ne znam što je bog, ali znam što on nije...

...

Ne znam što je Bog, ali znam što on nije.


zdzislaw beksinski

Najnevjerojatnija stvar od svega je:
svi ovi totalitarni elementi
neće biti nametnuti ljudima,
ljudi će ih sami zahtjevati.
Jer je socijalna manipulacija društva
kroz stvaranje straha i podjeljenosti
potpuno odvojila ljude
od osjećaja vlastite snage i od stvarnosti.

Ti procesi koji se odvijaju već
stoljećima, ako ne i milenijima,

religija, patriotizam, rasa, bogatstvo, klasa,

kao i sve ostale smišljene forme despotskih
i separatnih poistovjećivanja,
poslužile su da bi se stvorila manjinski kontrolirana
populacija na koju se lako utječe.

...

Mi smo moćni, lijepi, neuobičajeni.
Ne postoji razlog zašto ne bismo razumjeli
tko smo u stvari i kamo idemo.
Ne postoji razlog zbog kojeg svaka prosječna osoba
ne bi mogla razviti svoje pune potencijale.

Mi smo nevjerojatno moćna bića.




U našoj kulturi naučeni smo uočavati individualne razlike.
Tako da kada pogledate neku osobu odmah pomislite:
"pametniji, gluplji, stariji, mlađi, bogatiji, siromašniji..."
mi bilježimo sve te dimenzionalne različitosti,
stavljamo ih u kategorije i onda se prema njima tako i odnosimo.
I postajemo takvi da vidimo ostale kao odvojene od nas samih
na način da su potpuno odvojeni od nas.
Jedna od dramatičnih osobitosti postojanja
je kada ste s nekim i odjednom vidite sve ono po čemu su oni slični vama,
a ne po čemu su različiti od vas,
i doživljavanje istine o tome da ono što je esencija vas,
što je esencija mene je sve jedno,
shvaćanje da ne postoji drugo.

Sve je jedno.

Nisam rođen bogat niti kao viša klasa,
rođen sam jednostavno kao ljudsko biće
a tek onda sam naučio svu tu priču
o tome tko sam, i da li sam loš ili dobar,
uspješan ili neuspješan,
sve to je naučeno usput, tijekom života.

Stare zablude proizašle iz rasnog, spolnog i religijskog šovinizma,
iz mahnite nacionalističke ostrašćenosti, prestaju djelovati.

Stvara se jedna nova svijest,
svijest koja vidi Zemlju kao jedan organizam
i shvaća da je organizam koji je
u ratu sam sa sobom osuđen na propast.

Bill Hicks je obično završavao svoj šou ovako:




Revolucija je sada.





...

sav text je iz dokumentarnog filma zeitgeist

svima koji nisu toplo preporučujem da ga pogledaju. tko ga ne želi skidati preko torrenta može ga pogledati na youtubeu

i tako 4.7. revolucija dolazi. tisuće građana okuplja se u washingtonu kako bi pokazali svoj revolt prema novom/starom svjetskom poretku. kome? gospodi u neboderima kojima će prije svega poslati zamolbu da se prosvjed dopusti kako ništa ne bi bilo protuzakonito na što će ovi s podsmjehom, naravno, pristati? ili pak ostatku podijeljenog naroda koje već boli glava od prosvjeda, vikanja, prigovaranja, živciranja pa i nadanja, običnim ljudima koji samo žele da ih se pusti na miru da žive sa svojim mikserima na kredit? budućim generacijama da im pokažu kako su njihovi bake i djede digli ruke u zrak kako bi njima bilo dobro, kako bi im pokazali jednoga dana fotke njih sa transparentima visoko podignutima ka plavom nebu
čije poruke ovi ionako neće znati pročitati
jer biti će prezaokupljeni važnijim stvarima
kao što je pronalaženje konzerve paštete
u ruševinama nuklearno devastiranog grada?

ne želim reći da je gotovo i da nema smisla, podupirem prosvjed. ali tek kada se čovjek popravi u glavi, kada shvati da ljubav i poštovanje ne idu zajedno sa ogovaranjem iza leđa te da the revolution will not be televised, biti će spreman za prelazak sa mračnoga na zlatno doba.


sauco-m on deviantArt


sat je na 6.35h, kali yuga se bliži kraju.

brz auto, botox i tri rakete nisu vrhunac kulture jedne velike civilizacije.

23. 05. 2008. našice, disko-klub dance, koncert kultnog alternativnog punk benda KUD-idijoti prema riječima nekih ljudi osvijetlila je obraz kluba mladih KLAN u našicama kao "najjači" koncert dosada na ovom prostoru. bogovi hr panka, ili nasekirani matori prdonje, svejedno, raspalili su binu pred kojom se kovitlala hrpa mladih i starih ljudi zeljnih dobrog alternativnog provoda. duh zajedništva i bratstva se u zraku mijesao sa smradom znoja, alkohola i buke, tvoreci neunistivi opojni miris panka koji se u našicama ne osjeća više tako često nakon odljeva mozgova od oko 2002-03.

idijoti inače sviraju po cijeni od oko 10000kn, ali budući da su uhvaćeni u prolazu na svirku u novi sad velikodušno su svoje usluge naplatili samo 4000kn. uz to im je plaćena cuga, spavanje u hotelu, te im je obećano da će dobiti još novaca ako bude viška od prodaje karata (što su i dobili ). sve je to nevrijedno kada se napomene da su idijoti poslali HRPU plakata "KUD-idijoti" A0 formata kako ljudi ne bi morali naprezati oči čitajući njihovo ime na malim pankerskim plakatima na kojima bi se morala spomenuti i predgrupa. ulaznica je u pretprodaji koštala 30, a na dan koncerta 40kn.

eto isplatilo se. razglas je bio okej, predgrupa koja se nije spominjala na "KUD-idijoti plakatima" osječki AUDIOZEN su mi se veoma svidili premda baš i nisam ljubitelj grunge glazbe. dečki imaju super karmu, talent i sluh. dovoljno da jedan bend proglasim DOBRIM. zatim idijoti rasturaju, ljudi se penju jedni po drugima, povraćaju i dečki se šamaraju pimpekima. nakon treće stvari jedan prijatelj prilazi do gitariste, pruža mu vrećicu i brzinski objašnjava kako su unutra stvari koje je neka cura pogubila valjda po podiju i moli ga da objavi naglas da su stvari pronađene kako cura ne bi dosla kuci s koncerta bez mp3 pleyera i novog markera. pank legenda ga šalje u tri pizde materine i okreće se. na kraju svirke idijoti su prokomentirali kako je ulaznica ipak bila prejeftina. zatim su pokupili svoje pankerske instrumente i pobjegli u svoj alternativni hotel.



jesu li uz sve stresne probleme koje nas sve prate u današnjem svijetu, od malih plaća, predugog čekanja u bolnicama, nemoralnih poskupljenjima hrane, cuge i benzina, do sve češćih prirodnih katastrofa svjetskih razmjera i ratova zaboravili o čemu pjevaju njihove pjesme? ili nikada nisu ni znali?



i za koji kurac ja pišem o ovakvim nebitnim glupostima? zašto sam uopće počeo pisati ova internet wanabe pametna sranja? ne zato što me takve stvari diraju u srce ili zato što ne znam što da radim sa sobom. upravo suprotno. toliko toga pokušavam napraviti i postići da mi treba kočnica. a redovito pisanje bloga je prava stvar za kočenje čovjekova uma.