Primjetio sam kako se ljudi u Crkvi često i u velikom broju pričešćuju. To je svakako pohvalno, međutim primjetio sam da redovi za ispovijed i nisu tako veliki kao oni za pričest, što me je pomalo zabrinulo. Zato sam ti dragi prijatelju htio donijeti na ovom blogu nešto o slavljenju sakramenta pomirenja, da možeš primati Gospodina čistim i neokaljanim srcem. Ne očekujem da ovo sve pročitaš sada, ali savjetujem ti, kopiraj sadržaj pa pročitaj kada budeš imao više vremena, ili barem neke dijelove npr. ispit savjesti prije ispovijedi itd, pa kad bude potrebno da imaš. Nadam se da će ti i ovaj post pripomoći u tvom nastojanju da budeš svet. Nemoj biti minimalist, već traži uvijek kako više možeš omiliti Isusu. Neka te Gospodin prati i čuva!
OPĆENITI PODACI
"Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom". (KKC 1422)
Kako se ovaj sakramenat zove:
Zove se sakrament obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika. Zove se sakrament ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i "ispovijedanje", priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku. Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir". Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: "Idi i najprije se izmiri s bratom" (Mt 5, 24). (KKC 1423 - 1424)
Slavljenje sakramenta:
Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje jesu jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškog grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom; samo fizička ili moralna nemogućnost ispričava od takve ispovijedi; u tom slučaju pomirenje se može postići i na druge načine. (CIC kan. 960)
§ 1. Vlastito je mjesto za sakramentalno ispovijedanje crkva ili kapela.
§ 2. Što se tiče ispovjedaonice, neka biskupska konferencija izda odredbe, vodeći ipak računa da uvijek na vidnom mjestu budu ispovjedaonice s čvrstom rešetkom između pokornika i ispovjednika da se njima mogu slobodno služiti vjernici koji to žele.
§ 3. Neka se ne ispovijeda izvan ispovjedaonice, osim ako ima opravdana razloga. (CIC kan. 964)
Služitelj sakramenta pomirenja:
Samo je svećenik služitelj sakramenta pokore. (CIC kan. 965)
Slavlje sakramenta Pomirenja:
Pokora je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin. Dijelovi slavlja redovito su ovi: pozdrav i svećenikov blagoslov; čitanje Božje riječi radi prosvjetljenja savjesti i poticaja na skrušenost; poziv na kajanje; zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti Bogu i otpust sa svećenikovim blagoslovom.( KKC 1480)
GRIJEH I SAKRAMENT ISPOVIJEDI
Osjećaš li se slab ili grešan?
Danas se mnogo govori o utjecaju društva, strukturalnih uvjeta, tijela, podsvijesti, predaka na moralnost... Zbog ovih uvjeta čovjek može biti slabiji. Ipak za grijeh odgovoran je sam grešnik: ne svijet, ne tijelo, ne sotona. Ti si i ja sam odgovoran za svoj grijeh! Ako mislim - „nemam grijeha” onda nemam ni Duha Svetoga, nemam osjećaja Boga. Spoznaja grijeha ide zajedno sa spoznajom Boga - zato trebam u vjeri, na molitvi razmatrati Božju Riječ, da spoznam pravu sliku Boga, koji je Milosrdna Ljubav, koji je platio za moje grijehe svojom Predragocjenom Krvlju, dao je svoj život da živimo novi život. Prihvatiti istinu o grijehu ali i prihvatiti spasenje, milosrđe - u tome je kršćanski optimizam, nada...
Ljudi često misle da je grijeh u biti, nešto dobro. To je uživanje, ugodnost, udobnost. Postoji samo jedan problem - ne sviđa se Bogu... i zato ne možemo griješiti. A ako ipak griješimo - Bog će nas kazniti.
To je pogansko gledanje!
U biti, grijeh je otrov, koji ubija sreću čovjeka, njegovu nutarnju radost, harmoniju, osjećaj smisla života. Ako griješim živim u tuzi, u nervozi, besmislenosti, na neki način, nisam više čovjek... Bog ne želi grijeh jer On, naš Tvorac, najbolje zna što nam je potrebno da živimo u miru i sreći. Grijeh donosi duhovnu smrt.
