovrgavao govoreći da se "fatalno zaljubio u njega". Lestat i Louis su "posvojili" Claudiu 1795., kada ju je Louis pretvorio u vampiricu. Dok ju je Lestat učio kako da ubija, Louis ju je učio ljubavi i životu. Nakon 65 godina zajedničkog života, Claudia se pobudila protiv Lestata i prerezala mu grlo i ostavila ga u močvari blizu Mississippija, te ga je kasnije pokušala zapaliti. Nakon što su Claudia i Louis pobjegli u Francusku, prošlo je mnogo godina prije nego što su se ponovno sreli. To se desilo oko 1920. godine u New Orleansu kada je Louis našao Lestata i okrenuo mu leđa. No ponovno su se ujedinili oko 1980 ELIZABETH BATHORY  Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Bio je hladan jesenski dan, po padinama brda puzala je siva magla, a bakrene boje lišća skrile su se pred nadolazećim sumrakom. Grof Thurz i njegova pratnja jašući su prilazili osamljenom dvorcu. Thurza je onamo poslao sam mađarski kralj Mathias, a problem nisu bili pljačkaši ili seljaci koji nisu htjeli platiti porez, već jedna žena plemenita roda, grofova rođakinja – grofica Elizabeth (Erzsebet) Bathory, vlasnica dvorca Csjethe, pred čijim će vratima uskoro biti. Prvi znak da u onome što se priča o grofici Bathory ima istine bilo je truplo djevojke koje je ležalo uz prilazni put, nedaleko od dvorca. Ušavši u predvorje Thurza je zapahnuo slatkasti miris koji je nažalost i predobro poznavao – smrt. Do njega je dopro slabašan jauk. Okrenuvši se ugledao je još jednu djevojku, koja je krvarila iz niza rana nastalih ubodima nekim oštrim predmetom, nečime poput šila. To je bio samo početak. Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda. Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila. Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule. Ubila je oko 650 djevojaka. Svoje žrtve je namamila u svoj posjed tako što im je ponudila posao da rade npr. kao sluškinje u njenom dvorcu i obećala im je veliku zaradu. Pronađen je njen dnevnik u kojem piše sve u detalje kako je mućila i ubijala te djevojke. Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi. U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i «cijeđenje» krvi, a jedna je čak služila poput krvavog «tuša». Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu. Vlad Tepeš (rumunjski: Vlad Ţepeş) tzv. Vlad Nabadač rođen je u malom selu blizu Târgovista u Rumunjskoj. Otac ga je kao dijete dao u ruke Turcima. Postao je taocem u sklopu političke nagodbe te je sklonost okrutnosti razvio upravo dok je promatrao otomanske metode mučenja. 1456. postaje vladarem Vlaške. Uistinu je riječ o jednom o najuzasnijih europskih tiranina. Procjenjuje se da je dao pobiti oko 30.000 stanovnika Vlaške i Transilvanije. "Dracula" znači "Draculov sin" - manje više zmajev sin. Vlad je prema legendi poginuo u zasjedi. Neki pričaju da su ga ubili njegovi vojnici, zamjenivši ga za turskog vojskovođu. Glava mu odrezana i poslana turskome caru Mehmedu, koji je bio veliki Vladov neprijatelj. Prema legendi tijelo mu je osakaćeno i zakopano ispod oltara u crkvi u samostanu na otoku Snagov. Kada su 1930. arheolozi otvorili grobnicu bila je prazna. Mladost Rođen je 1431. u tvrđavi Šigišoara (njemački Schäsburg) u Transilvaniji. Otac mu je bio Vlad II. Dracul a majka moldavska princeza Cneajna. Imao je starijeg brata Mirceu i mlađeg polubrata Radua. Iste godine kada je rođen njegov otac je u Nürnbergu od strane njemačkog cara i mađarskog kralja Žigmunda uveden u vojnički križarski Red Zmaja čime je stekao nadimak Dracul-Zmaj. Povjerena mu je zadaća borbe s Turcima na granici Transilvanije i Vlaške. Vlad Dracul je 1436. zbacio Alexandrua Aldeu sa prijestolja Vlaške i zasjeo na njega kao vlaški knez. Kada se učvrstio na prijestolju vidio je da se ravnoteža snaga mijenja u korist turskog sultana Murata drugog. Sklopio je sa Turcima savez protiv Žigmunda. 