Da nam živi , živi rad
Dane poslije Nove godine sam uglavnom proveo u ljenčarenju. Odmarao sam i više no što treba. Praznici su bili i za nas , servisne službe prosvjete. Imao sam vremena za filozofirati, blogirati , piskarati…
No , ovaj tjedan je počela škola, naši štićenici se vratili sa dopusta, jednom riječju - radi se punom parom.
Djeca se raspustila. Nije to samo ono bezazleno zanemarivanje discipline ,gdje onda ustrajnošću neke stvari dovodiš ponovo u red.
Imam slučaj momka , kojeg su nam doveli iz bolnice u njegovom mjestu , a mi ga smjestili u bolnicu kod nas , jer mu je narušeno zdravlje . Po njegovim riječima, od proslave Nove godine nije prestajao piti svaki dan. U igri su one dvolitarske boce piva. Trgovci im uredno to prodaju , iako po zakonu ne bi smjeli jer su to maloljetnici ! Kaže da je dnevno praznio par takvih boca !
Da ga socijalna radnica nije smjestila u bolnicu, a onda dovela kod nas , mogao je tako da se ubije pićem u lošem društvu i kraj svoje majke, koja je - takva kakva je.
Bože dragi !Znam reći , da bih ja bio deset puta gori od njih da sam odrastao u takvi obiteljskim i inim uvjetima, u kakvim većina njih odrasta.
Tada se sjetim biti zahvalan za sve što sam dobio u životu a mnogi nisu. Tada zaboravim na nezadovoljstvo zbog onoga što nisam dobio ili još nemam.
|