Smrtni i laki grijeh
Katekizam veli: Namjerno tj. znajući i hoteći, izabrati nešto što se teško protivi božanskom zakonu i čovjekovoj konačnoj svrsi, znači počiniti smrtni grijeh. On u nama razara ljubav bez koje je nemoguće vječno blaženstvo. Ako se za to ne kajemo, taj nas grijeh vodi u vječnu smrt.
Najgore je ako netko čini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni! Ovdje ima puno zla. Taj grijeh pokazuje oholost čovjeka, nezahvalnost, unutarnji nered (srce je podijeljeno). I ovaj laki grijeh čini mnogo nereda u našem duhovnom životu, ubija gorljivost za razvoj. Ako netko često puta čini laki grijeh - to može značiti da je ravnodušan prema Bogu! To rađa mlakošću i može donijeti plodove teških grijeha...
Druga stvar je, ako netko čini lagani grijeh zbog nepažljivosti ili je slab. On ne čini veliku štetu... Ipak, trebamo napredovati u očišćenju sebe do kraja...
Kada započinje grijeh? Što ostavlja za sobom?
Najprije je KUŠNJA. Kušnja je nešto normalno. Doživio ju je i Isus. Ona je prilika da možemo rasti u vjeri, potvrditi naš izbor Boga, jedinog Gospodina, možemo spoznati i svoje stanje. Ako odmah ne odbacim kušnju na putu ka grijehu dolazi često puta nesvjesno angažiranje tijela i čula.
Onda slijedi RAZGOVOR S KUŠNJOM, S LOŠIM MISLIMA. Čovjek je provociran preko kušnje. Ako se ne odluči na grijeh nije kriv, ali ipak bespotrebno troši snagu, vrijeme i to se može završiti grijehom. Slijedi BORBA. Ako netko duže vrijeme dozvoljava loše misli - one neće lako nestati.
O grijehu odlučuje ODLUKA. Dovoljna je odluka u mislima. Ne moram ukrasti novčanik. Dosta je ako odlučim da ga uzmem - to je već grijeh.
Poslije odluke obično slijedi REALIZIRANJE loše odluke.
SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAĐA SKLONOŠĆU, MANOM, SLABOĆOM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAĐA OVISNOŠĆU - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ČOVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU.
OSLOBOĐENJE od grijeha često puta nije stvar jedne molitve ili Ispovijedi. U trenutku odrješenja mi smo nanovo čisti, ali da se ovi grijesi više ne ponavljaju potreban je proces koji zahtijeva obično više vremena, rada na sebi i pokoru.
Da bi kroz staklo mogla proći zraka sunca, ono mora biti čisto. Ne ovisi to od sunca, već od stakla! Bog je Svjetlost svijeta. U procesu očišćenja gledamo prije svega na cilj, na naše zvanje! Mi smo pozvani na svetost života i vječnost s Bogom, koji je Ljubav. Ne možemo letjeti k Bogu na krilima promatranja i molitve, ako imamo sa sobom cijelu prtljagu zemaljskih želja, koje nisu u slozi sa našim zvanjem za nebo.
Tri su koraka na putu oslobođenja od grijeha:
1. očistiti se od teških grijeha,
2. osloboditi se od lakih grijeha,
3. očistiti se od nesavršenosti i svake navezanosti srca koje nas vuče ka grijehu.
Da možemo prihvatiti očišćenje od Boga (samo nas On može očistiti - sami to ne možemo) trebamo dvije kreposti: strpljivost i poniznost.
a. Strpljivost je povezana s pokorom, a najbolja pokora nije to, što sami sebi zadamo već ono što donosi život, obveze staleža u kojem živimo. Ljubav sve izdrži. Ukoliko je više pokore utoliko je više spremnosti za strpljivost. Ukoliko više treniraš pokoru toliko si više spreman za borbu strpljivosti.
b. Poniznost nam pomaže prihvatiti sebe sa zahvalnošću. Ako smo ponizni nećemo se živcirati, čuditi, brinuti, ili zaustavljati u trenutku kada iskusimo vlastitu nemoć i slabost.
Nećemo gledati na druge - što oni misle... ako povjerujemo da je Gospodin naš sudac!
