Jučer je u Osijeku na glavnom trgu i okolnim ulicama bio tzv. Cvjetni korzo. Danas je Cvjetnica i mnoštvo ljudi je u crkve nosilo neki cvijet , grančicu…Da, proljeće je tu , ali da li je to sve zbog proljeća ?
Simbolika i povijesnost toga je važnija od ljepote , iako ni potonje nije za zanemariti.
Za kršćane je povijesna činjenica da je Isus Nazarećanin, u nedjelju prije svog Raspeća i točno tjedan dana prije Uskrsnuća , ulazio u Jeruzalem na taj čuveni način ; pozdravljan masom i cvijećem, sjedeći na magaretu. Ovo danas u crkvama je podsjećanje na taj stvarni , povijesni događaj ( kao i što je stvarno i povijesno većina onoga što je zapisano u Bibliji !)
No , niti simbolika nije za zanemariti . Ona ima i svoj proročki navještaj i slika je onoga što će se desiti samo par dana kasnije.
Cvat i cvijeće su jedan vrhunac u životu biljke . . Nakon toga dolazi oprašivanje i slijedi jedna promjena ; gube se latice , raste plod…Sve životne faze , kao da traže jednu vrstu smrti , da bi se kroz promjenu , ušlo u jedan novi nivo. Isus je bio na jednom vrhuncu svog života baš na tu cvjetnicu , na taj ulazak u Vječni grad ( ne, to nije Rim ). Nicao je i rastao trideset godina , cvao i mirisao više od tri godine… - i sad je trebao izgubiti latice …
Možda je čudno samog Isusa uspoređivati sa cvijetom , i ako sam povrijedio nečije osjećaje , ispričavam se . No teško je ne povući i tu paralelu. Na taj dan kad se narod Božji radovao ; dan pun proljetne , zemaljske i duhovne ljepote, teško je ne usporediti izvor te radosti i ljepote sa cvijetom.
|
