Želja –jedna i jedina
Sinoć kad sam se vraćao s djecom , momčićima –što li su već- kombijem sa izleta, tipični razgovori za tu priliku i taj uzrast. Dok su neki već dremuckali i spavali, nas par budnih smo pričali. Uglavnom sam slušao dok sam privodio kombi sigurnosti Osijeka i Doma.
' A šta bi ti da ti se može ispuniti jedna želja! Što bi ti poželio!' Uobičajeno pitanje koje pita 'zlatna ribica ' u vicevima i pričama o ispunjenju želja. Odgovora, naravno , svakakvih. Neki se nađu zatečeni tim pitanjem , pogotovo što je postavljeno možda i iznenada i u kabini auta , odakle ne možeš pobjeći. Neki o tome nisu nikad ozbiljno razmišljali ili nikako nisu sigurni što bi stvarno izabrali , kad bi bila samo jedna želja...'Ja bih auto , ja bih sto milijuna ( kuna, dolara , eura ...čega li već), al sve su to nekako nesigurne izjave, i do sutra bi bile drugačije. 'Ja bih da mi je tata živ' ! To je bila najsigunija izjava, i sve nas ostavila u tišini, jer znamo što je T. prošao. ' Ja bih , da mi tatu nisu ubili , da je on živ sve bi bilo drugačije!' par puta je čvrsto i sa uvjerenjem ponovio tu želju. Sve druge želje, svi drugi milijuni , svih valuta pali su u vodu.
T. je jedan od indirektnih tragičara rata. Prije sedam godina mu je tata ubijen u jednom kafiću kad je jedan od branitelja 'puknuo' prije svega psihički , a onda iz automata ispucao na desetke smrtonosnih kuršuma. Bilo je to veče par mrtvih. To pucanje je 'odjeknulo ' cijelom Hrvatskom. Njegov tata je bio jedna od žrtava. I sva djeca tih žrtava , su isto žrtve. Evo , nakon par godina je i T. došao u dom , kao socijalni slučaj.
E, kad bi se u Korizmi , moglo to ostvariti da umjesto da se odričemo nekih želja , da se bar jedna može ostvariti. Mi možda ne bi znali koju želju izabrati, ali ovaj momak i mnogi ovi momčići bi; da su im roditelji živi , da im je obitelj cjelovita !
|