Na putu obraćenja najjače sredstvo je susret s Gospodinom u sakramentu Ispovijedi.
ISPOVIJED KAO DAR, SAKRAMENT I IZRAZ PRIJATELJSTVA
Ispovijed kao dar
Često puta tema Ispovijedi rađa kod nas nemir, strahove, loše uspomene. To je ponekad i normalno zbog toga što u Ispovijedi trebamo priznati ono, što nismo dobro učinili, priznati našu oholost i sebičnost, naše mane.
U našoj Zajednici često pokušavamo gledati na Ispovijed kao na dar, sakrament - susret s Kristom koji donosi milost, te kao izraz prijateljstva prema Bogu.
Ispovijed jest dar Boga za nas, a ispovjediti se, naš je dar za Boga.
Jedan čovjek dobio je od majke lijep prsten. Kad majka više nije bila živa taj prsten je bio znak jedinstva i zahvalnosti. Na žalost prsten je jednom pao na zemlju i na dragom kamenu koji ga je ukrašavao nastala je duboka pukotina. Čovjek je htio popraviti prsten, ali svaki zlatar koji ga je pogledao, odgovarao je da to nije moguće: " Pukotina je preduboka". Ipak, na kraju je našao jednog starog zlatara koji je rekao da može popraviti ovaj prsten i pitao ga ima li pouzdanje u njega. "Da", odgovorio je čovjek. Kada se vratio poslije dva tjedna, zlatar mu je pokazao prsten na čijem je kamenu uradio lijepu ružu a pukotina se promijenila u stabljiku ruže. Iznenađen je pogledao. Da, to je isti prsten, ali sada još ljepši i vrjedniji, jer je na kamenu umjesto pukotine bio lijepi cvijet. Isti, a ipak ljepši.
Tako i na našoj duši svaki grijeh ostavlja tragove i „pukotine”. Grijehom uništavamo našu dušu, ali ako predamo Isusu naše grijehe i dozvolimo Mu da na njima radi - postajemo još bolji. On može iscijeliti naše rane. Mi smo uistinu otkupljeni Krvlju Krista i ništa ne može uništiti to otkupljenje. Grijeh koji na početku izgleda kao pobjeda sotone na kraju je većom Kristovom pobjedom, ako se predamo u ruke Krista jedinog Spasitelja čovjeka. Rim 5, 20: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”. Bogu se ne sviđaju naši grijesi i oni su za Njega uvreda, ali On nas voli bezuvjetno, još više nas traži, kao pastir izgubljenu ovcu. Ako smo pali u grijeh - nije to zapreka za Boga - po Krvi Kristovoj naši padovi nisu zapreka, možemo postati još više sveti i iskusiti veličinu milosrđa i ljubavi Boga.
Ispovijed kao sakrament
Samo Bog jedini oprašta grijehe. Isus ima vlast na zemlji otpuštati grijehe (usp. Mk 2,10).
Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, u životu i u djelovanju bude znak, oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje Krvi. Ipak je vršenje vlasti odriješivanja povjerio apostolskoj službi, (KKC 1442). Prvog dana poslije svojeg uskrsnuća Isus je rekao apostolima: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22-23). Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja (KKC, 1486).
