Zaljubila sam se. Ne mogu lagat. Jednostavno me pogodio grom iz vedra neba i pojavili su se osjećaji privrženosti i dragosti.Kad ga se sjetim sve mi milo dođe. On je dosta tih, nekad se glasa a nekad ne, ovisi u kakvom je stadiju taj dan i dal je napunio baterije nakon napornog radnog dana ili se sav jadan istrošio taj dan.Puno radi i često je u autu jer za vožnju je jako bitan, možda ne svim ljudima ali nekima, čak je i presudan. Volim mršave i tanke i crne.A on je upravo takav, on je bio taj s kojim sam zapravo putovala u Budimpeštu i znam da on nije bio sa mnom da ne bi bilo isto. Bilo bi prazno, bilo bi dosadno.Dok mi se spavalo u 3 ujutro kad sam vozila on me držao budnom i kad sam vidjela njegov sjaj u mraku, mogla sam voziti i do Hondurasa, nije mi bilo bitno.
On me čini sretnom i zabavlja i ispunjava. Ne mogu bez njega više. Jedan dan , to je valjda bio jedan od tih dana, učinilo mi se da sam ga izgubila jer je jednostavno nestao. Nisam mogla taj dan funkcionirati. Imala sam ga potrebu čut, imala sam ga potrebu držat, dirat. Htjela sam ga vidjeti i taj dan sam bila užasno nervozna. Na kraju dana sam ipak nekako uspjela doći do njega i sve je odjednom bilo u redu. Puno mi znači njegova prisutnost iako se jako malo znamo, pa niti 2 tjedna ali imam osjećaj da sam ga odmah skužila, znam kako s njim da nam bude dobro.
Volim te mali, tihi crni, ne znam da li to znaš ali volim te , zbog tebe mogu funkcionirati.Zavolila sam te od prvog dana kad sam te vidjela, to je bila ljubav na prvi pogled i znam da nikada nećeš znati što osjećam za tebe i da svima pričam o tebi i kad mogu te ponosno pokazujem..
Ipod nano zbog tebe je moj svijet ljepši!