1438. je sudjelovao sa Turcima u napadu na Transilvaniju a pratili su ga sinovi Dracula i Mircea. U tom pohodu je često spašavo kršćane od turskog zarobljeništva i to je dovelo do toga da Turci posumnjaju u njegovu odanost. Dracul i njegovi sinovi Dracula i Radu su prilikom posjeta Muratu 1444. zarobljeni. Nakon kratkotrajnog zatočeništva Dracul se zakleo na vjernost sultanu i kao dokaz odanosti ostavio svoje sinove kao taoce. Talac Otomanskog carstva Dracula i njegov polubrat Radu su poslani u Egrigiz u Maloj Aziji i stavljeni u kućni pritvor. Ondje su naučili turski jezik a Dracula je, promatrajući turske metode mučenja, i sam razvio jak osjećaj za okrutnost. Nasuprot slijepoj poslušnosti svog polubrata, Dracula je ulijevao strah svojim čuvarima. U međuvremenu, njegov otac Dracul se vratio na vlaško prijestolje i obnovio svoju prethodnu zakletvu pripadnika Reda Zmaja. Iako oklijevajući, pridružio se borbi protiv Turaka a zakletve date Turcima razrješio ga je papa. Njegov sin Mircea je aktivno sudjelovao u velikom križarskom pohodu 1443. u kojem je Turcima oteta tvrđava Đurđu. Međutim, pohod na Varnu 1444., iako je došao do Crnog mora, završio je kao potpuni neuspjeh. Dracul i Mircea su optuživali vođu pohoda Janoša Hunjadyja za poraz i on je osuđen na smrt ali je zbog ranijih zasluga pomilovan. 1447. Pobunjeni vlaški plemići su ubili Dracula (najvjerojatnije po Hunjadyjevoj zapovjedi) a Mirceu usijanim željezom oslijepili i živog zakopali. Prva vladavina i izgon Godinu dana nakon očevog ubojstva Dracula je pušten iz zatočeništva i na čelu turskih vojnika osvojio vlašku prijestolnicu Trgovište. Zasjeo je na vlaško prijestolje kao turski vazal i protjerao sa prijestolja promađarsku dinastiju Danešti. Tada mi je bilo dvadeset godina. Njegova vladavina je potrajala svega dva mjeseca. Hunjady je izvršio invaziju na Vlašku i protjerao Draculu koji je pobjegao u Moldaviju. Ondje je ostao pod zaštitom svog ujaka Bogdana II. do listopada 1451. Preokretanje strana Bogdan je ubijen i Dracula se, odlučivši riskirati, vratio u Mađarsku. Svojim poznavanjem vojnih vještina, brzinom zaključivanja i poznavanjem unutarnjih prilika u Osmanskom carstvu kao i mržnjom prem sultanu Mehmedu II. ostavio je dojam na Hunjadyja (koji je u međuvremenu postao kralj Mađarske) i on mu je udjelio oprost i uzeo ga je za savjetnika. Čak ga je postavio za službenog mađarskog kandidata na vlašku krunu koju je držao pro-otomanski nastrojen Dan II.. 1456. mađarska vojska je prodrla u Srbiju s ciljem da izbaci Turke a Dracula je istodobno napao Vlašku. Oba pohoda su bila uspješna i iako je Hunjady umro od kuge Dracula je ponovno zasjeo na prijestolje svoje zemlje. Dracula i turski izaslanici Ovdje su navedene priče o Draculi potvrđene iz više povijesnih izvora. Jednom prilikom Draculi su došli izaslanici turskog sultana da zatraže godišnji danak jer je sultan Draculu smatrao svojim vazalom. Izaslanici su klekli pred Draculom ali nisu skinuli fesove s glava. On ih upita:"Zašto me vrijeđate. Zašto ne skidate fesove?" Oni su odgovorili:"Gospodaru, mi skidamo fesove samo pred našim sultanom." Dracula je odvratio:"Vidim da ste vjerni vašem sultanu i želim vas još više učvrstiti u vašoj odanosti njemu." Tada je naredio svojim vojnicima da izaslanicima metalnim čavlima pribiju fesove za glave. Zlatni pehar Usred Drakuline prijestolnice Trgovišta stajao je zedanc sa vodom. Kraj zdenca je stajao zlatni pehar kako bi svaki prolaznik mogao peharom zagrabiti vode i napiti se. Dok god je Dracula bio knez Vlaške, nitko se nije usuđivao ukrasti taj pehar. Mudri izaslanik Jednom je Draculi došao izaslanik mađarskog kralja Matijaša Korvina. Za vrijeme ručka u dvorštu dvorca bio je postavljen vrlo visok kolac. Dracula upita izaslanika:"Znaš li zašto zašto ovdje stoji taj kolac?" Izaslanik odgovori."Gospodaru, sigurno je neki velikodostojnik učinio kakav zločin i ti mu ovime želiš priuštiti uzvišeniju smrt od ostalih." Dracula odgovori:"U pravu si. Ti si izaslanik jednog velikog kralja i taj kolac je postavljen za tebe." Izaslanik odgovori:"Gospodaru, ukoliko smatraš da sam počinio zločin koji zahtjeva takvu kaznu, kazni me. Ti si najmudriji sudac i ukoliko sam zgriješio, za moju smrt nećeš biti odgovoran ti nego ja." Dracula mu reče:"Da nisi tako odgovorio već bi bio na kolcu. Ti si uistinu kadar biti izaslanik velikih vladara. Pođi