Sakrament je prije svega susret s milosrdnim Ocem, sa Isusom, Dobrim Pastirom, koji želi, govoreći slikovito, izvaditi iz trnja grijeha izgubljenu ovcu, te iscijeliti njezine rane. Po Duhu Svetom i služenju Crkve (svećenika), Bog izlijeva svoju milost oproštenja. Možda je svećenik koji nas ispovijeda opterećen različitim problemima: umor, godište, nevrijeme, bolest, ili osjećamo da nas ne razumije ili nije dao dobar savjet. Trebamo se moliti i za svećenika kojemu dolazimo na Ispovijed. Sakrament, dakle, nije samo susret sa svećenikom. Prije svega to je susret s Bogom, s Isusom koji nas pere svojom Krvlju (usp. Otk 7,14). Treba u to vjerovati neovisno od naših osjećaja - npr. osjećam li se poslije Ispovijedi bolje. Bitna je i naša vjera i čini: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed, u svom vladanju poniznost i potpuna zadovoljština (usp. KKC 1450). Katekizam (1454) savjetuje da je dobro za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti u svijetlu Božje Riječi (npr. Rim 12-15; 1 Kor 12-13; Gal 5; Ef 4-6). Sveti P. Pio je često puta bio strog u ispovijedi, posebno ako je vidio da čovjek koji dolazi nema raskajano srce i misli da je njegov grijeh sitnica: „Sitnicama vrijeđati Boga! Idi van!” Događalo se da nije udijelio oproštenje- „ne radim to da te pošaljem u pakao već u nebo!”. „Idi najprije, uvedi red u svoj život, a kasnije ću te ispovjediti”. Onima koji su dolazili u strahu rekao je: „Nisi li ljubio Boga u prošlosti? Ne ljubiš li Boga? Ne želiš li ljubiti Boga uvijek? Oprošteni su ti grijesi mnogi jer si ljubio mnogo! (usp. Lk 7,47). Dakle, ne boj se! Bog sve može odbaciti u svojim stvorovima... ali ne može odbaciti čovjeka koji ima iskrenu želju ljubiti Ga”. „Ako biste znali koliko je dragocjena jedna duša! Duše nisu poklon! Treba je kupiti. Ne znate li koliko je platio Isus?! Istim novcem treba platiti i danas”. „Isuse, Marijo, smilujte se! O Isuse prikazujem Tebi ovu dušu, moraš je obratiti, spasiti; ... Prikazujem za nj sebe”.
Ispovijed kao izraz prijateljstva
Treći je pogled na Ispovijed kao izraz prijateljstva. Isus ne želi da budemo Njegovi robovi, nego „prijatelji” (usp. Iv 15, 13-15). Ovo prijateljstvo možemo razvijati preko Ispovijedi. S pravim prijateljem susrećemo se ne samo jedanput u godini već često puta, ne da nešto obavimo za sebe ili zato „što moramo” zbog zakonskih obveza te znamo govoriti „ispričavam se” ako smo ga povrijedili. U prijateljstvu ne govorimo: „što moram činiti za tebe?” već „što mogu, što želiš, kako te mogu iznenaditi, kakvi su tvoji snovi?”
Krv Kristova očituje preveliku ljubav Boga i dokaz je Njegovog prijateljstva prema nama. "Imajmo pogled upravljen na Kristovu Krv, te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obraćenja cijelome svijetu” rekao je sv. Klement Rimski (II. st.). Ovo je Njegova pravda, da dok smo bili grješnici On je dao za nas svoj život, On ljubi uvijek prvi. Bog čeka na naš odgovor, želi da budemo osobno, kao Zajednica Krvi Kristove ili Crkva lijepi i čisti kao zaručnica za svojega zaručnika. Česta Ispovijed, posebno ako je povezana s duhovnim vodstvom u pouzdanju, iskrenom razgovoru, poslušnosti Božjoj Riječi i savjetima može pridonijeti velikom razvoju i rastu u našem duhovnom životu: uvoditi nas u duboko prijateljstvo s Bogom i u savršenost života.
PRIPRAVA ZA SAKRAMENAT POMIRENJA (ISPOVIJEDI)
Pročitajte jedan od slijedećih ulomaka kao pripravu za sv. Ispovijed. Gospodin i Tebi govori po riječima Svetog Pisma. I nama danas progovara kao što je to činio svojim suvremenicima.
“Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!". On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. (32) Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." (Lk 5:27-32)
Ispriča im Isus ovu prispodobu: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.' Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat, pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" (Lk 15: 11-32)
I ISPIT SAVJESTI
1. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA BOGU?
____________________________________________________________
• Da li se uopće molim i čitam Sveto pismo? Koliko vremena posvećujem Bogu? Imam li zaista vremena za molitvu?
• Postoje li neki drugi “bogovi” u mom životu?
• Da li sam se trudio upoznati svoju vjeru preko katoličkog tiska, propovijedi, predavanja, vjeronauka? Ili sam gubio vrijeme u lošem društvu ?
• Da li sam se bavio ili posjećivao: vračare, vidovnjake, gatare iz dlana, karata, horoskopa, kave, graha ili dijagnostike viskom, bioenergetičare, “reiki” terapije, bavio se jogom? T.M.(transcendentalnom meditacijom), pranom, sudjelovao na okultnim sotonističkim seansama (zazivao duhove), slušao sotonističku glazbu, plaćao nekome da urocima drugome nanesem zlo ili osvetu. Držim li kakve predmete ili amajlije od vračare ili Sai Babe ili drugih okultista?
