SVe tO TrEbA u LoST

Three coins in a fountain
Each one seeking happiness
Thrown by three hopeful lovers
Which one will the fountain bless

Three hearts in a fountain
Each heart longing for it’s home
There they lie in the fountain
Somewhere in the heart of Rome


Ciao bella-come va! Ti amo! Ti sposeroooo-to su uobičajeni poklici koji bi se čuli kad god bi se netko ženskog spola pojavio u vidokrugu talijana..Obično se kreću u čoporima i zadržavaju oko mjesta na kojima se okupljaju turisti.Nije bitno da li si plavuša, crnka, brineta, crvenokosa ili da imaš sve dugine boje na kosi, da si visoka, niska, sa ili bez naočala, debela, mršava-ak si žensko bit ćeš primiječena.. Nevjerojatno dobra stvar za ego btw;)
Godinu dana sam provela u Rimu i moram priznati da mi je to bila najljepša godina života jer sam bila bezbrižni student na pljuga američkom faxu i svi smo bili tamo da spoznamo talijansku kulturu i običaje( u prijevodu da se opijamo i zajebavamo svaki dan daleko od staracaaaa i pravila)..U Rimu sam studirala, učila talijanski i upoznavala lokalno stanovništvo.Kao prvo, ja obožavam Italiju i talijane i sve talijansko: od mode do hrane do muzike..savršeni su mi narod iako će neki od vas reć da su cigani ili kaj ti ja znam ali opet..neću o stereotipima jer to sam izaziva kontroverziju a to mi se sad ne da.

I tako jednog dana sjedim ja sa svojim kolegama s faksa na španjolskim stepenicama a oko nas doslovno stotine mladih talijana sa svojim parolama gore navedenim o braku, ljubavi, poznanstvu.Jedan je naročito bio uporan koji me davio a ja sam ga nastojala ignorirati svim svojim silama ali se mrcina nije dala na svim jezicima je pokušao doprijeti do mene: Hi, how are you(ja ništa), Ciao bella come va( ja ništa), Wie heisst du? (ništa i dalje sam gledala ravno ispred sebe moleći boga da se neka velika ruka spusti s neba i podigne ga i baci negdje u pizdu materinu samo da ga ne vidim i ne čujem),Comment appellez tu? (ništa), brijem da je neš i na turskom provalio ,pa čak i na švedskom .Više nisam mogla izdržat i promrljala sam :Daj odjebi više od mene! A ovom se okice zacaklile:Pa šta nisi rekla da si naša!..Eto kak je svijet mali-naravno pobjegla sam brzo od tamo koliko su me noge nosile a vjerujte da kad mi je frka trčim ko Carl Lewis ili Ben Johnson( ali bez steroida).

Talijani znaju cijeniti žene, bez daljnjega.Kraj njih se žene osjećaju poželjne, lijepe, pametne i sve to.Samo problem je što su apsolutno svima njima sve žene lijepe.Bez zezancije.Jednom prilikom sam pitala Vincenza (policajac je bil, ne carabiniere, to bi bilo ok, neg ovaj je reguliral promet ah božeeee) da li mu je svaka žena lijepa.On me primio za ruku pogledao duboko u oči( a imao je tamne, lijepe duboke oči i pogled ono, da se smrzneš) i rekao:Amore ( jer svi su amore i bella i tesoro-zlato) na svakoj ženi je nešto lijepo..Ja nakrivim glavu i sumnjičavo ga pogledam i u tom trenutku spazim neku debelu talijanku kaj se jedva gegala (ono zbilja je zgledala ko slonica ne pretjerujem)i pokažem prema njoj i velim: A jel ti ova lijepa? Ha! Znala sam- nema šanse da mi sad proda spiku o ljepoti svake žene! On ju je promatrao nekih minutu dvije ( gledali smo kak debela sjedi na klupi i inhalira sladoled -bojala sam se da bu i nas posaugala ) i okrenuo se opet prema meni...ah te oči .. i rekao:Tesoro, cura ima lijepe prste, i i ima lijepe plave oči, vesele, mislim da je vedra osoba-ima i lijepi osmijeh.Pregrizla sam jezik jer sam taman htjela izlanuti kak su svi debeli ljudi veseli i da se ova smije jer je presretna kaj se tovi ali sam umuknula i bolje ju pogledala.I fakat! Imao je Vincenzo pravo : zbilja je imala lijepe oke cura i lijepi osmijeh...Umuknula sam kratko rečeno( za one koji me poznaju znat će da je to rijetkost).Možda ima nešto u svemu tome ko zna..Možda su talijani oni posljednji romantičari koji izumiru..tko to zna.

No da vidimo, Marca sam upoznala kod Fontane di Trevi i to na način da mi je kupio ružu od cigića kaj su ih prodavali i prišao da se upoznamo-jebeš mi sve ak to nije mrak ulet!Svaka mu čast..

Ali ima jedna priča koja me dan danas opsjeda kad god vidim Armaniev Gio parfem na neki način s dečkom po imenu Alessandro i Armanievim testerom.

Srela sam ga ( ma ko na filmu velim vam) u jednom baru i to karaoke baru..Uočila sam ga sat vremena prije zatvaranja tog bara, pjevao je neke talijanske pjesme ali ja sam samo vidjela njega:Visok ( čudno za talijana , ali ak je viši od mene ko ga jebe), tamna kosa kratka, tamne oči, tamnoput, vitak-ono moj tip skroz!Problem je bio što sam se ja u to vrijeme kakti malo ( niš ozbiljno) viđala s onim Marcom s ružom ali on je morao učiti i tak..Nekak sam se našla u njegovoj blizini 15 min. prije zatvaranja bara i počeli smo pričati i bla bla ovo ,ono- ja nisam k sebi mogla doć jer je bio apsolutno najljepši dečko kojeg sam ikad vidjela uživo i koji je actually razgovarao sa mnom.I pita on mene sa smješkom :Vuoi fare un giro( oćeš se prošetati- u prijevodu- idemo zabrijati) ja reko:si si:D.I tak malo smo šetali, malo se ljubili , pa puno se ljubili pa stali i samo se ljubili i pita on mene jel bi s njim na koncert od Antonella Vendittia sutra išla ( to vam je ajmo reć ko naš Oliver) ja onak pijano sa smješkom: si si ali..no no ( Marco!) na njega sam skroz zaboravila i izlanem: A ne mogu sutra imam dogovor s Marcom(glupača!!!) ,Alessandro se osmjehnuo ali i odmaknuo od mene ( ritornaaaa meee) i rekao:Aha, tako znači.A ja brzo: Ma ne ja bum prekinula s njim, nije ti to niš ozbiljno majkemiii..Međutim bilo je prekasno.U tom trenutku Alessandro izvadi iz džepa tester od Gio od Armania i da mi ga i veli:Peccato ( šteta) , otpratio me do busa i to je bilo zadnji put da sam ga vidjela u životu..

Znala sam se pitati prije: Što bi bilo da sam šutila, da nisam Marca spomenula-možda bi mi poklonio i pravi parfem!

Dobro je meni moj stari govorio:Jezičina će te doći glave..Bome da stari moj: ostala sam i bez Alessandra i bez parfema!!!