u miru i reci svome kralju da mi šalje šalje samo mudre izaslanike jer ukoliko nešto krivo kažu, za njihovu smrt će biti oni krivi a ne ja." I bogato ga nagradi. Sluga koji nije podnosio smrad Dracula je običavao jesti okružen leševima nabijenima na kolce. Uživao je u tome. Jednom za vrijeme takvog objeda sluga mu je posluživao hranu. Kako nije mogao podnijeti smrad leševa sluga je začepio nos. Dracula ga je upitao:"Zašto si začepio nos? Zar ne možeš podnijeti miris?" Sluga odgovori:"Ne gospodaru, ne mogu podnijeti miris." Dracula mu reče:"Tada ćemo te premjestiti dovoljno visoko da ga ne možeš osjetiti." I Dracula naredi vojnicima da naprave kolac trostruko dulji od uobičajenih, postave ga u dvorištu i nabiju slugu na njega. I tako bi. Trgovčevo poštenje Jedan je trgovac prolazio prolazio kolima kroz Trgovište. Morao je prenoćiti u gradu ali nije znao gdje ostaviti kola s robom. Otišao je Draculi i nakon što mu je predao poklon rekao:"Gospodaru, noć me zatekla u tvom gradu. Savjetuj me gdje da ostavim kola sa svojom imovinom da ne bila ukradena." Dracula mu je odgovorio:"Ostavi kola preko noći nasred gradskog trga. Ja ti jamčim za njih." Trgovcu to nije bilo po volji ali je poslušao. Ujutro je u kolima nedostajalo 160 zlatnika. Trgovac je Draculi prijavio pljačku a ovaj je građanima Trgovišta zaprijetio da ako ne izruće lopova, čitav grad će biti spaljen. U međuvremenu je Dracula naredio svojim ljudima da iz njegove riznice uzmu 161 zlatnik i neprimjetno ih stave u trgovčeva kola. Trgovac je pronašao novce ali kada ih je prebrojao vidio je da ima jedan zlatnik više. Otišao je Draculi i rekao mu:"Gospodaru, ptronašao sam svoje novce ali tu je jedan zlatnik više." Upravo u tom trenutku vojnici su lopova nabijali na kolac i Dracula je rekao trgovcu:"Da mi nisi rekao za taj zlatnik više nabio bih te na kolac zajedno s lopovom. Ovako si dokazao svoje poštenje. Idi u miru." Poderana seljakova košulja Jednom je Dracula prolazeći Vlaškom ugledao seljaka sa poderanom košuljom. Upitao ga je:"Zar nemaš drugu košulju?" Seljak je odgovorio:"Nemam gospodaru." Dracula ga ponovno upita:"Zar nisi posadio lan, zar nemaš lana za platno?" Seljak odgovori:"Imam mnogo lana gospodaru." I pokaže mu spremište puno lana. Dracula ga upita:"Imaš li ženu?" "Imam."-odgovori seljak. "Dovedi ju!"-naredi Dracula. Seljak dovede ženu a Dracula joj reće:"Zašto si lijena prema svom mužu? Njegovo je da radi u polju i da te hrani. Tvoje je da mu popravljaš odjeću. Da on nije posadio lan on bi bio kriv što mu je košulja poderana. Ti mu ne popravljaš odjeću i ovako si ti kriva." Dracula naredi svojim ljudima da ženu nabiju na kolac. Dok su to radili reće seljaku:"Pronađi si drugu ženu i neka bude marljivija nego ova ili će i ona završiti na kolcu." Vreća sa novcima Jedan vlaški trgovac je izgubio vreću sa novcima. Svuda je bio razglasio da će onome tko ju pronađe dati kao nagradu stotinu zlatnika. Jedan seljak je pronašao vreću i donio mu. Rekao je:"Trgovče, ako je ovo tvoja vreća evo ti je." Trgovac je prebrojio novce i vidio da su svi na broju ali od škrtosti nije želio isplatiti seljaku obećanu nagradu. Rekao je seljaku:"Ja sam prebrojao novce ividio da si ti već uzeo svoju nagradu od stotinu zlatnika. To je bilo tvoje pravo i neka si." Seljak odgovori:"Ja nikakve novce iz vreće nisam uzimao. Donio sam ti ju zatvorenu kako sam ju i pronašao." Trgovac mu reče:"Kada sam izgubio vreću u njoj je bilo sedam stotina zlatnika. Sada je samo šest stotina." Seljak mu ponovi:"Ja nikakve novce nisam uzimao." Odu oni kod Dracule da on presudi. Trgovac mu ispriča svoju priču a seljak reće:"Gospodaru. Meni nije stalo do novaca. Meni smeta što on ne vjeruje u moje poštenje". Dracula je prozreo trgovčevu igru i rekao mu:"Sve je jasno. Ti si trgovče izgubio vreću sa sedam stotina zlatnika a seljak je pronašao vreću sa šest stotina. Prema tome trgovče, to nije tvoja vreća i ti čekaj dok ti se ne javi netko tko je pronašao tvoju vreću". A seljaku reće:Ti uzmi ovu vreću s novcima, nosi ju kući i čekaj dok se ne javi netko tko je izgubio vreću sa šest stotina zlatnika". |