• Da li sam sudjelovao u razgovorima protiv vjere, Crkve, ljubavi, dobra drugih?
• Da li sam se drugima izrugivao zbog vjere drugih, ne želeći se popraviti?
• Da li sam mrmljao protiv Boga, tužio se i kukao na njegovu Providnost?
• Da li sam psovao Boga, Majku Božju, Anđele, Svece, ili bez potrebe izgovarao njihova imena ?
• Da li sam psovao neprestano manje psovke, pa mi je to već prešlo u naviku?
• Da li sam kleo, proklinjao, krivo se zaklinjao, nosio u sebi mržnju?
• Da li svoju vjeru u Gospodina svjedočim javno?
2. SUDJELOVANJE U SAKRAMENTIMA?
____________________________________________________________
• Da li sam dolično slavio nedjelje i blagdane?
• Da li sam kasnio na nedjeljnu Sv. Misu? U crkvi se slabo vladao i drugima smetao?
• Da li sam zbog nemara izostao s nedjeljne mise?
• Da li sam primio sve sakramente ili sam neke odgađao? Da li Euharistiji pristupam s poštovanjem? Da li mi je ispovijed teret ili radost? Da li moram ili hoću?
• Da li svoje prijatelje, obitelj i djecu odgajam kršćanski? Da li oni primaju sakramente? I za njih sam odgovoran!!!
3. DA LI SAM POŠTIVAO SVOJE RODITELJE I STARIJE?
____________________________________________________________
• Jesam li zanemario svoje roditelje u njihovoj starosti i bolesti? Redovito ih pohađao i tješio? Ako živim daleko od njih, da li im se javljam pismom ili telefonom? Mislim li na one koji su mi darovali život?
• Jesam li kršćanski odgajao svoju djecu, vlastitim primjerom života?
• Jesam li zagorčavao život svojoj obitelji svađom i psovkama? Da li svog bračnog druga tretirati kao svog podložnika ili sebi jednaka?
• Jesam li drugog mrzio, klevetao, ogovarao, prezirao, proklinjao?
4. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA SAMOME SEBI I DRUGOME?
____________________________________________________________
• Jesam li škodio svome životu: alkoholom, pušenjem, drogom? Jesam li se svađao, u gorčini želio smrt sebi ili drugome? Veselio se tuđem zlu?
• Jesam li koga zlim riječima sablaznio ili na grijeh navodio?
• Jesam li proveo dovoljno kvalitetnog vremena sa svojom obitelji? Djecom? Suprugom?
• Jesam li uništio nerođeni život (abortusom ili abortivnim sredstvima: spiralom ili tabletama) ili nagovarao druge da to čine?
• Jesam li se u prometu neodgovorno ponašao i ugrozio tuđi život?
• Jesam li hotimice nečedno mislio, želio, činio sam ili s drugima? Nečedno se odijevao radi izazivanja požude? Pohađao nečedne zabave, predstave, plesove?
• Jesam li prekršio bračnu vjernost preljubom?
• Čuvao se djece iz sebičnih razloga? Ulazio u nedopuštene predbračne odnose?
• Jesam li tuđu stvar poželio, ukrao, ukradeno primio ili dalje prodao, posuđeno zadržao? Izrabljivao tuđu nevolju? Jesam li kartao, kockao i uskraćivao svojoj obitelji najnužnije za život?
• Jesam li bio licemjeran, održao obećanje i dogovore? Naškodio tuđoj časti?
• Jesam li svojim riječima uništio drugoga?
• Jesam li obdržavao legalne zakone? Poštivao autoritet civilni i crkveni?
• Da li sam iskreno i pošteno radio za svog poslodavca? Jesam li svoje radnike uredno i pošteno isplaćivao?
5. JESAM LI DRŽAO CRKVENE ZAPOVJEDI?
____________________________________________________________
• Obdržavao post i nemrs? Često se ispovijedao i pričešćivao? Doprinosio za crkvene potrebe? Pomagao siromahe i prognane? Bio strpljiv u bolesti i teškoćama?
