Iz Homilije kardinala Bozanića na Misi za Domovinu prigodom Dana hrvatske državnosti
30.05.2020.7. I danas, na Dan hrvatske državnosti, kada molimo za svoju hrvatsku Domovinu, do nas dopiru Isusove riječi: Ti idi za mnom! To je poziv da svoj život uskladimo s Isusovim, s Božjim planom i s njegovom voljom. To je poziv da Isusove riječi i ponašanje, njegovu prisutnost, unosimo u sva ozračja društvenoga života, vođeni njegovim Duhom. To je poziv svakomu od nas da uvijek budemo spremni donositi odluke po mjeri Evanđelja i onda kada to zahtijeva suočavanje s teškoćama.
To su vrjednote koje trebaju resiti državu kakvu izgrađuju, za kakvu se zalažu, i u kakvu se trebaju ugrađivati vjernici. To su u presudnom trenutku posebno očitovali hrvatski branitelji. Kao i sve drugo što u životu ima najveću vrijednost – koju ne mogu obezvrijediti ni velike kušnje s kakvima smo se suočili tijekom posljednjih trideset godina – živi od ljubavi. Za ono što se voli, žrtvuje se do krajnjih granica. Ono što se voli, ne uništava se. Onoga koga se voli, ne vara se. Onomu tko živi u nama kao ljubav, posvećuje se briga, pomaže mu se i daruje. Zato Hrvatsku grade oni koji je vole! Samo se ljubavlju može oblikovati postojana obitelj, zajednica Crkve, pa i solidna država.
komentiraj (2) * ispiši * #
OVA JE ZEMLJA HRVATSKA
29.05.2020.OVA JE ZEMLJA HRVATSKA
Ova je zemlja hrvatska
,uvijek je bila i ostat će,
ova naša Slavonija, ravna i krvava
od muke i znoja
seljaka,
od krvi naših momaka
što popadoše od žandarskih metaka,
noževa,
kundaka
i ništa i nitko
i nikome ne će
i ne može zatvoriti usta naša
da divanimo jezikom didaka naših
jezikom matera naših.
jezikom hrvatskim,
milim, svetim, dragim, jedinim,
našim.
VANJA RADAUŠ
KAD IZGOVORIM TVOJE IME
Kad izgovorim tvoje ime
Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
preda mnom je lice onog koji se podrijetla svoga odrekao
pa ostaje sam na putu, zatravljen pred ponorima
ne sjeća se svojih mrtvih, onih što su sve iskusili
nevjeru i omču, kajanje i prijetnju
i slijedi slijepo sunce što se zorom diže
nad tvoje gluhe uvale, nad tvoje prazne kolijevke
nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesreće
nikada u tvome tijelu
nije bilo toliko metaka
nikada u tvojim snovima nije bilo manje ljubavi
za prah iz koga iznikosmo i koji će nas jednom natrag pozvati.
Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
tu čudnu riječ što stoljećima sam je samo sricao
i pođem bosonog kroz tvoje šume, hridi, šikarje
kuće bez ljudi, posjed bez gospodara
sakrivat ću se kao uhoda
i mahovinu naći da me ne bi korak odao
pred došljacima koji sretni u pijanstvu
ne žele ništa znati, ništa čuti, ništa vidjeti
i kada trijezni budu neće se zapitati
odakle teku tvoje rijeke i u koji se ocean slijevaju
još samo jednom javit ću se glasom i znati da je prošao moj vijek.
Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
umjesto bajke preda mnom se prostire pustinja
strah i varka, ili smijeh u vječnom zaboravu
napustit ću gradove i živjeti gdje nema ljudske stope
domahujući konjanicima koji silaze sa vrha planine
govor njihov, sastavljen od zapovijesti, ne mogu razumjeti
mi ostajemo oči u oči i uvijek ćemo tako ostati
jer molitva i kletva jednako su teške
a vrijeme prije sna i vrijeme kad se gube prijatelji
već je tako blizu da me topot taj zaglušuje
ja sadih stabla, a oni nose crne sjekire
i traže mjesta na kojima je bila zapisana
istina o zemlji gdje ni cvijeće više rasti ne može.
Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
grane se uznemire i zmija pojavi iz mojih njedara
za ugriz pravi čas, svi tragovi su već u prašini
a gorka kap na ovoj usni dovoljna je da me omami
ja te prizivam, i otkrivam u nedaćama
koje me okružuju, pretvarajući čitav svijet u sjenu
tvoga lika, sazdanog od kamena i soli
hladnoća je već tolika da se naše ruke jedva pokreću
u očima bez sjaja naziremo strane svijeta
a ja ne znam kamo da se vratim
jer što je jučer bilo danas više nema važnosti
na ovom otoku gdje u nekom zaklonu nas čeka
posljednji dio zakopanog blaga: SRETNA HRVATSKA.
ŽELJKO SABOL
DOĆI ĆE VRIJEME
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.
VESELKO KOROMAN
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
MEDALJE NAJBOLJIM UBOJICAMA NA PARTIZANSKIM ORGIJAMA
26.05.2020.MILKA PLANINC OBLIZIVALA JE KRVAVI NOŽ KOJIM JA UBIJALA
m1 pics
top 5 photo sharing websites
IZVOR: HRVATSKO SLOVO
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
DANAS H O S I POVIJESTNI POZDRAV "ZA DOM SPREMNI" A SUTRA...?
09.05.2020.Koliko nam znači sloga? Je li čovjek čovjeku brat ili mu je vuk?
Prisjetimo se Ezopove basne "Nije vjera tvrda u jačega"...koja govori o tri vola koji su pasli na jednoj livadi, u jednom trenutku naiđe vuk, koji je bio gladan i pokuša ih svladati i pojesti jednog od njih. Međutim, volovi se zbiše jedan uz drugog i rogovima uspiju odbiti svaki napad vuka. Kad je vuk vidio da ne može na taj način svladati volove, lukavo nagovori Rudonju i Šaronju neka izdaju Bijelonju, jer će onda njima ostati više livade za ispašu. Naivni volovi povjerovaše vuku i izdadoše svoga prijatelja te ga vuk svlada i pojede. Nakon nekoliko dana vuk se približi i nagovori Rudonju da izda Šaronju, jer će onda njemu ostati sva livada. Rudonja prista. Kada je vuk pojeo Šaronju, ostade Rudonja sam. Nakon nekoliko dana vuk napade i Rudonju koji se pozva na dogovor da će sva livada biti njegova. No, vuk mu jednostavno odgovori "Nije vjera tvrda u jačega", te svlada Rudonju i pojede ga.
EZOP
komentiraj (17) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #