Taize i drugi centri
Taize je vremenom postao više od jednog graničnog mjestašca. Od četrdesetih godina prošlog stoljeća, tamo se skupljaše izbjeglice i drugi stradalnici rata , tražeći i nalazeći sigurnost , mir , utočište, život pa čak i život vječni. No kao i njegova baka i otac , brat Roger je radio i nešto drugo , možda i više , od zbrinjavanja potrebitih . Radio je na ujedinjavalju kršćana!
Iz Taizea je vremenom počela nicati jedna posebna vrsta jedinstva među kršćanima različitih crkava. U trenutku njgove smrti u Taizeu je ostalo službenika iz 25 različitih kršćanskih crkava.
Prije svega takva vrsta zajedništva i jedinstva je predstavljala ogromnu duhovnu snagu kršćanstva i bila je ( da li još uvijek je ? ) sjeme za još opsežnije i sveobuhvatnije ujedinjenje kršćanstva. No , po meni, je to zajedništvo imalo daleko veću važnost od toga da bude sjeme nečega većega.
Svako sjeme ima , zapravo , dvije osnovne karakteristike; da iz malog sjemena nikne nešto daleko i mnogostruko veće , te da to sjeme prenese određenu kvalitetu , na tu novu biljku , tvorevinu ili štogod.
Ta kvaliteta, ta vrsta kršćanskog zajedništva i jedinstva je možda i važnija, bar za nas kršćane, od onoga većega i snažnijega u što se Taize mogao razmnožiti i narasti. Zajedništvo u Taizeu , kvaliteta toga druženja i prebivanja, može se gledati i kao MODEL JEDINSTVA ! A svako jedinstvo ima svoj CENTAR !
U ovom turbuelentnom svijetu , punom terorizma i ekstremnih političkih strujanja , čovjeku se može uvući u misli i pokoja gotovo paranoična misao; recimo; da li je ubojstvo brata Rogera naručeno? Do prije par godina, prije rušenja toranja blizanaca u New Yorku, prije Afganistana , Iraqa, Madrida i Londona...ta bi misao bila daleko više paranoična. Danas? Gotovo bi se usudio reći da je nemudro nepostaviti takvo pitanje kao; kome bi koristila smrt brata Rogera i smrt Taizea? Nakon takvog pitanja odmah slijedi ono se nameće ; da li je to ubojstvo naručeno?
Volim vjerovati da nije naručeno , ali ne volim biti lakovjeran. To je prvi grijeh ljudi –lakovjernost. Prvo što su Adam i Eva pogriješili je upravo to ; olako su povjerovali onome što nisu trebali , a zatim postupili po svom uvjerenju.
Uzeo sam Taize , suvremeni primjer jednog vjerskog središta , da bi današnjim primjerom ilustrirao ono što se odvija kroz cijelu povijest ; borba za vlast, borba za moć i uticaj…
Tako je bilo i u vrijeme Shizme 1054 ( pa već i koje stoljeće ranije);
gdje će biti centar ; tko će biti glavni ? Da li je glavni ( glavniji ?) rimski ili carigradski Biskup? Rim ili Carigrad ? Danas bi nastavili sa pitanjima ; Moskva il Carigrad; Geneva ili London; Tulsa (USA ) ili Upsala ( Švedska )…?
Možda neko misli da prenaglašavam taj faktor borbe za moć u Crkvi ili crkvama, i da to nije bilo baš tako. Moža neko misli da su Crkvu i crkve vodili i vode savršeni sveci, no ja tako ne mislim. A svako ima pravo na svoje mišljenje . Ne ?
|