• Bio ohol, škrt, srdit, lakom, lijen, zavidan, samovoljan, ljubomoran?
6. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA STVORENJU?
____________________________________________________________
• Da li promatram svijet oko sebe kao dar Božji koji treba poštivati i koristiti s poštovanjem i pravedno?
• Da li ikada razmišljam dok pijem i jedem o onima koji nemaju hrane ili vode, koji su gladni ili im je potrebna odjeća? Da li koristim više nego mi treba? Da li jedem više nego trebam? Da li pijem više nego trebam?
• Da li promatram ljude više kao stvari i posjede, a manje kao hram Duha, sliku Božju?
• Da li poštujem prirodu, njene izvore, njenu čistoću? Da li sam postao previše materijalan i sebičan?
II. SLAVLJE SAKRAMENTA ISPOVIJEDI
1. Kada uđete u ispovjedaonicu, ispovjednik vas pozdravi. Tada napravite znak križa. Ispovjednik će vas pozvati da imate povjerenje u Boga, a ponekad će on to učiniti čitanjem odlomka Sv. Pisma.
1. Tada vi ispovjedite svoje grijehe. Ako imate na duši teški grijeh, morate o njemu govoriti detaljnije. Ako nisu u pitanju teški grijesi, onda umjesto pustog nabrajanja, pokušajte samo vidjeti štetnost grijeha u vašem životu.
2. Kada ste završili s ispovijedi, poslušajte savjet koji će vam ispovjednik dati. Osjećajte se slobodno pitati što god vas zanima. Ne zaboravite pokoru koju vam ispovjednik da. Kad vas ispovjednik pita da izmolite ČIN KAJANJA, možete to učiniti svojim riječima ili uobičajenom formom prožetom vašim Duhom:
KAJEM SE OD SVEGA SRCA SVOGA što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Amen.
Nakon toga svećenik da odrješenje koje obično izgleda ovako:
Bog, Milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka Vam po služenju Crkve On udijeli oproštenje i mir. A ja Vas odriješujem od grijeha Vaših u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
III. POKORA
Pokoru koju svećenik zadaje obično je (prema Evanđelju) u tri forme: molitva, čini ljubavi ili milostinje i post. Donosimo ovdje dva psalma kao oblike molitve:
1. MOLITVE
(Psalam 32)
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!
Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše
od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
Tad grijeh svoj tebi priznah i
krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje.
Kad bujice silne navale, njega neće stići.
Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',
odjenut' me radošću spasenja.
Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!
Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje
milost. Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
(PSALAM 51)
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i
učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim, operi me,
i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja i
učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama, i
grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje, i
usta će moja naviještati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i
opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne i
tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
2. ČINI LJUBAVI
1. Nazovite nekoga telefonom tko je sam i usamljen ili ga pohodite te mu učinite dan radosnijim.
2. Potražite onoga prema kome niste bili baš ugodni zadnjih dana ili mjeseci i pokažite mu malo ljubavi, iskrene ljubavi!
3. Staviti na stranu ono što želite raditi, te provedite malo vremena s obitelji, djecom, suprugom, bratom, sestrom….
4. Darujte vrijeme kako biste pomogli nekom socijalnom uredu, javnoj kuhinji, smještaju beskućnika, domu sestara Majke Terezije, i tome slično. Ima puno onih koji trebaju pomoć.
5. Kada slijedeći put čujete neki trač o nekome, kažite nešto lijepo o toj osobi!
6. Učini nešto za one s kojima živiš, za najbliže, a da te nisi pitali da to učiniš.
3. POST
• Odreci se hrane ili jednog objeda, te podijeli tu hranu ili njenu vrijednost s nekim tko je gladan. Gladnih uvijek imate oko sebe!
• Odrecite se malo vremena koje uzimate za rekreaciju ili gledanje televizije, te umjesto toga nekoga posjetite, nazovite ili napišite koju riječ.
• Odrecite se pića kojeg najčešće trošite ili alkohola ili kave te ušteđeni novac podijelite s potrebnima.
|
Lik koji voli misliti svojom glavom, dobar frend koji se baš nekim slučajem strašno fura na duhovnost 
