SVe tO TrEbA u LoST

Što ste sve spremni učiniti za ljubav? Primjećujem da puno ljudi o tome piše ali, uz svo dužno poštovanje nitko baš ništa konkretno ne iznosi nego parafrazira ono što je opjevano u pjesmama ili knjigama ili čak čestitkama..Ljubav ima razne oblike: prijateljska, obiteljska, strastvena, materijalna, nematerijalna ( volim recimo moj mobitel ili jesti toblerone..Ne vidim razloga zašto bi trebala postojati jedna vrsta ljubavi koje bi se svi trebali držati i ta riječ: volim te,, zašto je postala tabu tema. Nekome reći da ga voliš,, pa to je predivan osjećaj, to te nadahnjuje, uzvisuje, daje ti krila ( ko red bull haha) ali zbog te neuzvraćene ljubavi li naše paranoje: a što ako on ili ona ne osjeća isto kao ja,, ograđujemo se od tih tiječi i same ljubavi pa velimo: pa drag/a si mi, pa ono lju( minus bavi) moja, pa ono super, mrak si mi , pa znaš ja tebe ono zbilja, ili na engleskom elephant juice koji kad čitate s usana izgleda jednako kao da nekom govorite i love you ( tak da se uvijek možete izvuć da zapravo niste rekli ajlavju ak vas ovaj ili ova pogleda ko iz tuđe glave- uvijek taj safety net mora postojati)naravno bez ičeg konkretnog,, u biti ništa ne kažemo jer se bojimo, kukavice smo, bojimo se reć nekaj lijepo ali zato bez ikakvog ustručavanja možemo nekog poslat u tri pizde mile materine ili u kurac ,to nam je lakše hahaha. Kako smo mi zajebana bića majketi!

No dobro da se vratim na postavljeno pitanje..Kad nekoga volimo ili u samom hiru zaljubljivanja nekada nismo ni svjesni koju mi energiju ulažemo u to da se taj naš osjećaj realizira i nismo svjesni što smo sve spremni poduzeti..
Nedavno sam gledala izvrstan film The Hole ( valjda su naši to preveli Rupa) a radi se o 4 srednjoškolaca( 2 cure i 2 dečka) u privatnoj školi u Engleskoj koji namjeravaju tulumariti 3 dana i noći u atomskom skloništu koje se nalazi u rupi u jednoj šumi..Ideja je to od jedne od cura koja je zaljubljena u jednog naravnog od ta dva dečka i misli da ako budu provodili vrijeme u skučenom prostoru da će se on zaljubiti u nju( s tim da ona jedina ima ključ od vrata skloništa a da ovi to ne znaju nego očekuju da će im netko otvoriti vrata izvana nakon što prođu ta 3 dana)međutim kako vrjeme prolazi, on se ne zaljubljuje pa odlučuje ih držati tamo još neko vrijeme. a ponestalo im hrane, vode, ova jedna umire jer je bulimična , ovog drugog njena ljubav zatuče jer je krio hranu od njih i na kraju ostane samo njih dvoje,, i naravno ,nema se taj njen dragi kome drugom okrenuti i prizna joj da ju voli,, i onda ona prizna da je cijelo vrijeme imala ključ ,, ovaj popizdi počne ju loviti padne s ljestva na glavu i umre,,, ( by the way ona se izvukla jer nije imala niti jednog svjedoka mada je bila kriva za ubojstvo njih 3,, ono pjur đinijus)
I sad ,, Kaj je postigla
1. Okej reko joj je da ju voli ,,ali to zato što je bio izgladnjeo, umirao od žeđi, halucinirao i mislio da će umrijeti
2. Nema njega više a bome ni ovih drugih

Mislim moram priznati njena ideja,, u početku se činila kao dobar plan,, i na kraju je polučio rezultatom ali jebemu mater,, ne bi ja tak nikad..Ima jedna pjesma a riječi idu ovako :

I can't make you love me if you don't
you can't make your heart feel something it won't

I to je tak.. ona je iznudila njegovu " ljubav" i nemojmo se zavaravati da je to bila ljubav, frajer je mislio da odlazi u vječna lovišta i držao se za život objeručke tako da je i jednoruki trol bio s njim u tom skloništu brijem da bi mu rekao da ga voli. Zapamtite ne možete nekoga natjerati da vas zavoli,, nema tog vremena koje treba proći, te situacije da vi njega pridobijete,,, nikada

Ovo je ekstremna situacija ali nekada smo spremni žrtvovati sebe a i druge sve u ime ljubavi, i k vragu posljedice, ništa nam drugo nije bitno,, odbacujemo roditelje, prijatelje, običaje, vjeru, vjerovanja, navike, mjenjamo se da bi se mogli prilagoditi osobi s kojom jesmo,, u idealnoj situaciji ta osoba bi se također trebala i nama prilagođavati,, ali nekada to nije slučaj , tako da dolazi do žrtvovanja samo jedne osobe a jebiga to nije dobro,,i kad tad te počne proganjati činjenica da si ti sebe mjenjao ili mjenjala radi nekog drugog,, da si prestao pušiti, da si se odrekao tih "loših" prijatelja s kojima on ili ona nisu imali ništa zajedničko, da sve manje viđaš starce jer se njemu ili njoj oni ne dopadaju jer ovoj ili ovom to smeta, a da on ili ona još uvijek dolazi u 6 ujutro pijan/a i galami, da ti sestri zaboravi poslati čestitku za rođendan, da te ne nazove kad treba,, i kad se to sve zbroji i oduzme,, ispada jedno veliko sranje,,
Pričala sam s prijateljicom baš o tome neki dan i ona je rekla da bi se trebalo prilagođavati drugoj osobi, ono žrtvovati ako treba ( ona je u jednoj nesretnoj vezi u kojoj njen odabranik guši njenu umjetničku kreativnost jer smatra da je to nebitno za život)s čim sam se složila ali dodala :Ne teba žrtva biti baš toliko velika,, ako ti sebe moraš skoro iz temelja mjenjati da bi mogla opstati s nekim onda jebeš takvu vezu,,i radije ću biti sama nego u takvoj vezi u kojoj ja više nisam ja.
Jer bolje biti u ugodnom društvu sa samim sobom nego s nekim kome se vi kao osoba baš ne dopadate pa bi vas onak malo izbrusio ko dijamant da mu više sjajite,,,,, ak ide ide ,ak ne ide ne ide, i to je tak and that's it and that's all folks!